Kolumne

AI i ekonomski rizici po Bosnu i Hercegovinu

AI i ekonomski rizici po Bosnu i Hercegovinu
Foto: N.N. | AI i ekonomski rizici po Bosnu i Hercegovinu
Saša Stevanović i Šon Meng

Globalni bum vještačke inteligencije je stvarnost. Ali i promjena procjene rizika. Razvoj vještačke inteligencije već je praćen značajnim preocjenjivanjem finansijskih tržišta. Od objavljivanja rada "Attention Is All You Need" u junu 2017. godine, indeks S&P 500 porastao je za oko 186%, a Nasdaq Composite za približno 265%. Međutim, taj period nije bio obilježen potpunom stabilnošću.

 

VIX, gruba mjera očekivane volatilnosti na tržištu akcija, iznosio je 11,46 na dan objavljivanja rada,  dok je krajem februara 2026. dostigao 19,86. Drugim riječima, era vještačke inteligencije  nije donijela samo snažan rast tržišta, već i periode povećane neizvjesnosti.

Ta široka transformacija neće se zaustaviti na Vol stritu. Prema procjenama MMF‑a,  vještačka inteligencija mogla bi uticati na približno 40% radnih mjesta širom svijeta, sa izloženošću od oko 60% u razvijenim ekonomijama i oko 40% u ekonomijama u razvoju.  Za manje ekonomije, pitanje nije da li će osjetiti promjene izazvane AI‑jem, već kako.  Za Bosnu i Hercegovinu, ključni rizik leži u tome što se vještačka inteligencija  ukršta sa postojećim strukturnim karakteristikama ekonomije - neujednačenim digitalnim kapacitetima, poslovnom strukturom koju u velikoj mjeri čine mala preduzeća i oslanjanjem na spoljne sisteme - na način koji može povećati jaz u produktivnosti, pojačati pritisak na tržište rada i produbiti tehnološku zavisnost.

Izloženost može biti veća nego što se očekuje

Bosna i Hercegovina je relativno mala ekonomija srednjeg dohotka. Godine 2024. BDP je iznosio 53.752 miliona KM, dok je BDP po stanovniku bio 15.754 KM.  Ekonomija je takođe značajno otvorena: izvoz robe i usluga iznosio je 40,48% BDP‑a, dok je uvoz dostigao 54,63%. Taj stepen otvorenosti sam po sebi ne čini zemlju jedinstveno ranjivom na razvoj vještačke inteligencije, ali oblikuje kanale kroz koje će se potencijalni rizici najvjerovatnije pojaviti.  Prvi problem je ekonomska struktura. U strukturi BDP‑a, veleprodaja i maloprodaja činile su 15,12% BDP‑a 2024. godine, dok je sektor informacija i komunikacija učestvovao sa 4,64%, a finansijske i osiguravajuće aktivnosti sa 3,70%.  Ovo je važno jer će vještačka inteligencija najprije uticati na rutinske, standardizovane i informaciono intenzivne poslove. Ekonomije sa većim učešćem administrativnih, uslužnih i podršnih zanimanja mogu se suočiti sa pritiskom prije nego što se koristi u produktivnosti široko osjete. Drugi problem je digitalna dubina. Osnovna internet povezanost nije isto što i tehnološka spremnost. Na papiru, osnovni pokazatelji izgledaju dobro: 99,9% preduzeća prijavilo je pristup internetu 2025. godine. Međutim, zahtjevniji pokazatelji pokazuju drugačiju sliku. Samo 29% preduzeća koristilo je usluge cloud računarstva, 17,9% je zapošljavalo IKT stručnjake, a 10,8% je prijavilo korištenje  tehnologija vještačke inteligencije.

To ukazuje da osnova za široko usvajanje AI‑ja i dalje nije ravnomjerno razvijena. Ekonomija može biti digitalno povezana, a da ipak nema dovoljno cloud kapaciteta, unutrašnju arhitekturu podataka, upravljačke sposobnosti i specijalizovanu radnu snagu neophodnu za produktivnu integraciju AI‑ja u većem obimu.  Treći problem je zavisnost. Podaci ukazuju da Bosna i Hercegovina ulazi  u eru vještačke inteligencije prije svega kao korisnik sistema razvijenih  u drugim zemljama. To nije neobično za manju ekonomiju, ali nosi određene rizike.

