Republika Hrvatska je na primjeru svog bivšeg premijera na iznimno originalan način obilježila Međunarodni dan borbe protiv korupcije i Svjetski dan zaštite ljudskih prava. Poziv za saslušanje zbog umiješanosti u teške zloupotrebe položaja i novca Ivi Sanaderu odlučili su uručiti u četvrtak - na dan prezentacije izvještaja iz kojih se, kao, vidi koliko se koja zemlja obračunava sa korupcijom. Ima li bolje potvrde da susjedna nam država i njene institucije ne sjede skrštenih ruku od toga što i od dojučerašnjeg predsjednika Vlade traže da položi račune za počinjeni kriminal.
Efikasnost su pokazali i oduzimanjem poslaničkog imuniteta Sanaderu. U cijeloj složenoj operaciji mislili su i na njegova prava pa su mu zaštitu od krivičnog gonjenja oduzeli tek tri-četiri sata nakon što je bivši premijer napustio Hrvatsku. Slobodu kretanja nisu mu željeli uskratiti kako ne bi okaljali ugled zemlje. Šta bi svijet pomislio da su vlasnika diplomatske putovnice uhapsili 24 sata uoči svjetskog dana promocije temeljnih ljudskih prava?! Umjesto toga, ispoštovani su svi demokratski standardi što i priliči jednoj ozbiljnoj državi, kandidatu za članstvo u Evropskoj uniji. Najprije su dozvolili čovjeku da ode preko državne granice na "ranije isplanirano putovanje", potom u Saboru ukinuli sve prepreke za njegovo procesuiranje, raspisali međunarodnu potjernicu i automatski mu odredili jednomjesečni istražni pritvor. Sanaderu nije preostalo ništa drugo nego da svojoj državi oda priznanje na ovakvom poštenom i principijelnom odnosu i vrati se u Zagreb. Ionako je poručio da nije u bijegu i da će istražiocima USKOK-a odgovoriti na sva pitanja.
Kod nas kao da korupcije nema. Udarna vijest nam je tragikomična sudbina političkog moćnika u susjednoj zemlji uz usputne scene iz naselja uništenih poplavama i klizištima. Istina, nevladine organizacije i ovog su 9. decembra upozorile da je BiH među najtežim slučajevima u svijetu po ukorijenjenosti korupcije u svim porama društva i izostanku kvalitetne reakcije policije i pravosuđa. Nevladin sektor sa svojim manje-više identičnim izvještajima, ma koliko da su alarmirajući, ne može inicirati nikakve promjene. Mogu do iznemoglosti tvrditi da nam je korumpiran kompletan politički vrh, ali to neće izazvati političke potrese.
Stranke su ionako zabavljene sobom jer valja dobre izborne rezultate naplatiti adekvatnim brojem mandata u vlasti ili održati članstvo na okupu nakon izbornog poraza. Trenutno ni politički pobjednici ni politički gubitnici nemaju ništa sa korupcijom, pa ni sa obilježavanjem dana protiv ovog vida kriminala. Tu su zato nevladine udruge koje dobijaju novac da bi bilježile, pratile stanje, upozoravale, a neki drugi su zaduženi da saslušavaju, hapse i optužuju. Možda to i rade, samo što među osumnjičenim nema zvučnih imena, pa se nemamo čime pohvaliti kao naši zapadni susjedi.
Priliku da budemo bar nakratko posebni imali smo nedavno kada su iz Evropske komisije upozorili da nam korupcija nagriza čak i državno tužilaštvo. Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin odmah je reagovao tvrdnjom da iza ove optužbe stoje zlonamjerne nevladine organizacije koje su iskrivljene informacije dostavile zvaničnom Briselu. Poručio je i da je ovo klasični pritisak na pravosuđe što se ponavlja svako malo kad god tužioci "dirnu u krupni kriminal". U međuvremenu je od predstavnika EK Barašin dobio i pismo izvinjenja zbog prozivki za kriminal u Tužilaštvu, pa je ekspresno izglađen i njegov "nesporazum" sa prozvanom nevladinom udrugom.
Ostalo je neizvjesno da li je ovaj navodni politički pritisak na tužioce popustio u zamjenu za njihovo obećanje da će dirati samo predmete sitnog kriminala, a krupni ostaviti za "zlu ne trebalo".
Dilema je još veća, jer Barašin od dana objave upozorenja EK ne prestaje ponavljati kako dok je on na čelu Tužilaštva BiH neće biti isforsiranih i politički motiviranih optužnica. Zašto je odjednom potrebno ovako napadno isticati nešto što se podrazumijeva u uređenim zemljama? Šta je državnog tužioca natjeralo da nam otkriva toplu vodu objašnjenjima da se optužnice podižu na osnovu dokaza, a ne zbog prijetnji i zavrtanja ruku? Je li ovo naznaka promjene kursa bar tužilaca kojim je Barašin šef, pa će se oni ubuduće u svom radu voditi isključivo dokazima? Treba li njima zvanično ohrabrenje šefa kako ne bi popuštali pod nagovorima da nekog ipak politički isforsirano optuže za zlodjela?
Nijedan od mogućih odgovora na ova pitanja ne govori ništa dobro o BiH i njenim pravosudnim organima. Umjesto pravdanja kakve optužnice (ne)će pisati, tužioci bi trebalo da budu fokusirani na odbranu svojih tvrdnji na jedinom zakonom propisanom mjestu - u sudnici. Tada se ne bi dešavalo da u njihovim ladicama godinama stoje krivični predmeti u kojima su kao potencijalno osumnjičeni označeni lideri trenutno najjačih političkih partija u BiH. No, nema kod nas isforsiranih optužnica, ali ni obustava istraga jer je dugogodišnji status osumnjičenika pogodno sredstvo da se neposlušne, po potrebi, "privoli" na poslušnost.