Novoimenovane diplomate Sjedinjenih Američkih Država (SAD) samo što su preuzele nove dužnosti u BiH, a već će imati priliku da svoje prisustvo i budući angažman osnaže podrškom Hilari Klinton, državnog sekretara SAD.
Ambasador SAD u BiH Patrik Mun i prvi zamjenik visokog predstavnika Roderik Mur sad već užurbano obavljaju pripreme za posjetu Klintonove 11. oktobra kada će u Sarajevu otvoriti novu zgradu Ambasade SAD.
Pripreme sigurno nisu svedene samo na bezbjednosne i protokolarne djelatnosti nego i političke. Kada dolaze zvaničnici iz SAD nije lako ni ovdašnjim političarima kojima tada slijede susreti, obično kolektivni, plenarne sjednice i slušanje govora nakon kojih slijede višednevne reakcije. Kada je u BiH boravio Džozef Bajden, potpredsjednik SAD, svekolika politička elita BiH okupljena u Parlamentarnoj skupštini saslušala je govor, ali i pored odličnog prevoda, danima se tumačilo "šta je pisac htio da kaže". Članovi SDA zapamtili su da je pohvalio njihovog lidera Sulejmana Tihića što se uskoro potvrdilo i na kongresu ove stranke gdje je dobio novi mandat. Političari iz Republike Srpske ponavljali su Bajdenove riječi koje se odnose na ustavnu poziciju entiteta i ravnopravnosti naroda. Bajdenovu priču o uspješnoj mladoj studentici iz ratom poharane BiH svi su zaboravili i prije nego su izašli iz skupštinske sale. Ovdje tople ljudske priče i metafore ne prolaze.
Klintonova je i ranije dolazila u BiH, a tokom njene izborne kampanje dugo se polemisalo da li joj je život bio ugrožen dolaskom u malu balkansku državu u kojoj je bjesnio rat. Odlična podloga za filmski scenario, ali time će se baviti jedna druga Amerikanka koja u zadnje vrijeme svraća u BiH, ali ova dolazi iz Holivuda i njeni govori nisu bitni za ustavno uređenje zemlje.
Klintonova dolazi neposredno nakon održavanja opštih izbora u BiH. Kada bude došla već će se znati raspored snaga na bh. političkoj sceni i neće biti boljeg trenutka da se političarima uputi poruka prije nego počnu da rade u novom sazivu. Amerikanci su već najavili da je ustavna reforma nešto što bi moglo da uslijedi u ovom četvorogodišnjem mandatu bh. vlasti. Njihov jak angažman na ustavnim promjenama propao je u aprilu 2006. godine i nakon toga svaki sastanak na ovu temu bio je neuspješan. Oni koji su oborili ustavne promjene tada nagrađeni su na izborima, bar kada je o Federaciji BiH riječ, jer su znatan broj mandata i pozicija u izvršnoj vlasti dobili kadrovi Stranke za BiH i HDZ 1990. Ove stranke u posljednje četiri godine bile su najglasnije u zahtjevima da se radikalno mijenja ustavno uređenje BiH, kritikujući "aprilski paket", koji sada ne bi podržala, vjerovatno, nijedna stranka iz RS. Nelogičnosti prestižu jedna drugu i teško da su to američke diplomate u BiH mogle objasniti u Stejt departmentu. U međuvremenu smjenjivale su se na prostru BiH i američke diplomate, mijenjali su i svoje stavove i sklonosti prema političkim opcijama u BiH, u čemu je prednjačio zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan, a došlo je do promjena i na čelu najmoćnije države svijeta. Promjena jedino nije bilo u BiH, a kako stvari stoje teško je da će do toga i doći u nekoj značajnijoj mjeri. Eventualne promjene ni ovoga puta neće zavisiti od Amerikanaca, a ni od Evropske unije, koja očigledno nema jedinstven stav u vezi sa BiH. Promjene u načinu odlučivanja i eventualnog ustavnog uređenja mogu se desiti samo untrašnjim dogovorom, zbog čega je za ovu problematiku mnogo važniji 3. oktobar od 11. kada će doputovati Klintonova. Ako na snazi ostanu stranke koje se drže radikalnih zahvata na Ustavu radikalizovaće se i stanje u BiH već kod formiranja vlasti. Koalicija koja bude formirana na državnom nivou ovoga puta ne bi smjela biti tako široka, niti bi njihov program trebao da bude uopšteno koncipiran jer se tada ne zna ni šta su im prioriteti. Priča o evropskim integracijama usput se pominje u ovoj izbornoj kampanji, a ni Evropska unija nije se potrudila da se te teme izbace u prvi plan. Iščekivanje vizne liberalizacije, dodavanje novih uslova i disharmonija iz Brisela po pitanju BiH otvorili su vrata za žestok nastup Klintonove u oktobru i jačanje uticaja SAD na prostoru Balkana. To su stvari koje su, ipak, van domašaja BiH jer se radi o globalnoj politici u kojoj ovako mala i razjedinjena država može biti samo jezičak na vagi gdje se rješavaju mnogo veći interesi nego što je nečiji ustav.
Kako ovdje političari uvijek daju sebi na značaju i svojoj vladavini ne bi čudilo da nam stigne saopštenje iz, recimo, kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića, da je lično dogovorio posjetu Klintonove na nedavnom susretu sa njenim mužem Bilom Klintonom. BiH je za Klintonove zemlja na Balkanu, a ovo područje ima svoje mjesto u spoljnoj politici SAD. Kada bh. lideri shvate da treba da osluškuju stanje u regiji, počnu da sarađuju sa susjedima i koriste razvojne programe namijenjene zapadnom Balkanu ili jugoistočnoj Evropi, tek tada će početi raditi u korist svoje zemlje. Ako je to nekome u interesu. Biti šef u svom ataru, obećavati i tražiti nemoguće siguran je put da se zemlja odvede u izolaciju. Nevjerovatno je da se niko od ovdašnjih političara ne osvrće na odmjerene i taktične postupke lidera iz susjednih država prema EU i SAD, osim ako ne žele da ih napljuju zarad sopstvene veličine. Da su ponekad analizirali poteze predsjednika susjednih država možda ne bi očekivali dan uoči nečije posjete da budu obaviješteni u koju rezidenciju da dođu na brifing. Biće zanimljivo gledati pobjedničke i gubitničke lidere u tehničkom mandatu pred zgradom američke ambasade u Sarajevu kako aplaudiraju u prvom redu i slušaju još jedan govor u nizu na temu - ako ne budete slušali, nećete ni dobiti. Vrijeme je za rubriku - uradi sam. Ko ne zna nek' se snađe i prepiše.