Ako samo manji broj firmi ima tehničke i organizacione kapacitete  za primjenu naprednih alata, usvajanje tehnologije može biti usko,  koncentrisano i neravnomjerno. Istraživački kapaciteti su takođe ograničeni.  Godine 2024. u istraživanju i razvoju bile su zaposlene 3.453 osobe,  dok je ukupna domaća potrošnja za istraživanje i razvoj iznosila  109.826.000 KM.

U takvom kontekstu, AI će se najvjerovatnije pojavljivati kroz  uvezeni softver, strane cloud provajdere i odnose sa inostranim tehnološkim dobavljačima. To može biti efikasno kratkoročno,  ali znači da dio strateških sposobnosti, operativne otpornosti i produktivnih dobitaka ostaje izvan domaće kontrole. Pritisak na tržište rada može se pojaviti prije rasta produktivnosti.  Javna rasprava često predstavlja AI kao tehnologiju koja će dovesti do masovnog gubitka radnih mjesta. Međutim, realniji  kratkoročni scenario je suptilniji.

Vještačka inteligencija će vjerovatnije mijenjati strukturu zadataka, usporavati rast plata u izloženim zanimanjima i mijenjati odnos  moći između poslodavaca i radnika, nego što će odmah ukinuti veliki broj radnih mjesta.  U Bosni i Hercegovini stopa zaposlenosti 2024. godine iznosila je 42,9%,  dok je stopa nezaposlenosti bila 12,6%. Struktura zaposlenosti  takođe pokazuje značajnu izloženost rutinskim poslovima:  industrija je činila 34,8% zaposlenosti, usluge 32,4%, a trgovina 26,0%.  To ne znači da će AI izazvati masovna otpuštanja u kratkom roku,  ali ukazuje da je značajan dio poslova koncentrisan u sektorima  gdje administrativni i procesni zadaci mogu biti reorganizovani ranije nego što se koristi u produktivnosti široko raspodijele.

Dublji rizik je rast jaza između firmi

Optimistični argument u korist AI‑ja zasniva se na produktivnosti.  Alati koji smanjuju troškove pretrage, poboljšavaju prognoziranje i automatizuju rutinske procese trebalo bi da povećaju efikasnost.  Međutim, ti dobici se neće ravnomjerno rasporediti.  Najprije će se pojaviti u firmama i ekonomijama koje imaju  kapital, podatke, računarsku snagu i istraživačke kapacitete  potrebne za njihovu primjenu.

U Bosni i Hercegovini 49,0% preduzeća nalazi se u sektoru usluga, 27,8% u trgovini, 15,7% u industriji i 7,5% u građevinarstvu. U trgovini, građevinarstvu i uslugama najveći udio imaju mala  preduzeća i preduzetnici, koji često imaju manje mogućnosti da finansiraju eksperimentisanje, integraciju tehnologije  i obuku radnika.

Postoje i izvori otpornosti

To ne znači da je Bosna i Hercegovina osuđena da AI doživi  samo kao izvor pritiska. Zemlja ima i određene snage.  Od 2024. godine Bosna i Hercegovina je pridružena programu Evropske unije "Digital Europe Programme", koji omogućava  preduzećima, javnim institucijama i drugim organizacijama  da učestvuju u projektima u oblastima kao što su vještačka  inteligencija, napredne digitalne vještine i digitalni  inovativni habovi.

Šta slijedi

Vještačka inteligencija neće preko noći promijeniti ekonomsku  priču Bosne i Hercegovine, ali može postepeno promijeniti njene uslove.  Zemlja ulazi u eru AI‑ja sa određenim prednostima - prilagodljivom  radnom snagom i snažnim vezama sa evropskim tržištima - ali i  sa poznatim ograničenjima: malom veličinom ekonomije, neujednačenim  digitalnim kapacitetima i zavisnošću od sistema razvijenih u drugim zemljama.  Pitanje nije da li Bosna i Hercegovina može pobijediti u trci  sa tehnološkim supersilama. Pitanje je da li može osigurati  da koristi od tranzicije budu šire raspoređene, a ne ograničene  na mali broj firmi i radnika. U suprotnom, vještačka inteligencija može produbiti postojeće  ekonomske razlike prije nego što značajno poveća produktivnost.

Najčitanije