Izbor između dva loša rješenja. To je ono što su građani Federacije BiH dobili 17. marta i što je po zakonu i Ustavu zaduženo da servisira njihove potrebe, a ne samo da im uzima novac starim i novim nametima.
Ovakvu ocjenu o aktuelnoj vladi FBiH nije dao neki nadobudni kritičar nenaklonjen novoj parlamentarnoj većini, nego jedan od tvoraca ove i ovakve vlasti Sulejman Tihić, lider SDA.
Ponudio je i objašnjenje zašto smo, glasajući za obećavano bolje, zapravo izabrali lošije od lošijeg ili tek jedno od dva ravnopravna zla.
"Ova vlast je formirana tako da je to bio izbor između dva loša rješenja: prvog - da nemamo nikakvu vlast i drugog - da imamo bilo kakvu vlast koja će moći krenuti u rješavanje problema", izjavio je Tihić ove sedmice.
Priznanje (i) vlastite krivice uslijedilo je nakon višednevnog Tihićevog boravka u ilegali, u koju se povukao nakon imenovanja nove vlade, ostavivši tako predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžiju samog na udaru kritika zbog uspostave vlasti bez najjačih hrvatskih stranaka.
Nije se Tihić sada oglasio zato što mu je proradila savjest ili zato što ranije nije znao kako je uspostavljena Vlada u kojoj se našlo mjesta i za njegovih pet stranačkih kolega. I on je samo političar kojeg vode opipljivi interesi koji nisu potpuno zadovoljeni formiranjem bilo kakve vlade, kako je sam nazva. Unutarstranačke potrese, iznova podgrijane slabim rezultatima ostvarenim na izborima u oktobru, najzgodnije je smiriti postavljanjem nezadovoljnika u preostale još upražnjenje fotelje. U Federaciji BiH je već izgubio bitku. Pobjednici iz SDP-a podmirli su najprije svoje prohtjeve i u toj priči SDA još može računati na pokoje direktorsko mjesto. Prostora za zbrinjavanje svojih ljudi moglo bi biti na nivou države i to je jedan od motiva koji je Tihića izgurao iz sjene pa reče ono što smo već znali o "kvalitetu" nove federalne vlasti. Kakva je takva je, nek se njom sad bavi visoki predstavnik Valentin Incko, šefu SDA se više ne gleda unazad. Vrijeme je za napredak - u preuzimanju novih mandata, poslova i projekata.
Prošlo je, kaže, šest mjeseci od održavanja opštih izbora i neprihvatljivo je svako dodatno kašnjenje s uspostavom Vijeća ministara i bh. parlamenta. Odgovoran kao vozač bjegunac s mjesta nesreće koju je uzrokovao, Tihić se kune da je spreman, koliko sutra, sjesti za pregovarački sto kako država više ne bi bila obezglavljena.
Vanredne izbore nije moguće raspisati i zastoj se mora rješavati dogovorom o raspodjeli resora u Vijeću ministara. Uvjeravajući javnost da nije samo deklarativno voljan zasukati rukave, nego je istinski konstruktivan, tvrdi da će podržati OHR-ov plan formiranja široke koalicije na državnom nivou. Ovaj plan bio je na stolu i tokom laktanja za ministarska mjesta u federalnoj vladi, ali je pao u vodu jer dva HDZ-a nisu htjela pristati na ponudu koja SDP-u praktično omogućava da sam, čak i bez ministara iz SDA, upravlja Vladom i finansijskim tokovima.
Tihićeva partija tumačila je to blokadom Federacije sve tužakajući HDZ BiH i HDZ 1990 što nisu, kako zakon nalaže, na vrijeme izabrali sve delegate u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Na činjeničnom planu ništa se nije promijenilo, ovaj parlamentarni dom još nije popunjen, pa je čudno kako to da je Tihić ponovo spreman da razgovara s kočničarima. U pozadini ovog "obrata" je beskrupulozni pragmatizam, kojem su skloni i ostali akteri političke utakmice u BiH. Važno je biti u igri za državne resore, ali i pokušati, dok još nije prekasno, amortizirati revolt hrvatskih pobjedničkih partija, koje iduće sedmice organiziraju Hrvatski narodni sabor. Odluke Sabora, u slučaju da hrvatski lideri Dragan Čović i Božo Ljubić izaberu i neustavnu borbu, mogu poljuljati i savršeno stabilnu, a kamoli bilo kakvu vlast i njene institucije. Zato je Tihić blagovremeno progovorio pozivajući na dogovor. Ukoliko krene po zlu, imaće alibi i pred građanima BiH, ali i pred međunarodnim faktorima. Na stav stranaca računao je gotovo jednako kao i na zapošljavanje svojih miljenika u državnoj vlasti, a dokaz za to je što je ruku pomirenja HDZ-ovima pružio dan uoči posjete četvorice zvaničnika Evropske unije našoj zemlji.
Delegacija službenog Brisela, predvođena predsjednikom Evropske komisije Žozeom Manuelom Barozom, ni ovaj put nije u Sarajevu mogla čuti ni vidjeti ništa novo.
Napredak se ovdje davno prestao i spominjati, a spletkarenja o širokim i užim koalicijama događaji su samo za ovdašnje ljude naviknute na stajanje u mjestu. Pat poziciju nekako je i moguće podnostiti sve dok se ne pogleda preko dejtonskih granica. U Zagrebu je, na primjer, Barozo vlastima čestitao na uspjehu u vođenju pristupnih pregovora. Spominje se i juni kao datum kada će Hrvatska završiti pregovore i čekati formalnu pristupnicu EU. Kod nas je uvijek aktuelno samo brojanje raspoređenih i neraspoređenih legitimnih i nelegitimnih predstavnika naroda i odbrojavanje dana, mjeseci i godina protraćenih u opstrukcijama i tavorenju. Pri tome se još uvrijeđeno čudimo otkud nekome u Vašingtonu ili Briselu pravo da planira nove međunarodne konferencije na kojima bi nas opet trebalo dovoditi u red.