Šta biste uradili da vas, po ko zna koji put, iznervira lokalni siledžija sa kojim ste godinama u sukobu? Da vam, recimo, uzurpira podrum ili vam skine točak sa auta? Odgovor na ovo pitanje, naravno, zavisi od toga da li imate ili nemate akcioni plan, koji predviđa reakciju u takvoj situaciji. Ako ste, recimo, predsednik kućnog saveta i imate akcioni plan, vi ćete uraditi ono što je "najlogičnije i najnormalnije". Otići ćete u svoj stan, demolirati i zapaliti dnevnu sobu, a potom prebiti ženu i decu, moleći se uz put bogu za spas i opstanak svoje porodice. Na taj način ćete najbolje pokazati nasilniku i uzurpatoru koliko ste ljuti i odlučni u nameri da zaštitite svoja prava. Tako barem misli naš "predsednik kućnog saveta".
Nemam nameru da vam prepričavam ono što se prošle nedelje dešavalo u Beogradu, jer verujem da ste svi hteli ili ne hteli to odgledali mnogo puta. I "veličanstveni miting" i moleban i paljenje ambasada i pljačku prodavnica u Knez Mihajlovoj! Ali želim da vas podsetim, da sam još sredinom oktobra prošle godine u kolumni "Haos", povodom uličnih nemira u Novom Sadu i Sandžaku, gde je kao i nedavno u Beogradu jedno lice izgubilo život, konstatovao da se u tim zbivanjima prepoznaje "rukopis" Vojislava Koštunice. On je dar za izazivanje i stvaranje haosa nasledio od druga Slobe. I koji je tom prilikom očigledno obavljao poslednje pripreme za ono što nam se dešavalo prošle nedelje.
Preskočiću i pitanje "Ko je odgovoran za haos u Srbiji", jer bi u kvizu "Želite li da postanete milioner" to bilo prvo - najlakše pitanje koje vredi 100 dinara. S obzirom da je Koštunica, pored toga što je bio jedan od organizatora pomenutog mitinga istovremeno i premijer i ministar unutrašnjih poslova! Ali želim da vam skrenem pažnju na akcioni plan Vlade Srbije, koji je još najveća državna tajna, koju znaju samo Voja i ministri, sa kojom nisu upoznati ni narodni poslanici. Ali smo zato upoznati mi i ceo svet!
Jer kada je u javnost procurila informacija da su pojedini huligani kod sebe imali spiskove objekata koje je trebalo da demoliraju i plan ulica kojima je trebalo da se kreću, postalo je jasno da je i ovo "dešavanje naroda", odnosno i ova "spontanost" kao i mnoge druge bila organizovana. Neko je dakle želeo da stvori haos, pa je u tu svrhu doneo plan. Organizovao huligane, dao im precizna uputstva kako i šta da rade, kao i nalog policiji da ne interveniše, dok nasilje ne eskalira.
Ali je tako nehotice otkrio najveću državnu tajnu, pa sada svi znaju da je "taj neko" rešio da ruši i pali svoju kuću kako bi "svetskom siledžiji" pokazao koliko je ljut. Sada svi znaju da želi haosom da dokaže Americi da je njena tvrdnja da će nakon proglašenja nezavisnosti KiM doći do stabilizacije regiona bila pogrešna! Sada svi znaju da je suština akcionog plana sistematsko organizovanje haosa i "veličanstvenih mitinga" dok se to ne smuči Americi i ne natera je da prizna svoju grešku. Dok ne shvati da smo mi uvek u pravu, dok ne povuče ili poništi svoju odluku o priznavanju nezavisnosti KiM, dok se ne pokaje, dok nas ne zamoli za oproštaj i dok nam ne vrati Kosovo!!
A kakve su šanse da to uspe najbolje ćemo videti na primeru Iraka, koji nisam slučajno pominjao u prethodnoj kolumni. Jer sa njim imamo mnogo više zajedničkog nego što vam se čini. Ne samo zbog toga što su nam vođe opevane u zajedničkom sloganu "Slobo - Sadame" i što smo se i mi i oni isprečili na putu najveće sile, već i zbog mnogo ozbiljnijih stvari. Kao i Srbija, i Irak je svojevremeno, pre nego što je napadnut, satanizovan i optuživan za proizvodnju oružja za masovno uništavanje. Potom i za podržavanje Al Kaide i međunarodnog terorizma, pa nije bilo šanse da izbegne vojnu intervenciju koja mu je namenjena. To što se vrlo brzo pokazalo da Irak nema pomenuto oružje i nikakve veze sa Bin Ladenom nije bilo ni od kakve važnosti, jer su Amerikanci tamo otišli, kao što sam već rekao, da stave pod kontrolu iračke izvore nafte i budu bliže Iranu.
Pošto njihov vođa nije doneo akcioni plan za slučaj okupacije Iraka, a ubrzo je i obešen, Iračanima nije ostalo ništa drugo nego da svoj revolt zbog nepravde koja im je naneta, izražavaju permanentnim napadima na ciljeve okupatora. Zato su kamioni puni eksploziva, koji napadaju američke vojne baze i kasarne i bombaši samoubice na ulicama i pijacama, postali iračka svakodnevica. Nije bilo "veličanstvenih mitinga" ni molebana, ali su zato praštali kalašnjikovi i odjekivale eksplozije. A koliko je tih samoubilačkih napada izvršeno do sada? Na stotine. Koliko je Iračana u njima poginulo? Nekoliko stotina hiljada. A Amerikanaca? 3.000 - 4.000. Koliko sve to traje? Pa evo već pet godina. I šta su uradili Ameri? Da li su uvideli grešku, izvinili se Iračanima i otišli kući? Naravno da nisu, jer da su nameravali da idu kući, ne bi ni dolazili u Irak. Umesto toga, nastavili su da pumpaju i prodaju iračku naftu, što je danas unosnije nego ikada, s obzirom da je cena barela nafte premašila 100 dolara!! Time su još jednom pokazali da su im njihovi strateški interesi, kako oni politički tako i ekonomski i vojni, važniji od bilo kakve demokratije, pravde i međunarodnog prava!
Pa kada nisu odustali od svojih strateških planova u Iraku, uprkos ogromnim vojnim troškovima i hiljadama mrtvih vojnika, da li ih mitinzi, molebani i osmuđena zgrada ambasade u Beogradu mogu naterati da promene svoju odluku o davanju nezavisnosti KiM? Procenite sami, a ako za to niste kvalifikovani, pomoći će vam stručnjak - ruski general-pukovnik Leonid Ivašov, predsednik ruske Akademije geopolitičkih problema, koji je nedavno izjavio: " ...da se mora priznati da SAD imaju dugoročne planove i da su shodno tome još 2000. godine napravili kompleksnu političku, vojnu i ekonomsku strategiju za gospodarenje svetom u 21. veku. Tu strategiju (od koje, naravno, nikada neće odustati) sprovodiće sve njihove institucije, uključujući i Kongres i predsedničku administraciju, bez obzira da li je predsednik Klinton ili Buš." Al nema veze - živeo naš akcioni plan!