Bosna je, već je pomalo zamorno pričati o tome, zemlja neviđenih čuda. Čuda toliko neviđenih da bi i dvadeset hiljada godina stare piramide u Visokom teško prošle u izboru za sedam svjetskih čuda Bosne i Hercegovine. Da je prije stotinu pedeset godina bilo televizije i da je svijet bio manji, ne bi Lewis Carroll pisao "Alisu u zemlji čudesa", nego bi bio dopisnik BBC-ja iz Sarajeva.
Eto, ima još zemalja što imaju te, kako se zovu, piramide, ali teško da postoji još neka u kojoj bi se moglo dogoditi da bivšeg predsjednika otmu u inozemstvu i prošvercuju u zemlju u prtljažniku automobila, a da se on sam oslobodi i ilegalno preko granice opet vrati u inozemstvo, poput Ramba bježeći i od otmičara i od policije, jer je za njim raspisana - potjernica. Prema njegovoj priči, priznat ćete, Alisini fantazmagorični zečevi koji govore, hrčci koji puše, žive igraće karte i konji što igraju kriket izgledaju kao izvještaj sa sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.
Slučaj otmice bivšeg predsjednika Predsjedništva BiH Ante Jelavića otvara nekoliko pitanja. Zapravo, odavno više u Bosni nitko ne otvara nikakva pitanja, ali to se samo tako kaže u novinskim komentarima. Recimo, kako je moguće da netko preko granice prošverca čovjeka, i to usred policijske operacije "Tara", međunarodne akcije razbijanja organiziranih grupa krijumčara ljudi! Kako je uopće moguće preko granice u gepeku prokrijumčariti bivšeg predsjednika Predsjedništva države? I kako se Jelavić, nakon što je s lisicama na rukama pobjegao otmičarima, sam prošvercao nazad u Hrvatsku?
Dobro, idemo redom: kako je moguće da netko preko granice prošverca čovjeka, i to usred policijske operacije razbijanja organiziranih grupa krijumčara ljudi?
- Dobar dan, pasoš molim, rekao je ozbiljnim glasom carinik na graničnom prijelazu BiH. Vozač je krajičkom oka iza kućice vidio nekoliko specijalaca u punoj opremi i trenutačno ga je oblio hladan znoj. Pogledao je kompanjona na suvozačkom sjedištu: Saša je gledao ravno i u džepu jakne stiskao pištolj.
- Vlatko, obrati mu se konačno carinik ne skidajući pogled s pasoša. - Imamo li šta za prijavit?
- N... ništa, zamucao je Vlatko. - Lične stvari i to.
- Da zavirimo malo u gepek?
Vlatko je izašao iz automobila, a Saša je polako izvadio pištolj iz džepa. Trajalo je cijelu vječnost prije nego je izvana začuo carinikov glas.
- A šta je ovo?
- Mislite ovo? Ma prijatelj, odgovorio je Vlatko i bacio pogled kroz stražnje vjetrobransko staklo. Saša je otkočio pištolj. - Prispavalo mu se malo, pa prileg'o u gepek.
- A što ima flaster na ustima?
- Mislite flaster, grozničavo je Vlatko smišljao odgovor. - Hrče! Hrče k'o freza. Nismo mi to više mogli slušat'.
- A da nije slučajno - odmakao se carinik korak unazad pa značajno pogledao Vlatka - Da nije slučajno Kurd? Ili Turčin?
- Ko, on?!, teškom mukom nasmijao se Vlatko. - Kakav, bolan, Turčin? Hrvat. Čisti. Ne samo Hrvat, nego predsjednik HDZ BiH i hrvatski predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine! Ante, reci čovjeku.
Muškarac s flasterom na ustima razrogačenih je očiju gledao iz gepeka i nerazgovjetno mumljajući potvrdno klimnuo glavom prema cariniku.
- Eto, što sam vam reko, raširio je ruke Vlatko.
- Hm, sumnjičavo je vrtio glavom carinik. - Hajde, hajde. I kupite čoeku hrkostop, ima to, vidio ja na "Top Shopu", na OBN-u. Ja se, bogami, naspavo otkad sam ga kupio ženi.
