Institucije BiH zjape poluprazne.
U kancelarijama ovih dana samo manji broj državnih službenika. Funkcioneri odmaraju. Skuplja se snaga za 3. septembar i zvanični početak izborne kampanje u BiH. Službe za informisanje u bh. institucijama sporadično emituju saopštenja o posjetama svojih čelnika tek da se sasvim ne izađe iz forme.
"Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić posjetio je Međunarodni ljetni kamp 'Mladi i nasljeđe - ćuprija 2010', koji se održava u Stocu ili predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr Haris Silajdžić primio je stonoteniserku Eminu Hadžiahmetović, koja je došla u pratnji trenerice Amele Hadžiahmetović, direktora reprezentacije Anesa Alića i generalnog sekretara reprezentacije Seada Pašića".
Na veb sajtu Predsjedništva BiH još nije objavljeno da je Komšić bio na Sinjskoj alci, ali tu se bar mogu naći bilo kakve vijesti, dok Savjet ministara BiH od 27. jula ništa ne radi ili je osoba zadužena za ažuriranje veb stranice na godišnjem odmoru.
Iz poneke institucije oglase se zbog polaganja vijenaca, sjećanja na nevine žrtve, otvaranja teniskih igrališta, a tu su i stranačke reakcije na ovu ili onu izjavu, koja obično nije vezana ni za šta konkretno, već se radi o čitanju između redova i tumačenju tuđih misli. Čak je i hiperaktivni ministar Sven Alkalaj aterirao pa ne stiže po pet saopštenja dnevno o njegovim obavljenim i najavljenim posjetama na tri kontinenta sedmično.
Entitetske vlade rade jer imaju nesreću da je po Ustavu na njihova pleća pala briga o socijalnim slučajevima, penzionerima, otpuštenim radnicima, studentima i bolesnicima. Reklo bi se - ništa ljepše od mjesta u institucijama BiH. Tu je najveća briga kako da kolega iz kancelarije ne skonta šta onaj za susjednim stolom zaista misli. Čitaju se novine bez komentarisanja jer rijetko se desi da dobiju štivo koje zanima sve prisutne u kancelariji, pa se jedni zanimaju za dnevni tisak, drugi za "Glas", a treći za "Avaz". Suživot procvjeta tek kada se donose odluke koje regulišu platne razrede, pa se onda ujedine braća i sestre po stručnoj spremi i onda im nije dobar ni ministar kojem su nekada tajno dali i svoj glas i svoje srce.
Nevjerovatno je da na nivou BiH funkcioniše skoro 70 institucija i da se njihov broj iz godine u godinu povećava. Površnim pregledom veb stranice Kancelarije za reviziju poslovanja institucija BiH najbolje ilustruje kojom se munjevitom brzinom povećao broj raznih tijela na nivou BiH. Revizori su 2000. godine kontrolisali rad 10, a 2001. godine 20 institucija, a lani ih je bilo 64.
Šta su nadležnosti svih ovih institucija i šta oni zaista rade osim što zapošljavaju više od 22.000 ljudi. Svi ti ljudi imaju pravo na plate, topli obrok, regres, jubilarne nagrade, plaćena službena putovanja i dnevnice ako imaju sreću da im je i to u opisu poslova. U nadležnosti državnih institucija nije ništa što je od vitalnog značaja za stanovnike BiH. Kome je bitnija zaštita bilja od socijalne zaštite ili je važniji poštanski saobraćaj od zdravstva. Da ne govorimo da se većina stvari preklapa sa entitetskim i kantonalnim nadležnostima. Najbolji pokazatelj za to je oblast obrazovanja koja je u Federaciji BiH u nadležnosti kantona, a federalno ministarstvo ima ulogu koordinatora, da bi nedavno na nivou BiH bile osnovane tri agencije koje se bave obrazovanjem, a sve bi trebalo da koordinira Ministarstvo civilnih poslova BiH. Kako koordinacija funkcioniše na nivou Federacije vidjeće se još od 1. septembra s početkom nove školske godine, koja od potpisivanja Vašingtonskog sporazuma do danas nikada nije počela istovremeno u svih deset kantona. Uvijek nasmijana ministrica obrazovanja FBiH Meliha Alić, bivša direktorica jedne ugledne sarajevske srednje škole, opravdanje za totalni haos pronađe u ustavnom uređenju BiH, a ne entiteta u kome živi i radi. Ni čuveni pedagog Anton Makarenko ne bi pronašao odgovor kako funkcioniše sistem obrazovanja u entitetu gdje postoji 11 ministarstava istog resora. Ukoliko je nagomilavanje administracije jedini način da se zaštite nacionalni interesi u BiH, onda je Republika Srpska izgubila bitku na svim poljima jer u ovom entitetu imaju samo jedno, a ne 11 resornih ministarstava!
Nedavno je talijanska vlada finansirala radionicu za državne službenike, gdje su ih učili da komuniciraju jedni sa drugima?! Na prvi pogled čudno, ali kako komuniciraju kantonalni ministri obrazovanja međusobno i kako sve njih koordinira, recimo, ministrica Alić? Sve ovo važi za zdravstvo, stambenu politiku, finansije i uvijek aktuelne izbjeglice i raseljena lica.
Reforma javne uprave, giljotina propisa, edukacija službenika, evropski standardi... sve je to palo pred ustavnim uređenjem FBiH gdje se po dvije godine formira kantonalna vlada, pa onda pada jer nema skupštinsku većinu, pa se opet formira neka koalicija i tako unedogled. Ako je sve to nemoguće urediti u 10 administrativnih jedinica, onda je nejasno otkud želja da se svake godine povećava administracija na nivou države? Može li država biti jača sa 70 institucija ako one samo troše novac uz ionako preglomaznu administraciju na nižim nivoima vlasti.
Lako je shvatiti one koji brane BiH tako što nezajažljivo osnivaju nove institucije u koje će zasjesti stranački kadrovi, ali neshvatljivo je da im to omogućavaju oni koji od svakog kupljenog artikla daju 17 odsto za puko egzistiranje takvih institucija i njihovih kadrova. Kada bi polovina novca od silnih ministarstava sa preklopljenim nadležnostima otišla na proizvodnju, ne bi danas bh. institucije zjapile prazne, nego bi bar 20 dana godišnje odmarali stanovnici, a radili državnici.