Tamo, ne tako daleke, 2004. godine kada su tri udruženja novinara iz Banjaluke, Sarajeva i Mostara formirala Udruženje "Bh. novinari" nisam ni pretpostavljao da će upravo to udruženje izrasti u sasvim suprotnom pravcu od onoga što smo tada zastupali.
Nastali s ciljem, idejom, misijom, šta li, da pomire zavađene medijske frakcije, da okupljaju kolege oko zajedničkog interesa, promovišu standarde i principe profesionalizma bez svrstavanja na bilo koju stranu.
Taj proces nastanka trajao je oko dvije godine. Na tim dogovorima, sastancima, vodilo se računa da bude poštovan stav, mišljenje svih koji su bili, na neki način, uključeni u njega.
Danas je Udruženje "Bh. novinari", voljom jednog malog sarajevskog kruga, postalo nosilac razračunavanja, sukoba novinara i medija u ovoj ionako podijeljenoj zemlji. Sve ono oko čega smo se okupili ubačeno je u taj sarajevski medijski glib, obesmišljeno, pogaženo i ispolitizovano.
U tom svjetlu može se posmatrati i najavljeni anonimni monitoring predizbornih aktivnosti medija, koji će raditi Udruženje "Bh. novinari" uz podršku Savjeta Evrope. Sama njegova najava naišla je uglavnom na osporavanja i podjele u novinarskoj zajednici.
Više je razloga zašto je ovaj monitoring, gdje je jedna grupa novinara preuzela ulogu "velikog brata", sporan, a osnovni je da o njemu uglavnom niko iz većine posmatranih medija zna veoma malo, gotovo ništa. U stvari, treba da budete "dobri" sa Milkicom Milojević ili Borkom Rudić, pa da saznate kakvim će vam sve lenjirom mjeriti dužinu tekstova i veličinu fotki u novinama. Da, i to je jedna od metoda kojom će biti mjeren profesionalizam.
O tome nisu govorili predstavnici Udruženja "Bh. novinari" koji su samo nekoliko dana prije početka monitoringa obznanili njegovo stručno ime "Pravilno i uravnoteženo izvještavanje na izborima". Milkica Milojević, predsjednica Udruženja, rekla je tada da će ga raditi u periodu od 45 dana, a da je jedan od nekoliko presudnih razloga zbog kojih će ga vršiti što se u javni prostor, pogotovo pred izbore, vraća govor mržnje, a da su novinari ti koji treba da kanališu takav govor i ne dopuste da dođe do građana. Što će reći, da će pored lenjira metodološki raditi i makaze.
Dalje, kako su saopštili big brotherovci iz Udruženja "Bh novinari", praćenje medija će vršiti 15 monitora i dva posmatrača i oni su ti koji će utvrđivati stepen poštovanja profesionalnih standarda u predstavljanju političkih partija i kandidata na predstojećim opštim izborima u BiH.
I to je sve što se zna o monitoringu. Medije, a mogu sa sigurnošću da tvrdim za "Nezavisne novine", apsolutno niko nije obavijestio o metodologiji kojom će biti rađeno. A morali su. Ako već hoće da nas posmatraju morali smo i mi biti upoznati kroz kakav nas objektiv gledaju. Zbog toga se i digao pritisak u većini medija.
Draško Ignjatić, glavni i odgovorni urednik informativnog programa RT RS, je potpuno u pravu kada kaže da su upitne dobre namjere organizatora jer se ne može garantovati ni profesionalnost ni kompetentnost ljudi koji će obavljati monitoring.
"Ne znamo ni kakva je metodologija. Lično se ne bih usudio raditi monitoring, recimo, pisanih medija iako sam do 1991. godine radio u pisanim medijima, jer ne smatram da imam dovoljno kompetentnosti. Ma koliko iskustvo imale te kolege, skeptičan sam da imaju dovoljno znanja za to", kaže Ignjatić. Brane Božić, predsjednik Udruženja novinara Republike Srpske, podsjetio je da za monitoring elektronskih medija postoji Regulatorna agencija za komunikacije, a za pisane medije Savjet za štampu.
"Bojim se da će ovo proizvesti negativne efekte, jer su mediji međusobno konkurentni, vode vrlo surovu tržišnu utakmicu, a vršiće monitoring jedni drugih i to još anonimni. To nikako nije u redu i ovo je smišljeno kako bi neko uzeo novac", smatra Božić.
Sead Numanović, glavni i odgovorni urednik "Dnevnog avaza", s druge strane je naglasio da je Savjet Evrope, kao naručilac monitoringa, doveden u zabludu jer su "Bh. novinari", kako je rekao, kriminalna organizacija.
"Da znaju ko tamo radi sigurno se nikada ne bi upuštali u tako nešto. To vam je isto kao da mafiji date da radi monitoring nad policijom", kaže Numanović, aludirajući na još aktuelan sudski proces koji se vodi protiv bivše sekretarice Udruženja, koja je pokrala medije za nekoliko desetina hiljada maraka, koje su preko Nezavisne unije novinara, jednog od osnivača Udruženja "Bh. novinari", uplaćivali zdravstveno i penziono osiguranje.
Pored metodologije, kako većina kolega naglašava, sporna je kompetentnost ljudi koji rade monitoring. Novinari apsolutno imaju pravo na sujetu. Takva nam je profesija.
Po čemu bi neko iz Udruženja "Bh. novinari" bio uopšte mjerodavan da ocjenjuje rad drugih novinara. Zašto bi njihov sud o nečemu bio objektivan. Ko to garantuje? Milkica Milojević, Borka Rudić ili profesor Mladen Mirosavljević svojom riječju. Zašto bi im neko trebao vjerovati na riječ? Po čemu su to oni kompetentni? Po tome što godinama rade u medijima. To je sve smiješno. Ako se ne zna ko, ljudi ili institucija, radi monitoring i metodologiju, kako sutra mogu biti vrednovani ti rezultati? Nikako. Oni se samo mogu pomnožiti s nulom.
Da su u Udruženju "Bh. novinari" željeli da profesionalno, objektivno i nepristrasno sprovedu monitoring i da pošteno potroše taj novac dobijen od Vijeća Evrope, onda su prvo morali da upoznaju medije i, drugo, da javno izaberu nezavisnu agenciju koja će to i korektno odraditi. Tada bi to i možda imalo smisla.
Ovako, Udruženje "Bh. novinari" su izigrali Vijeće Evrope koje finansira nešto što nema nikakvu vrijednost i čiji predstavnici bi ubuduće trebalo bolje da procijene u kakve se projekte upuštaju jer većina bh. medija, bez obzira na rezultate monitoringa, na njega neće više trošiti ni vrijeme ni papir. Bespotrebno je.