Čovjek koji o sebi više priča nego što je vrijednoga uradio da bi se o njemu iz te i takve perspektive sudilo, doživio je ovih dana izlaskom prvog toma Hrvatske enciklopedije BiH još jedan poraz.
Pogađate, riječ je o Muhamedu Filipoviću, čovjeku koji uza sve ostalo posljednjih desetak godina govori i o Enciklopediji BiH i na osnovu nje troši novac građana ove zemlje, a pritom nije s mjesta mrdnuo. Razlozi za to su, dakako, njegova neodgovornost, površnost i, pokazalo se, nekompetentnost. Njime se ne bi imalo smisla iznova baviti da upravo nije izašao prvi tom Hrvatske enciklopedije BiH (A-Đ) u izdanju Hrvatskog leksikografskog instituta BiH iz Mostara i da se već nisu čuli prigovori "a zašto hrvatska", "a zašto ne samo BiH" i sl. Jednostavno, jer je Filipović preko ANUBiH taj pojam, naslov, projekt, kako hoćete, "rezervirao" i "obećavao", a ništa nije učinio, osim, kako se čuje i iz same Akademije, rasipnički trošio tomu namijenjen novac. Ništa ni novo ni neočekivano. No, je li uistinu on ili Akademija ili bilo tko u ovoj zemlji uopće u stanju napraviti nešto što bi se zvalo Enciklopedija BiH kad u nas ne prolaze ni mnogo manje zahtjevni projekti? Kad se ne drže ni već postojeće institucije s bosanskohercegovačkom atribucijom, pitanje je može li se pokrenuti jedan (neodgovorno) izmaštani projekt?!
Suvremena Hrvatska enciklopedija čiji posljednji svezak izlazi ove godine u Zagrebu, unatoč ratu, ekonomskim i političkim turbulencijama, etablirala se kao opća enciklopedija s nacionalnom atribucijom, kao uostalom i druge slične u svijetu (Britanica, npr.). Ona je bila model i enciklopediji na kojoj rade Hrvati u BiH, a koji na ovim prostorima udaraju temelje autohtone enciklopedistike, govoreći po prvi puta u povijesti o sebi i svojoj zemlji iz nje same, odonud i iz onoga što je još do jučer bila politička, društvena i kulturološka margina, ili joj je barem takav status iz Središta bio namijenjen.
Kad najmalobrojniji narod u današnjoj BiH odluči enciklopedijski govoriti o sebi i svojoj zemlji (a to je prvi put na takav način u BiH uopće), onda to doista znači više nego povijesni datum ne samo za njega, nego i za cijelu neveliku i u europskim obzorima gotovo beznačajnu BiH.
Nije sva ova priča tu da bi se njegovala taština, narcisoidnost, pogotovu ne uvijek tako isprazni i smiješni kompleks superiornosti, nego da bi se provocirala inertna svijest sveukupnog društva i osobito onoga njegova dijela koji se zove kulturna i društvena elita, akademska zajednica i sl.
Osim "mane" nominacije, moglo bi se u vezi s Hrvatskom enciklopedijom BiH tražiti i nalaziti i drugih mana. No, dok nije postojala, nije bilo ni mana ili je postojala tek jedna - nije je bilo. Sad joj, pak, treba početi tražiti mane. Dobrom se konju traže mane, zar ne? No, u taj dio posla ne bih dirao, jer ovo nije tekst o tome. Ovo je pokušaj oživljavanja svijesti o vrijednostima u vremenu kad su vrijednosti samo najprizemniji interesi u stilu: "koliko je tu moje", "što ja imam od toga"... Kad se masovno proizvodi nekvaliteta, kad se osnivaju smiješni fakulteti, a smiješni likovi brane smiješne magistarske i doktorske radnje, kad se primaju nekompetentni profesori po tobožnjim sveučilištima, kad su dekani plagijatori... A kako i neće, kad je, kako se to posprdno govori u čaršiji, "doktor za hajvane rektor za insane", kad ljudi iz akademske zajednice godinama ništa ne pišu, a u "usmenoj književnosti" sa svojih mindera ili mentalnih serdžada sve okolo licemjerno etiketiraju i primitivno nacionalistički diskvalificiraju...
S druge pak strane, u Hrvatskoj enciklopediji BiH, premda je urađena eminentno "domaćim snagama", iznimno kompetentno surađuju i "tuđi" intelektualci od profila kao što su Ismet Bušatlić, Adnan Silajdžić ili Dženana Tuzlak. Time oni, kao i cijeli ovaj projekt, jedan od rijetkih (!), nabijaju kompleks svima onima koji ne rade ništa ili rade krajnje ignorantski, onima koji su spremni "znanstveno" ustvrditi kako su bogumili imali sveučilište u srednjovjekovnoj Bosni ili kako anžuvinski ljiljani potječu od "našega" lilium bosniacuma i sl. (Enver Imamović)?! Koji proizvode mitove kako bi maskirali stvarnost, koji izmišljaju piramide, koji žive ideološku skučenost, koji kad prepisuju strane autore dobace tek do bliskog im "zajedničkog" jezika (jer strane ne znaju), koji...
A jedino što bi još uopće imalo smisla je ubrzano graditi fizičke (autoceste, pruge, mostove...) i duhovne komunikacije (znanost, školstvo, prevodilaštvo, izdavaštvo...), te se tako otvarati suvremenom svijetu, svijetu modernosti, svijetu znanja, kompetencija... i bježati glavom bez obzira iz vlastite zaostalosti, smiješne zatucanosti, karikaturalne kvaziintelektualnosti ili, preciznije - bosanskohercegovačkog varijeteta talibanizma...
Hrvatska enciklopedija BiH, koliko god nam već svojim pojavljivanjem počinje odgovarati na brojna pitanja, otvara i mnoga nova pitanja. Jedno od važnijih je: koliko smo svi mi uopće zaslužili jedan ovakav projekt? A ako vam se ovo čini prelaganim, evo jedno daleko, daleko teže pitanje: koliko smo svi mi (Bošnjaci, Hrvati, Srbi ili BiH, kako tko voli) daleko od nečega što bi se imalo zvati Enciklopedija BiH sa ili bez M. Filipovića? Koliko smo daleko od neke cjelovite enciklopedijske samoidentifikacije?