Jedna vijest mijenja svijet, bila je jedna od reakcija nakon što je u ponedjeljak ujutro prostrujala informacija o ubistvu najtraženijeg teroriste na svijetu Osame bin Ladena u pakistanskom rajskom ljetovalištvu Abotabadu.
Potpuno tačno. Spektakularna akcija, kakvu samo Amerikanci mogu režirati, izvedena je kao po scenariju nekog vrhunskog holivudskog filma. Agenti CIA pratili su vjernog Bin Ladenovog kurira četiri godine, a onda odjednom akcija, helikopteri, specijalci, "foke" i "delte", kratka borba, brza smrt i još brža sahrana negdje u moru.
Ali to nije sve. Bilo je tu još fotošopiranih uradaka mrtvog teroriste, par teorija o velikoj američkoj podvali i, naravno, presrećni predsjednik Barak Obama u Bijeloj kući, veliko ulično slavlje širom Amerike i podrška saveznika.
Zaista Amerika i veliki dio normalnog civilizovanog svijeta imaju razloga za slavlje. Ogromna je to pobjeda nad simbolom savremenog zla - Al Kaidom, koja je, zloupotrebljavajući religiju, islam, širom svijeta organizovala ubistva nevinih kao vid političkog uticaja u muslimanskim državama.
Posebno je to bitno za Ameriku, jer je time povratila samopouzdanje, nacionalni ponos, koji je i te kako bio poljuljan nakon krvavog septembra 2001. godine, a što je imalo i presudan uticaj na globalnu političku scenu. Sve što se krupno dešavalo u posljednjih deset godina imalo je svoj korijen u temelju srušenih tornjeva Svjetskog trgovačkog centra u Njujorku.
Sasvim sigurno ubistvo Bin Ladena, dugoročno gledano, načiniće ovaj svijet sigurnijim mjestom za život.
U moru reakcija, analiza, predviđanja i strahovanja od odmazde fanatičnih samoubica može se izdvojiti ona da je Amerika zadala težak udarac svjetskoj terorističkoj mreži, ali da ona nije uništena, te da joj sad slijedi prekompozicija od finasiranja do onih hodajućih bombi. Upravo u tom kontekstu i Bosna i Hercegovina postaje interesantna u borbi protiv terorizma.
Treba posjetiti na zastrašujuće podatke koje je prošle godine iznio direktor Obavještajno-bezbjedonosne agencije Almir Džuvo, nakon terorističkog napada na Policijsku stanicu u Bugojnu, kada je rekao da u BiH vreba opasnost od velikog broja potencijalnih terorista pripadnika vehabijskog pokreta.
"Od toga je 97 odsto lokalno stanovništvo, dok je njih 30 do 40 stranaca. Izuzetno su dobro opremljeni i to mnogo bolje nego policija. Vidim potencijalnu opasnost od 3.000 osoba koje u svakom momentu mogu napraviti teroristički akt koji će imati mnogo veće posljedice od ovog u Bugojnu", rekao je tada Džuvo, zatraživši od političara da u institucijama donesu adekvatne zakone kako bi ih lakše nadzirali.
U tadašnjoj analizi OBA posebno je istaknuto da pojedini dijelovi Islamske zajednice pomažu razvoj i širenje radikalnog islamskog pokreta vehabizma, selefizma, te pozvali na javno ograđivanje od raznih uvezenih emisara i ideologija, ali i njihovog novca, koji je proteklih godina obilato stizao kroz razne "programe pomoći", a koji su siromašni vjernici uzimali da bi za uzvrat praktikovali islam po njihovim načelima.
Bilo je od tada političkih trvenja oko Džuvinog izvještaja, koji je u pojedinim radikalnijim sarajevskim krugovima dočekan s velikom dozom nevjerice, ali većeg pomaka u izradi efikasnijeg zakonodavnog okvira nije bilo. Stoga izjavu ministra bezbjednosti Sadika Ahmetovića da BiH ima potreban kapacitet da se odupre terorističkoj prijetnji treba shvatiti kao potpuno šablonsku, u stvari može se upotrijebiti u svako doba i za svaku priliku.
Puno važnija izjava došla je od Safeta Softića, predsjednika Sabora Islamske zajednice, koji je izrazio očekivanje da će Bošnjaci, koji su često stigmatizovani terorizmom, osjetiti olakšanje nakon ubistva Bin Ladena.
"Mislim da će ovo relaksirati stvari kada je u pitanju odnos prema muslimanima i Bošnjacima, te da će nakon svega terorizam i islam postati dvije odvojene stvari, kao što i jesu", rekao je Softić.
Šta u stvari hoću da naglasim? Postojao je u posljednjih deset godina taj osjećaj, pa čak i praksa, da su bošnjački političari izbjegavali temu islamskog terorizma. Tek nakon bugojanske bombe počeli su shvatati koliku štetu nanose radikalne islamske grupe koje otvoreno toleriše vrh Islamske zajednice na čelu s reisom Mustafom Cerićem.
Danas se može i te kako primijetiti da u Sarajevu na ovaj problem više ne gledaju isključivo kao na političku ujdurmu od strane srpskih ili hrvatskih stranaka i medija, kao i to da su i u Banjaluci i u Mostaru prestali taj problem fokusirati samo na bošnjački narod. Primjetno je puno više ozbiljnosti, a menje površnosti u političkim komentarima.
Međutim, situacija se promijenila nakom vijesti o ubistvu Bin Ladena. Potpuno opravdane su tvrdnje stručnjaka koji proučavaju međunarodni terorizam da će se, ukoliko Al Kaidu preuzme sadašnji Ajman al Zavahiri, poznatiji kao "broj dva" na toj luđačkoj ljestvici, to značajno osjetiti na ovdašnjim prostorima. Ukoliko je za Bin Ladena Balkan bio usputna destinacija, za Al Zavahirija to sigurno neće biti.
Ove teorije potkrijepljene su činjenicama da je njegov brat bio jedan od dobrovoljaca Oslobodilačke vojske Kosova, a imao je i direktne veze s mudžahedinima koji su ratovali u bivšoj Armiji RBiH.
Zbog toga zajednički politički stav da je islamski terorizam problem svih u BiH, bez obzira na entitetske granice, može biti jedini odgovor ukoliko se želi sačuvati i unaprijediti dosadašnji stepen bezbjednosti. Ni podrška Amerike, naravno, neće izostati.