Vijest kojom su se prošle sedmice bavili mediji u Republici Srpskoj je pokretanje istrage protiv "Nezavisnih novina". Reakcije su uglavnom identične, od pravnika do eksperata, da nisu novinari odgovorni ako su objavili da su bezbjednosne agencije prisluškivale više od 5.000 građana.
To je logičan zaključak jer je prosto nemoguće da su OBA i SIPA imale više od 5.000 sudskih naloga, a prema spiskovima brojeva telefona, toliko su morale imati da bi danas tvrdile kako je sve rađeno prema zakonom propisanoj proceduri. A nije.
Upravo u činjenici da je u OBA i SIPA bilo velikih zloupotreba kada je riječ o prisluškivanju, da su za samo veoma mali broj telefona od onih koji su objavljeni imali sudsko pokriće, iziritirala je do te mjere policijsko-političko-kriminalne krugove u Sarajevu (ne znam kako bi ih drugačije nazvao), koji su izvršili veliki pritisak na Tužilaštvo da otvori besmislenu i potpuno neosnovanu istragu protiv "Nezavisnih".
Istina, Boris Grubešić ne propušta da naglasi kako se, u stvari, istraga vodi u dva smjera, prvom da li je bilo nelegalnog prisluškivanja, a drugom da li su brojevi nezakonito objavljeni, odnosno da li je prekršen Zakon o tajnosti podataka.
I ovdje odmah treba razjasniti da ne postoji niti jedan zakon koji je mogao spriječiti "Nezavisne" da objave brojeve koje su prisluškivali OBA i SIPA, jer procjena uredništva je bila da je veći interes javnosti da sazna da postoji nelegalno prisluškivanje od činjenice da među objavljenim brojevima postoji i desetak onih koje prisluškuju na osnovu sudskog naloga.
"Stvari stoje ovako. Ako dođe do objavljivanja podataka koji su službena tajna, to nije problem novinara nego službe koja nije uspjela sačuvati podatke. Tamo treba usmjeriti istragu, a ne na novinare, koji su iskoristili svoje kontakte i objavili informacije koje su u interesu javnosti", kaže Marko Nicović, bezbjednosni ekspert iz Srbije.
Što se tiče Zakona o tajnosti podataka, tu je stvar u potpunosti jasna, jer novinari, kao ni ostali građani, nisu dužni čuvati državnu tajnu već samo oni državni službenici i funkcioneri koji potpišu izjavi i obavežu se da će čuvati tajnu, jer rade na tim poslovima. Što će reći da samo oni mogu biti i procesuirani.
"Mediji koji objave državnu ili poslovnu tajnu su, prema Zakonu o krivičnom postupku, zaštićeni ako su time otkrili da je neko učinio krivično djelo koje nanosi veliku štetu i stvara opasnost. Krivično je djelo kada neke agencije prisluškuju građane bez odluke nadležnog suda, a ne kada to novinari otkriju i objave", smatra banjalučki advokat Miljkan Pucar.
Tu bi se u normalnim državama stvar završavala i niko ne bi uopšte postavljao druga pitanja o ulozi medija u ovoj aferi. Kad već nije tako, idemo dalje.
Tvrdnje koje se mogu čuti da su "Nezavisne" ugrozile istrage koju su vodile bezbjednosne agencije, navodno o švercu oružja, nemaju nikakvo uporište, jer OBA ne prikuplja dokaze već informacije, a one se ne mogu koristiti u sudskom postupku.
U izvjesnim slučajevima, konkretno SIPA, može posebnim istražnim radnjama prikupljati i dokaze za Tužilaštvo, ali tako prikupljene sudija u postupku može, ali ne mora da ih prihvati.
Znači, radi se o potpuno jasnim pravnim i zakonskim stvarima koje su potpunosti na strani novinara, pa zato istragu protiv "Nezavisnih" treba posmatrati u širem kontekstu.
To je klasičan primjer kako pojedine političko-kriminalne strukture u Sarajevu iskorištavaju institucije, prvenstveno OBA, pa tek onda Tužilaštvo i time pokušavaju da kontrolišu sve procese u BiH. I tu je ključ. Ukoliko Tužilaštvo istraje u istrazi u onom prvom smjeru, možda bi moglo, ko zna, i identifikovati ko su istinski nalogodavci nelegalnog prisluškivanja i kod koga u stvari završavaju svi ti izvještaji, snimci i ko zna šta još. Po zakonu, u Savjetu ministara, ali i u drugim paralelnim centrima vlasti.
I sam glavni tužilac Milorad Barašin bio je poprilično šokiran kada je Federalna televizija u svojoj udarnoj emisiji "60 minuta" objavila njegove fotografije sa takozvanih tajnih sastanaka u aferi šverca oružja. Iz iste te sarajevske kuhinje iz koje je naloženo praćenje, snimanje i vjerovatno slušanje glavnog tužioca sada preko Tužilaštva guraju i isteragu protiv "Nezavisnih", koje su objavljivanjem brojeva u stvari razotkrile da ne postoji zakon koji nisu spremni prekršiti da bi se izdigli iznad svakog vida društvene kontrole.
Stoga proces koji je otvoren protiv "Nezavisnih" pokazuje bolest društva, koje postaje potpuno zavisno od volje kriminalno-političke grupe pojedinaca u Sarajevu. Ta bolest ozbiljno prijeti da potpuno zatruje sve društvene odnose, od političkih pa do običnih, svakodnevnih u ovoj državi.
Ono što nas u "Nezavisnim" svakako ohrabruje je gotovo jednoglasna podrška medija i u Republici Srpskoj i u Federaciji, uz ocjenu da smo bili potpuno u pravu kada smo procijenili da je u interesu javnosti da sazna da je bilo nelegalnog prisluškivanja.
Stav urednika i novinara iz BiH da bi isto objavili brojeve trebalo bi da bude jasan putokaz za jedini logičan potez Tužilaštva, a to je da obustavi istragu protiv "Nezavisnih" te se u potpunosti posveti onom drugom dijelu, to jest da utvredi ko je odgovoran u bezbjednosnim agencijama za nezakonito prisluškivanje više od 5.000 građana.
U interesu javnosti je da što prije dobije odgovore na ta pitanja.