Evropska centralna banka saopštila je prošle sedmice da će poslije jula 2008. godine, od kada je EURIBOR počeo nezaustavljivo i strmoglavo da pada, prvi put od tada podići referentnu kamatnu stopu.
To povećanje od 0,25 odsto, kao zapete puške dočekali su bankari u BiH i brže-bolje najavili kako će to neminovno dovesti i do povećanja kamata za sve kredite koji su vezani za EURIBOR.
Prvi zaključak koji se nameće je, pa dobro, tako to ide i tu nema ništa sporno.
I zaista, ne bi bilo ništa sporno da su banke od 2008. godine pa naovamo, isto tako bile dosljedne kada su u pitanju izmjene kamata koje su definisane EURIBOR-om.
Podsjetiću da se šestomjesečni EURIBOR u 2006. godini kretao oko tri odsto, da bi pred samu krizu u 2008. godini skočio na čak pet odsto. Ne treba ni naglašavati da su se u periodu od 2006. do 2008. godine sve banke striktno držale ugovora sa svojim klijentima i podizale kamate zadovoljno trljajući ruke.
Onda se točak zvani EURIBOR okrenuo i referentne kamate su počele vrtoglavo da padaju. Međutim, većina banaka je počela odjednom da se pravi luda, zaboravljajući da bi istim klijentima, kojima su uredno podizali kamate, sad trebalo da ih režu.
Naime, većina banaka je igrala i igra na kartu neinformisanosti klijenata, po principu ko se sjeti - sjeti se. U zemlji poput BiH, gdje su ljudi navikli da preko noći ostanu bez štednje, da se ne nadaju pomoći državnih institucija, malo ko je i imao energije da se sa bankama ganja po sudovima kako bi se izborio za ono što mu pripada.
Jednostavno, sistem je tako uređen da bankama sve ide na ruku i da samo onaj ko je spreman da uloži poprilično vremena, ali i novca, možda uspije i da izganja neku pravdu.
Prvi korak je da pokušate samoj banci da ukažete da krši ugovor i podsjetite ih na njihove obaveze. Iz iskustva koje je imao moj blizak prijatelj, prosto je nevjerovatno dokle seže bezobrazluk pojedinih banaka.
Tako je na upit, zašto mu po članu ugovora na osnovu kojeg su mu uredno povećavali kamatu kad je rastao EURIBOR, sad istu ne vraćaju, kad referentna kamata pada, poslije 15 dana dobio odgovor da nije upisao hipoteku (?!) na stan koji kroz kredit uredno otplaćuje već pet godina. Uz to mu je i zaprijećeno da banka zbog toga ima pravo da raskine ugovor, što bi značilo da on mora da vrati odmah sav novac banci.
Poslije bespotrebnog troška za pribavljanje dokumenata u Geodetskoj upravi, kako bi dokazao da je hipoteka uredno upisana, ponovo je poslao banci isti upit. Nakon novog čekanja od 15 dana, dobio je odgovor da u ugovoru postoji član u kojem se definiše kamata u slučaju devalvacije KM, na osnovu kojeg banka ima pravo da u skladu s tim određuje kamatnu stopu na osnovu svojih pravila.
Kako devalvacije nije bilo, a banka, očigledno, ne želi da obori kamatu, svako će pokušati da do pravde dođe na neki drugi način, jer, zaboga, ima toliko institucija koje plaćamo, a koje bi, valjda, trebalo da štite naše interese.
Nažalost, praksa pokazuje da to baš i nije tako.
Ako se žalite Agenciji za bankarstvo, koja bi, po logici stvari, trebalo da se bavi regularnošću rada banaka, dobićete odgovor da takve stvari, zapravo, nisu u njihovoj nadležnosti, već da o tome da li je banka trebalo ili ne po ugovoru da smanji kamatu treba da odluči sud.
Ako se prije suda obratite inspekciji, dobićete odgovor da su oni nadležni samo za potrošačke, a ne i za stambene kredite, koji su, u stvari, i "najugroženija" kategorija kredita, pošto se radi o najvećim iznosima.
Pošto ćete kod ombudsmana za ljudska prava i zaštitu potrošača samo gubiti vrijeme, ne preostaje vam ništa drugo nego da presavijete tabak, nađete advokata i tužite banku.
Ali, ni taj posao neće ići lako. Prvo, pored toga što advokatske usluge nisu nimalo jeftine, teško je i naći nekog ozbiljnog advokata koji je spreman da se spori sa bankom za relativno mali iznos.
Ako se na kraju, kao pravi očajnik, odlučite obratiti medijima kako bi svima saopštili nepravdu koja vas je snašla, možete očekivati da ćete dobiti moralnu satisfakciju, ali, nažalost, ne i rješenje problema.
U moru bisera koji su na tu temu imali da kažu bankari posebno se izdvojio onaj u kojem je jedan bankar, objašnjavajući zašto banke ne smanjuju kamate, uprkos padu EURIBOR-a, kazao da bi taj potez prouzrokovao velike gubitke bankama i da zbog toga treba imati razumijevanja za banke. U prevodu, to znači da se banke moraju namiriti, a građane "ko šiša" (da ne kažem "ko jebe"). Tako vam je to!
Čik ne platite ratu kredita pa vidite da li će neko, a pogotovo banke, imati razumijevanja za vas. Vrlo teško ćete uspjeti da izganjate neki reprogram koji će vam kad-tad doći na naplatu.
Da li će se nešto promijeniti? Iako je u RS donesen zakonski okvir o uvođenju ombudsmana pri Agenciji za bankarstvo RS, koji će se baviti pravima klijenata banaka, ne vjerujem da će on bilo šta promijeniti.