Ako je vjerovati američkom ambasadoru Patriku Munu, Savjet ministara mogao bi biti formiran do Nove godine.
Iako ambasador Mun nije detaljno obrazložio na čemu gradi svoj optimizam da će lideri šest stranaka ubrzo naći formulu po kojoj će popunjavati pozicije u vlasti, vidljivo je da je njegova izjava dobrim dijelom zasnovana i na činjenici da su dva HDZ-a te bošnjački dio platforme, SDP i SDA, uspjeli uz njegovu "pomoć" formirati vlast u Srednjobosanskom kantonu.
Čak je za danas najavljena i sjednica Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona, na kojoj bi, prema procjenama, trebalo da bude izabrana i vlada po istom receptu kao i u Srednjoj Bosni, što bi dodatno trebalo da otopli i dalje hladne stranačke odnose unutar Federacije.
Po završnoj računici američkog ambasadora, sve to bi trebalo da dovede do lakšeg formiranja Savjeta ministara.
Istina, ima tu još mnogo toga da se izdogovara na federalnom nivou kako bi se u čitavu priču mogle uključiti i stranke iz Republike Srpske, konkretno SNSD i SDS, koje su još prije godinu dana sklopile savez o zajedničkom nastupu u zajedničkim organima i koji je zasad uspješno preživio čekajući rasplet političke drame u FBiH.
Prije svega, ostalo je nejasno da li će novoformirani hrvatsko-bošnjački blok uspjeti da postigne dogovor o federalnoj vladi, što traže dva HDZ-a, tačnije da i u federalnu vladu budu ugurani njihovi kadrovi u hrvatsku kvotu, koju zasad popunjavaju "pravaši" i Lijanovići.
Na ruku im idu i sve očitiji sukobi u HSP-u između njihova dva isturena člana, predsjednika stranke Zvonka Jurišića i predsjednika FBiH Živka Budimira. Ko pobijedi u tom stranačkom naguravanju ima šansu da protivnika izbaci, sve zajedno s pristašama iz federalnih institucija, što otvara prostor za kadrove HDZ-a.
Kako sada stvari stoje, izgleda da se Jurišić ipak malo više približio HDZ-ovim stratezima, što mu daje i bolju poziciju pred konačnu bitku s Budimirom, koja bi trebalo da se odigra na stranačkom saboru.
Sa druge strane, bošnjački blok partija, pogotovo SDP, zasad odbija, bar javno, da razgovara o mogućnosti rekonstrukcije Vlade, na čijem je čelu Nermin Nikšić, tvrdeći da je Dragan Čović na posljednjem sastanku sa Zlatkom Lagumdžijom odustao od zahtjeva da najbliže saradnike uhljebi u redefinisanoj vladi ili da bar pokuša da zaustavi smjene po javnim preduzećima, iz kojih se još od blagoslova Valentina Incka, koji je suspendovao odluku CIK-a, temeljito čiste svi oni koji nisu iskreno prihvatili principe na kojima je zasnovana platformaška vlast.
Naravno da ni ovo međustranačko sređuvanje stvari po kantonima ne bi išlo tako brzo da se međunarodna zajednica, uglavnom onaj američki dio, nije svojski potrudila da objasni posvađanim stranačkim liderima u kom pravcu će se ubuduće kretati politički procesi u Federaciji.
U tom kontekstu treba posmatrati i prošlomjesečnu izjavu ambasadora Muna, koji je veoma jasno rekao da je najvažnije da u Federaciji shvate da ona mora biti reformisana.
Time je potkopao dosadašnji tvrd stav koji je dolazio iz Sarajeva na svaku inicijativu koja se u osnovi zasnivala na činjenici da se politički i nacionalni odnosi između Hrvata i Bošnjaka moraju svesti u novi ustavni okvir u Federaciji kako bi se lakše dolazilo i do dogovora u zajedničkim institucijama s predstavnicima Republike Srpske.
"Američka vlada želi vidjeti funkcionalniju Federaciju i jeftiniju vladu, koja služi interesu ljudi. Trinaest vlada u zemlji, od kojih 11 u Federaciji, veoma je komplikovano", rekao je Mun.
Stranke iz Republike Srpske neće biti izostavljene ispod američke prese, već će i na njih narednih dana biti izvršen jak pritisak kako bi olabavile svoje stavove o Savjetu ministara i budžetu
Da je pojašnjenje američkog viđenja komplikovanog bh. entiteta imalo plodno tlo i u sarajevskoj političkoj eliti, vidljivo je iz izjave bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića, koji je to plastično objasnio da treba "smanjiti broj kantona, parlamenata, ministara i činovnika", što bi bilo dovoljno da ona postane pojednostavljena.
Svako ko prati političke procese u bh. zajednici zna da se radi o značajnoj promjeni kursa bošnjačke politike, koja se sa države sada privremeno usmjerava na Federaciju, kako bi iz američke inicijative izvukli maksimalanu korist već na samom početku procesa prekompozicije tog entiteta.
Svoju šansu u tome vide i hrvatske političke stranke, koje bi mogle umjesto priželjkivanog trećeg entiteta da se zadovolje objedinjavanjem kantona s hrvatskom većinom, koji bi dobio značajnija ovlaštenja od onih koja danas imaju.
Ali o tom potom. U kom smjeru će se ti procesi kretati teško se može zaključiti iz dvije-tri izjave ili na osnovu nekoliko analiza koje se pojavljuju po medijima ili priča po političkim kuloarima, ali je sigurno da su Amerikanci poprilično ozbiljni u namjeri da pretresu Vašingtonski ugovor, na osnovu kojeg je i formiran bošnjačko-hrvatski entitet.
Prije nego što konkretnije sljedeće godine uđu u taj proces, Amerikanci žele da lideri šest stranaka zajedno skrpe Savjet ministara i usvoje budžet za ovu i sljedeću godinu, kako bi političke tenzije bile značajno smanjene.
Naravo da ni stranke iz Republike Srpske neće biti izostavljene ispod ove američke prese već će i na njih narednih dana biti izvršen jak pritisak kako bi olabavile svoje stavove o podjeli pozicija u Savjetu ministara i o budžetu.
Sve to pokazuje da međunarodna zajednica, tačnije administracija u Vašingtonu, i dalje vjeruje da BiH može funkcionisati u okviru Dejtonskog sporazuma te da je sadašnje političko mrcvarenje više izraz nespremnosti lidera na dogovor nego realno stanje pred raspad.
Moguće je da ih vrijeme u budućnosti demantuje, ali sada to ne žele priznati.