U pristupnom govoru u parlamentu BiH novi predsjednik vlade (ne znam zašto se zove predsjedavajući Vijeća ili Savjeta ministara?) Nikola Špirić veoma je dobro označio buduće djelovanje državne vlade. Jedan od naglašenih akcenata bila mu je stručnost uposlenika, ministara. A već na idućoj sjednici pokazalo se da o stručnosti nema govora. I onda kakav smisao ima šef vlade, koji nema nikakav uticaj na izbor ministara, kakav smisao imaju ministri koji evidentno nemaju stručnost, nego su puki poslušnici svojih stranaka? Zapravo, čelnih ljudi u svojim partijama.
Dugo je trajalo nadmudrivanje oko ministarskih mjesta, jer je pitanje bilo ko će drpiti bolju funkciju, s koje se može uticati na novčane transakcije. Veoma je jasno da tu nema govora o prosperitetu bosanskohercegovačkog društva, nego se radi o elegantnom obliku pljačke. Jedino je važno zasjesti u fotelju s koje se mogu raspisivati tenderi i potpisivati ugovori o poslovima našoj raji. I svaki je ministar, a i njegov zamjenik, autonoman u svom radu, šta tu ima predsjedavajući Špirić da se miješa? Jesu li se partije dogovorile da preko svojih ministarstava uzmu para koliko je agi drago!
Najočigledniji primjer, koji se u medijima neprestano razvlači, jeste ministar saobraćaja i kominikacija. Ljekar, ortoped Božo Ljubić rekao bih bezobzirno je zasjeo na to ministarsko mjesto, o čijem resoru zna manje nego najobičniji saobraćajni policajac. I onda bez stida govori u televizijske kamere kako je važna stručnost. A zapravo moguće da Božo Ljubić ima stručnosti oko otključavanja i zaključavanja kase. Predstoji period intenzivnog rada na pripremama i početak radova na autoputu 5c, što znači da će se angažovati mnoge firme za mnogobrojne i različite poslove. Ne mora Ljubić da zna kako se prave temelji za ceste, kakve sve uslove mora da ispunjava svaki tunel, koliki po normama mora biti debeo sloj asfalta. On treba samo da zna kojoj firmi treba dodijeliti posao, kako se mogu fino koristiti propisi da bi se kanalisala lova u prave ruke.
Nije to jedini bezobrazluk. Arhitekta iz Trebinja, koji je dugo vremena bio poslanik u Narodnoj skupštini RS, Tarik Sadović izabran je za ministra bezbjednosti. Nije poznato kako je bio umiješan kao arhitekta, ali se pouzdano zna da nije imao veze s unutrašnjim poslovima i policijskim strukturama. Možda je nezvanično radio za tu oblast, ali se to ne iskazuje u zvaničnim dokumentima. Kao što se ne pika što je kao dječak Tarik igrao žandara i lopova. Ili možda neki njegov amaterski rad na hvatanju nekog lopova. Ne, nije potrebna stručnost za ministarsko mjesto u bezbjednosti, nego samo neka se naš čova u toj oblasti vrzma, neka nama u našoj stranci dostavlja habere šta se u tom resoru događa.
Svima nije jasno šta su to civilni poslovi. A svakako nije bilo jasno ni današnjem ministru Safetu Haliloviću. A tek šta zna o tome novi ministar civilnih poslova Sredoje Nović, koji je cijeli radni vijek proveo kao policajac u raznim oblicima! U civilne poslove spada i zdravstvo, pa ako na nivou države naiđe neka opasna epidemija, gluho bilo, šta će policajac Sredoje Nović učiniti? Hoće li uhapsiti bolest ili zatvoriti sve one koji imaju temperaturu? Ako našem ministru stigne iz neke strane zemlje molba da na tamošnji simpozij pošalje jednog našeg atomskog naučnika, gdje će ga naći? Zna li Nović gdje se kriju naši naučnici, jer i nauka spada u civilne poslove, pa hoće li poslati policiju da ih hapsi?
Nisam siguran da su i ostali ministri stručni u oblastima kojima ministriraju, poznato je, to i ptice na grani cvrkuću, da pomenuti nezamjenljivi ministar Safet Halilović još nije naučio da radi. Možda će u novoj ministarskoj funkciji, kao ministar za ljudska prava i izbjeglice, konačno nešto i uraditi. Pa sva ova ministarstva i jesu izmišljena da se ljudi vježbaju. A ladice u svom stolu imaju da tamo ostavljaju ad acta.
Kada bismo naše poslanike pitali da li je u redu ovakav način izbora ministara, vjerujem da bi većina u privatnom razgovoru kazala da je to skandalozno. A onda zvanično na sjednicama podižu ruku, glasaju za ovakve nepodopštine. Jedna od najčešćih karakteristika naših zvaničnika jeste licemjerje. A i nedostatak stida, jer šta je drugo nego bestidno učestvovanje u bilo kom smislu u izborima ovakvih ministara.