Savremena Bosna i Hercegovina još boluje teške rane oružanih sukoba, a uz to prolazi i put pripremanja za takozvanu evropsku perspektivu. Ovo se najjasnije vidi iz sledećeg:
- Duboki međuetnički jaz i nepoverenje Bošnjaka, Hrvata i Srba,
- Slabost državnih institucija
- Slabost, odnosno neodgovornost, a i nedoraslost problemima s kojima se susreće političko vođstvo,
- Odsustvo stabilnog i većinskog uverenja građana BiH u postojanje trajnije perspektive unutar EU.
Nedavno hapšenje u Beogradu nekadašnjeg predsednika Republike Srpske i ratnog vođe Srba iz Bosne i Hercegovine i njegova ekstradicija Haškom sudu za ratne zločine neće neposredno uticati na otklanjanje ovih poblema čak ni na umanjenje međuetničkog nepoverenja i optuživanja za ratna stradanja, ali će ipak skinuti težak teret optuživanja organa Republike Srpske za nedovoljno angažovanje u njegovom hapšenju kao i u hapšenju generala Ratka Mladića, koji je još na slobodi. Iza ovog optuživanja stoji snažno uverenje mnogih Bošnjaka kao i pojedinih krugova u međunarodnoj zajendici da je Republika Srpska zapravo rezultat ratnog zločina i etničkog čišćenja.
Istovremeno i Bošnjaci i Srbi vide garancije za odsustvo oružanih sukoba u postojanju entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske.
Inače, i onako izuzetno složena politička situacija u BiH je od početka 2008. godine dodatno otežana zbog strahovanja građana da će BiH doživeti neuspeh na putu približavanja EU. Ispostavilo se da bi produžavanje neizvesnosti oko evropske perspektive, u situaciji kad nema druge artikulisane alternative, moglo da gurne građane BiH na put međusobnih optuživanja i sukobljavanja.
Ovaj strah se ispoljio i u prvoj velikoj političkoj krizi s kojom se suočio sadašnji "kontrolor" evropske budućenosti Bosne i Hercegovine Miroslav Lajčak, a povodom reforme policijskog sistema BiH. Pokazalo se tada i da je privremena blokada reforme policije imala najistaknutije predvodnike u onima koji su nastojali da, preko reforme policije, razreše problem Ustava.
Trenutno, iako je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU, skoro da niko od političara Bosne i Hercegovine i ne razmišlja o priključivanju. Opet, političari daju prednost pripremama za kampanju za lokalne izbore u BiH, koji će se održati oktobra 2008. godine. Pri tome se ne uviđa da se više ne radi o tome da li je Bosna i Hercegovina ili neka druga balkanska država spremna za Evropsku uniju, već o tome da li je EU u stanju da bude efikasna. Uz to, u samoj BiH EU je, iako glavni finansijer u BiH, dozvolila da bude marginalizovana, odnosno nema jasno evropsko vođstvo u ovim reformama koje bi ubrzale evropeizaciju BiH i izbegle hibride evropsko-američkih sistema u pravosuđu i administraciji. To bi se posle prvog koraka koji su predstavljale ustavne promene iz 2002. godine, moglo postići dovršenjem ustavne izgradnej BiH i usvajanjem novog ustava umesto Ustava usvojenog u Dejtonu.
Svima je jasno da je za političare iz BiH najteže otvoreno pitanje: ustavne promene! To je zato što je Dejtonskim sporazumom iz 1995. godine, koji je doneo mir posle četvorogodišnjeg rata u BiH, stvorena država koja počiva na političkom kompromisu strana koje su vodile rat. Zbog toga je prihvaćena i etnička podela zemlje na dva dela: takozvane entiteta. Osim toga, etnička proporcija u korist tri "konstitutivna naroda" (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) uvedena je u zajedničkim organima (parlamentu, državnom Predsedništvu, vladi, pa i u Ustavnom sudu). Kako je BiH "slaba federacija", zajednički organi vlasti nemaju važne kompetencije, a zajednička država ne funkcioniše. Trebalo bi dodati da je državni aparat sa 69 premijera, 180 ministara i više stotina poslanika, na svim nivoima sve do opštinskih saveta, predimenzioniran i neefikasan.
Mnogima se čini da samo temeljna ustavna reforma može da okonča ovakvo stanje, ali im je jasno i da će se lokalni političari, pa i građani, opirati svakom potezu koji bi vodio ka ukidanju entiteta. Već je premijer Republike Srpske Milorad Dodik izneo zahtev da, ukoliko bude potrebno, bude organizovan referendum za odvajanje iz sastava BiH pod kontrolom EU, kao i u slučaju Crne Gore.
Sadašnji visoki predstavnik Lajčak je nasledio problem iz prošlosti koji ne može da reši prisilom, ali je zato u dobroj poziciji da traži način da se ide dalje kroz ozbiljan dijalog. Izgleda da je Lajčak svestan da je evropska "meka sila" moćan instrument, te je za očekivanje da će Lajčka privremeno ostaviti po strani po pitanju ustavnih reformi i da će se ovom vratiti tek posle lokalnih izbora u novembru ove godine kao i da će se ovaj proces voditi kroz duge, dosadne ili takozvane tehničkle detalje. To bi trebalo da dovede do ostvarivanja cilja da BiH, EU i novi visoki predstavnik budu povezani s jednom sofisticiranijom i dugoročno uspešnom politikom.