Dnevni red koji stoji pred nama na početku 2013. godine je kompleksan.
Od kontinuiranih ekonomskih teškoća do tvrdokorne pat pozicije u kontroli naoružanja, razoružanju i dugotrajnim sukobima, od izazova za demokratiju i bezbjednost ljudi do nevolja u susjednim regionima, uključujući sukob u Siriji, situaciju u Afganistanu - naše vlade i društva nalaze se pod pritiskom, čini nam se, sa svih strana.
Ono što još više zabrinjava, u vrijeme kada je jasno da je potrebna kolektivna reakcija, je da ostajemo podijeljeni neslaganjima i različitim idejama o bezbjednosti. Uz ograničene resurse i pažnju usredsrijeđenu na probleme koji se nalaze neposredno pred nama, vizija "bezbjednosne zajednice", ukorijenjene u dogovorenim principima, zajedničkim obavezama i ciljevima, upravo tako i zvuči –samo kao jedna vizija, jedna lijepa ideja, ali ona koju je bolje ostaviti za neka bolja vremena.
Međutim, smatram da upravo u vremenima kao što su ova moramo vrijedno raditi na tome da dođemo do zajedničke vizije iza koje svi možemo da ponovo stanemo kao bezbjednosna zajednica.
Ta vizija slobodne, demokratske, zajedničke i nedjeljive bezbjednosne zajednice je ukorijenjena u Završnom dokumentu iz Helsinkija, usvojenom 1975. godine, sporazumu koji predstavlja prekretnicu, koji je pomogao da se premoste podjele između Istoka i Zapada i da se završi hladni rat. Tada uspostavljena bezbjednosna saradnja je zasnovana na jednom sveobuhvatnom pristupu koji prepoznaje da su ekonomske mogućnosti, ekološka održivost i ljudska prava podjednako neophodni za našu kolektivnu bezbjednost kao i miroljubivi odnosi među državama.
Države Evropske unije, Balkana, južnog Kavkaza i centralne Azije, kao i Rusija, Kanada i Sjedinjene Američke Države, danas nastavljaju da rade na tome putem Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS). Međutim, kao što smo vidjeli u OEBS-u, iako smo ostvarili više od 35 godina dijaloga i zajedničkih aktivnosti tokom kojih smo se pozabavili nekim od glavnih bezbjednosnih izazova našeg vremena, uspostavljanje bezbjednosne zajednice - prostora u kome nema podjela i u kome je rat između naših država članica nezamisliv - i dalje ostaje neostvareni cilj.
OEBS funkcioniše putem konsenzusa, a sve je teže doći do dogovora o tome na koji način se pozabaviti hitnim bezbjednosnim problemima. Ovaj opšti nedostatak jedinstva je bio vidljiv tokom našeg nedavnog godišnjeg sastanka ministara spoljnih poslova država članica OEBS-a održanog u Dablinu u decembru, uprkos dobrom napretku ostvarenom u određenim oblastima, a taj nedostatak se preslikava i na druge forume, bez obzira da li govorimo o diskusijama o Siriji u Savjetu bezbjednosti UN-a, kontinuiranim napetostima u vezi sa raketnom odbranom u Evropi ili o krizi u evrozoni.
Međutim, jasno je da nijedna država ne može sama da se izbori sa takvim problemima. Ono što je takođe jasno je da nijedno pitanje ne može da bude riješeno u izolaciji - u globalizovanom svijetu bezbjednost je, poput nas, međusobno povezana.
Zbog toga je taj cilj, uspostavljanje bezbjednosne zajednice, ne samo vrijedan, nego je i njegovo ostvarenje hitno potrebno. Bez obzira na mnoštvo problema sa kojima se suočavamo i neslaganja koja umanjuju našu sposobnost da se njima zajednički pozabavimo, vjerujem da postoji snažan temelj za nadogradnju.
Nijedno pitanje ne može da bude riješeno u izolaciji - u globalizovanom svijetu bezbjednost je, poput nas, međusobno povezana. Zbog toga je taj cilj, uspostavljanje bezbjednosne zajednice, ne samo vrijedan nego je i njegovo ostvarenje hitno potrebno
Ministri spoljnih poslova evropskih država, Rusije i Sjedinjenih Američkih Država su se dogovorili na nedavnom Ministarskom savjetu OEBS-a u Dablinu o strateškoj "mapi puta" koja će nam biti vodilja ka tom cilju. Taj proces pod nazivom "Helsinki +40" će ponovo osnažiti i revitalizovati naše napore ka uspostavljanju bezbjednosne zajednice u trenutku dok se približavamo 2015. godini i 40. godišnjici Završnog dokumenta iz Helsinkija. Njome se daje u nadležnost državama koje će u bliskoj budućnosti predsjedavati OEBS-om, tj. Ukrajini, Švajcarskoj i Srbiji, da teže koordiniranom pristupu ispunjenju tog zadatka i poziva se 57 država članica OEBS-a da pokažu neophodnu političku volju da bi se to ostvarilo.
Kao rezultat toga, trebalo bi da ponovo dođemo do zajedničkog viđenja svrhe našeg rada i da poboljšamo nivo ispunjenja obaveza koje su na sebe preuzele države članice OEBS-a da bi svojim građanima pružile bezbjednost u svim njenim aspektima. Taj proces takođe ima za cilj da njeguje konsenzus koji je potreban da bismo napredovali u rješavanju mnoštva bezbjednosnih izazova, počevši od kontrole naoružanja i bavljenja transnacionalnim prijetnjama kao što su terorizam, bezbjednost sadržaja na internetu i trgovina ljudima, preko promovisanja dobre uprave, kao i zajedničkog korištenja i zaštite prirodnih resursa, do zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda i poštovanja vladavine prava.
Da bismo uspostavili istinsku bezbjednosnu zajednicu mora doći do stalnog i širokog dijaloga sa nizom aktera, ne samo sa vladama, nego i sa drugim međunarodnim i regionalnim organizacijama, kao i sa stručnjacima i akademskom zajednicom, civilnim društvom i mladima. Već su počele diskusije o bezbjednosnoj zajednici, koje daju nadu u dobar rezultat, putem organizovanja tzv. OEBS-ovih dana bezbjednosti, kao i putem Evroatlantske bezbjednosne inicijative koju je pokrenula Carnegie fondacija za međunarodni mir i putem Inicijative za razvoj evroatlantske i evroazijske bezbjednosne zajednice, koju su pokrenuli ministri spoljnih poslova Njemačke, Francuske, Poljske i Rusije i koja okuplja vodeće institute za istraživanja u tim državama.
Jasno je da su to ambiciozni ciljevi, ali nastojanje da se oni ostvare je od izuzetne vrijednosti. Samo ako produbimo našu saradnju i premostimo razlike možemo se suočiti sa izazovima 21. vijeka.
Izgradnja bezbjednosne zajednice nužno jeste nedovršeni zadatak. To je dugoročni poduhvat koji neće nikada biti završen, nego će zahtijevati konstantnu pažnju i budnost, kao i kontinuiranu posvećenost ostvarenju te vizije. To je takođe jedan u suštini optimističan projekat - rad na ostvarenju napretka, zasnovan na uvjerenju da smo zajedno jači i da samo zajedno možemo da ostvarimo mir, demokratiju i stabilnost za sve naše ljude. To je jedna od novogodišnjih obaveza koju vrijedi podijeliti sa drugima.
(Autor je generalni sekretar OEBS-a)