"Za satiru bismo mogli reći da je hronika ljudske gluposti, da prati devijantne pojave u društvu i da nam o njima govori na jedan sebi svojstven način, kroz humor, ali sa satiričnim ubodom. Kao tableta lijeka, obložena slatkastom oblandom, da bi se lakše progutala gorčina. Satira je najrazvijenija u društvima koja njeguju tradiciju zdravog humora, ali koja imaju i drugi bitan preduslov, da se radi o nedovoljno uređenim društvima i kriznim vremenima.
Pogađate, dobru satiru teško je naći u Njemačkoj ili skandinavskim zemljama, ali sa druge strane, pošto ispunjavamo sve zadane uslove, naša satira je u samom svjetskom vrhu. Dakle, to što imamo ponajbolje satiričare na svijetu, jeste pohvalno za same satiričare, ali nikako nije za naše balkanske državice.
Kada pak govorimo o aforizmu, možemo reći da je aforizam udarna igla satire, da je sva silina satiričnog udara sažeta u jednom jakom impulsu. Kratko i *ebitačno, što bi rekao Mija Aleksić u kultnoj sceni iz filma Maratonci trče počasni krug, kada Mića Tomić iz invalidskih kolica kratežom raznese cijelu metu."
Ovo su uvodni pasusi mog teksta, kada sam prije tačno tri godine pisao kolumnu o "Knjizi mojih prijatelja", autora Milana Pantića, vrsnog aforističara iz Zvornika.
Pantić je prije tri godine došao na ideju da, zajedno sa recenzentom i ilustratorom svojih autorskih knjiga i uz asistenciju najviše petnaestak prijatelja aforističara, objavi zajedničku zbirku aforizama.
Računao je na knjigu od stotinak stranica. I preračunao se, na njegov poziv, odazvalo mu se pedeset troje autora, pa se na 272 stranice knjige našlo 1.590 aforizama! Knjiga je bila zapažena i ostavila je značajan trag u svijetu satire nekadašnje Jugoslavije.
Ništa se ni sada nije promijenilo, pogotovo ne nabolje, u odnosu na vrijeme i stanje kada pisah prethodnu kolumnu. Štaviše i dalje smo u permanentnim krizama, a politička kriza u Bosni i Hercegovini, čini se, posljednjih dana je na vrhuncu.
Ni u Srbiji se ne nazire kraj studentskim protestima da se ispune postavljeni zahtjevi, nakon tragedije u Novom Sadu.
Čini se da je takvo stanje uzrokovalo podjele i među samim aforističarima, njihovo tiho svrstavanje i u nacionalne i u partijske torove. Kod nekih je to više ili manje naglašeno, ali je ipak prisutno.
Gradićemo mostove prijateljstva, ako smo dobri neimari, kaže jedan moj aforizam. A Milan Pantić nesumnjivo je odličan graditelj i u stanju je okupiti ljude različitih opredjeljenja i pogleda na svijet i svakom od njih dati prostor nudeći pluralizam mišljenja.
A po njegovom promišljanju, tri godine su dobar period da bi se realizovao projekat "Knjiga mojih prijatelja 2".
Pozvao je svoje prijatelje, koje je stekao realizujući prvu knjigu, ali i neke druge autore s kojima se u međuvremenu upoznao.
Očekivao je odziv oko stotinu autora. Neki od njih nisu se odazvali ovog puta, ali zato su se javili drugi, pa je na kraju broj od 116 autora zaista impozantan. Zastupljeni su autori iz osam država. Iz Srbije je najviše aforističara, čak 59, iz Bosne i Hercegovine 21, iz Crne Gore je 11, Sjeverne Makedonije 10, Hrvatske devet, Slovenije tri, Bugarske dva i Njemačke jedan autor.
Pantić posebno ističe da je među imenima 21 autorka, a ja bih se pohvalio da je među njima i supruga potpisnika ovih redova Maja Đukanović Osmančević. Najmlađa učesnica projekta je Radojka Draganić iz Nikšića sa 27 godina, a najstariji autor je Savo Martinović koji živi i stvara u Beogradu, a rođen je u Danilovgradu 1935.
Napomenimo i to da je Milorad Ćosić Ćosa, autor koji je prvi Pantiću poslao svoje radove, u međuvremenu preminuo.
Zbog svega navedenog, knjiga s pravom nosi podnaslov: "Aforizmi bez granica". Jer, ako zavirimo u radove uvrštenih autora, a zanemarimo zemlje iz kojih dolaze, vidjećemo da nas gotovo iste brige i strahovi more: mito, korupcija, nesigurnost i kriminal, sunovrat kulture, nakaradni mediji, loš standard, uništeno školstvo, nepotizam, stranačko zapošljavanje, bahati političari, crkveni lideri koji se bave politikom…
Svaki autor je slao po 50 svojih radova, a u knjizi je izabrano njih 2.320. Sami ti podaci dovoljno govore o ogromnom obimu posla koji je Pantić imao pred sobom prilikom selekcije radova. U tom poslu svesrdnu pomoć imao je od tima koji mu je pomagao i prilikom stvaranja prve knjige. Prije svih, tu je Željko Marković, tihi čovjek iz Čačka, izuzetan stvaralac, koji je sa Pantićem pažljivo iščitao preko 6.000 aforizama, kao i dvojica karikaturista, koji su svojim crtežima obogatili ovu zbirku, a to su vrsni Milorad Rankov iz Vršca i Zvorničanin Momir Vasić. Pantić je zahvalan i svojim izdavačima Slavojki Spasenović i Dejanu Spasojeviću na razumijevanju i pomoći.
Stotine sati rada uloženo je i na hiljade poruka i mejlova razmijenjeno, da bismo na kraju dobili knjigu od 356 stranica koju čine najbolji radovi svih 116 autora. Među njima su najveća evropska i svjetska imena ovog žanra, ali i oni autori koji se još kale, ali i krupnim koracima grabe ka vrhu. Svi su oni dobili podjednak prostor i tretman, bez bilo kakve diskriminacije. A mi smo dobili knjigu za koju Milan Pantić kaže da nije antologija, jer ne ispunjava kriterijume koji su potrebni za to. A ja bih ovom prilikom ustvrdio, poznajući brojne antologije, koje se tako nazivaju uprkos brojnim manjkavostima, da je "Knjiga mojih prijatelja 2", jedna izuzetna knjiga i sigurno antologija balkanskog aforizma kojoj nedostaje tek još poneko ime iz svijeta satire. Ja neću nabrajati autore, već ću pozvati sve ljubitelje humora i satire da sami istraže ovu knjigu. "Knjiga mojih prijatelja 2" izašla je iz štampe tačno 1. aprila. Iako je bogata humorom i satirom, nije riječ ni o kakvoj šali.
Milan Pantić zaslužuje sve pohvale, za sav uložen trud, on sebi gradi posebno mjesto u svijetu satire, stoga i ovu priliku koristim da u ime svih autora zahvalim na izuzetnom poduhvatu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.