Mnoge se naše političke stranke nazivaju demokratskim, a inače i svi političari u ovo predizborno vrijeme često se pozivaju na demokratiju. A kada se malo bolje sagleda njihova djelatnost, lako se uviđa da tu demokratije nema ni od korova. Najbolji primjer za to je odluka međunarodnog suda u Strazburu, po tužbi Sejdića i Fincija, kojom se nalaže našim vlastima da isprave diskriminacijski stav u vladajućem Ustavu u pogledu ravnopravnosti Roma i Jevreja, ali i ostalih pripadnika nacionalnih manjina, kao i onih koji ne žele da se nacionalno opredijele. Takvih ima najmanje četvrtina našeg stanovništva, jer tu treba uključiti i djecu iz miješanih brakova.
Naši parlamentarci nisu u stanju da se uhvate u koštac s tim problemom, nego ga odlažu za poslije izbora. A zapravo nisu u stanju da tu nedemokratsku odredbu riješe, često se pravdajući time da je to veoma lako, da je to samo tehničko pitanje. A koliko naši političari ne znaju da politički misle, najbolje govori prijedlog Harisa Silajdžića, koji predlaže da se u naše Predsjedništvo izabere i četvrti član, koji će predstavljati manjine. Toliko pomanjkanja pameti nisam čuo ni u domu penzionera.
A nisam siguran da će taj problem u dogledno vrijeme i biti riješen, dakle i dalje ćemo se ravnati po nedemokratskim pravilima, daleko od evropske prakse. Naši vodeći ljudi nisu u stanju da donesu propise i zakone bitne za društvo, jer se svi vladaju partikularno, gledaju da udovolje samo sebi i svojima. Stoga je efikasnost zakonodavne vlasti na svim nivoima veoma mala. Ne mogu se uskladiti sve te brojne posebnosti naših parlamentaraca.
A nije moguće ni donositi zakone u vlasti koja ne određuje u kakvom sistemu živimo. Jasno je da zakone donose vladajući političari prema sistemu koji žele da ostvare, ali kod nas se ne zna kakav je to sistem. Niko od političara nije eksplicitno rekao da težimo ka kapitalizmu, jer bi onda valjalo tu težnju obrazložiti, a to ovi naši ljudi nisu sposobni. Ako se kaže da izgrađujemo kapitalistički sistem, potrebno je precizirati kakav. Da li američkog tipa liberalizma ili evropski kapitalizam s jakim uticajem socijalne pravde. Ako se još tome doda kako većina našeg naroda nije svjesna u kakvom sistemu žive, jer im to umni političari nisu rekli, pa od vlasti očekuje da im riješe sve probleme, misleći da i danas vlada Savez komunista, odakle su diktirani pravci razvoja.
Jasno je da su pojedinačni interesi nadjačali opšte, pa se u našoj multinacionalnoj zajednici slabo šta mogu dogovoriti. Pa ako je uspostavljen konzensus da hoćemo biti članom Evropske zajednice, onda bismo morali isto tako biti jedinstveni i učinkoviti u borbi protiv pljačke i korupcije. No, u državnom parlamentu odavno stoji prijedlog za oduzimanje nelegalno stečene imovine, ali taj zakon nikako da ugleda svjetlost dana. Vjerovatno je dosta zastupnika u parlamentu na neki način povezano sa ljudima sumnjive prakse, te se nisu voljni takvima zamjeriti izglasavajući nekakve zakone protiv njih. Opravdanje je da i u civiliziranom svijetu ima pljačke i korupcije.
Ako upitate nekog važnog političara da li je možda naše društvo teističko, kazaće vam frazu da smo mi demokratska i sekularna država. A očigledno je da religija vlada na svim stranama, negdje islam, negdje katoličanstvo, a negdje pravoslavlje. Ne može se ništa učiniti bez religijskih vođa, a u mom okruženju islamizacija je doživjela kulminaciju, jer su televizija i printani mediji okupirani religijskom propagandom. Još reis sa svoje govornice ruži kako smo islamofobični! Očigledno je da smo sve više u sistemu teizma.
Dakle, ne znamo jesmo li teistička država, kapitalistička, liberalna ili socijalna, ali svakako ne znamo u kojem i kakvom sistemu živimo. Ono što je jasno jeste činjenica da zapravo ne vladaju ovi što misle da vladaju, jer se iznad sviju nalaze sa svojom neprikosnovenom vlašću inostrane banke, kojih u našoj zemlji ima na gomile. One vode ovu državu, ovo društvo, jer se te banke pitaju da li će se novčano pomoći elektroprivredi, drvnoj industriji, razvoju turizma ili trgovini i zanatstvu. Gdje se ove banke smiluju da finansiraju, ta će oblast imati podsticaja, nezavisno da li se našoj vlasti to sviđa ili ne.
Nisu naši rukovodioci svjesni u kakvom svjetskom ozračju živimo, ne misle o tome da nam neki bankarski sistem kroji našu kapu. I pored toga što je svjetska kriza od prije godinu izazvana krahom banaka u Americi, pa potom i u Evropi, mi smo robovi MMF-a i Svjetske banke, možemo se samo ponašati u koordinatama koje su oni zacrtali. Kakav je to sistem u kojem je naša samostalnost svedena na minimum? Uprkos našim nacionalnim vođama koji se busaju u grudi o nacionalnoj samobitnosti, kada smo u vlasti stranog novca.