Kada Silajdžićev privatni ministar Sven Alkalaj napravi neki gaf, zna se da slijedi odbrana iz Ureda bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. To ministarsko mjesto bilo je uslov Harisa Silajdžića za podršku formiranju Savjeta ministara. Iako bi na redu bilo da Hrvati predlože kandidata koji bi došao iza Bošnjaka Lagumdžije i Srbina Ivanića, prošao je Sven Alkalaj.
Taj gospodin je odranije poznat kao veći Alija od Alije, pa je sada samo promijenio Aliju. Čuvena je njegova odbrana kabineta i stolice u Ambasadi u Vašingtonu i nakon dolaska novog ambasadora. Njegova bošnjačka zvijezda mu je zasijala tek kada se svrstao uz Silajdžića. Pošto je po redoslijedu bio tek treći za predsjedavanje Predsjedništvom, Silajdžiću je trebala lutka na koncu za spoljne poslove.
Zato je Alkalaj mogao osvanuti kao ministar koji govori i radi ono što mu Haris naredi. I tako Silajdžić sit, a Bošnjacima fali ministar. Zato i Špirićeva opaska da Bošnjaci neće da računaju Svenov glas kao bošnjački, iako je tamo ušao iz bošnjačke kvote. Šta da se radi kada je BiH takva, pa ima i nacionalnu strukturu i u Vijeću ministara. Nebulozni napad na Špirića da je šovinista i antisemita još od 15. vijeka produkt je narcisoidne paranoje, uvećane uvjerenjem o spasiteljskoj ulozi bošnjačkog člana.
A kad je Harisa krenulo preko njegovog džepnog ministra spoljnih poslova, koji odmah ukida mogućnost dvojnog državljanstva sa Srbijom, iako je to u resoru Ministarstva civilnih poslova. Dok je na čelu Ministarstva civilnih poslova bio Safet Halilović iz Silajdžićeve stranke, državljanstva su bila u tom resoru. Kada je na čelu tog ministarstva Srbin, onda Alkalaj požuri da izazove diplomatski skandal, poništavajući ono o čemu odlučuju drugi organi.
Umjesto da se pokrije po ušima, on nastavi da petlja i tumači po svome. Da nije pameti u drugih, sigurno da bi kriza bila veća. Kao ministar Alkalaj je u svojim istupanjima često portparol Stranke za BiH. Zadnji u nizu njegovih gafova je kupovina državnim novcem knjige štampane na arapskom.
Tako tandem Alkalaj - Silajdžić uz brojne terce od političkog establišmenta Bošnjaka, kontinuirano ruši Bosnu i Hercegovinu propagirajući samo jedno viđenje ratnog sukoba, a po kome su samo Srbi krivci. Takva BiH je nemoguća, kao što je nemoguća bila i Jugoslavija po zamisli Slobodana Miloševića. Sada neki Bošnjaci pokazuju da im je dotični rušitelj bio veliki učitelj. Zbog toga im možda i uspije rušenje BiH.