Idemo dalje. Kako je uopće moguće preko granice u gepeku prokrijumčariti bivšeg predsjednika Predsjedništva države?
- Ko, on?!, teškom mukom nasmijao se Vlatko. - Kakav, bolan, Turčin? Hrvat. Čisti. Ne samo Hrvat, nego predsjednik HDZ BiH i hrvatski predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine!
- Hm, sumnjičavo je vrtio glavom carinik. - Imate li papire za njega?
- Papire, grozničavo je Vlatko smišljao odgovor. - Aha, mislite papire? Nama su rekli da za polovne predsjednike ne trebaju papiri.
- Šta, nije ovo novi predsjednik Predsjedništva?
- Ma jok, kakvi novi, pa do izbora ima još dvije godine. Ovo je stari, rabljeni, ima mu... koliko ono, Saša?
- Deset.
- Deset godina. Bio predsjednik 1999. godine. Nije član Predsjedništva već... Koliko ono, Saša?
- Osam.
- Osam godina.
- Pa je l' valja, radi li?
- Radi, radi, još je dobar, zadovoljno će Vlatko. - Nije baš za sredit hrvatsku samoupravu i sto miliona maraka preko Hercegovačke banke, ali još vrijedi bar milion.
- Ih, milion?! Za milion ja nabavim dvjesta Kurda.
A to su samo neka od pitanja koja je otvorio slučaj otmice Ante Jelavića. Zaključno s onim: kako se Jelavić, nakon što je s lisicama na rukama pobjegao otmičarima, sam prošvercao nazad u Hrvatsku?
- Dobar dan, rekao je ozbiljnim glasom carinik na graničnom prijelazu BiH. Ante Jelavić nikad nije vidio takvog carinika: ogromni bijeli zec u uniformi Carinske službe BiH vrtio je njegove dokumente i mjerkao ga od glave do pete.
- Ante Jelavić..., rekao je odsutno zec ne skidajući pogled s pasoša. - Čime se bavite, Ante?
- Predsjednik Predsjedništva BiH. U penziji.
- Imate li šta za prijavit, Ante?
- Ništa, kratko će gospodin Jelavić.
- A šta je ovo, upita zec pokazujući na Jelavićeve ruke prekrižene na leđima.
- Ah, to? Lisice.
- Lisice, je l' de, pogleda ga carinik stisnutih očiju. - A zeko budala, pa ne zna kako izgledaju lisice?
- Nisam to mislio, gospodine, promuca Jelavić.
- Kožoooooo, prekine ga zec. - Kožo, Durmo, dođite, bolan, 'vamo, a vidite!
U to se iza kućice pojave veliki hrčak s cigaretom u ustima i ogromni žandar tref s kapom federalne policije. Ante je gledao u nevjerici. Za žandarom tref nahrupili su i sedmica herc, pikova desetka, kralj karo... Pola špila ogromnih igraćih karata, s rukama, nogama i policijskim kapama, okružilo je Antu Jelavića. - Đe sam ja ovo, pomisli on.
- Da ga vodimo kraljici, upita žandar tref.
- Jok, dobaci glasić sa strane. Ante pogleda, kad ono u žardinjeri velika crvena ruža s ustima i očima!
- Meni je on malo sumnjiv, nastavi ruža. - Da nisi ti... Alisa???
- Alisa?!?!, uzviknuše uglas zec, hrčak i svih dvadeset karata.
Ante Jelavić tada iskoristi trenutak nepažnje i pobjegne u policijsku kućicu u obliku gljive, pronađe tamo čarobni napitak, iskapi ga i - paf - toliko se smanji da uskoči u kutiju brašna. Proba Ante brašno, kad ono - kokain. Nije se ni okrenuo, kad je došao veliki leptir s krilima od kruha i maslaca i prenio kokain iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku.
Eto, tako je bilo, časni sude, potpisom ovjeravam točnost zapisnika i bilježim se sa štovanjem, Dragan Barabarić, opunomoćeni odvjetnik gospodina Ante Jelavića, v.r.