"Biti il' ne biti? - pitanje je sad. Je l' ljepše u duši trpjeti praćke i strijele sudbe objesne, ili na oružje protiv bijede dići se, i borbom učiniti joj kraj?"
Pred hrvatskim se narodom u BiH, u ovom odsudnom vremenu, postavlja egzistencijalna, hamletovska dilema: "Ili bezrezervno iskoristiti sve svoje snage za ostvarenje teritorijalnog, političkog, ekonomskog i kulturnog identiteta, ili ostati i dalje u lancima Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma." Sadašnje sluganstvo jednom stranom i omalovažavajućem teritorijalnom, političkom i vjerskom podneblju ne treba više isticati. Ali kušnje, koje kao da dolaze od samog vrhovnog poglavara pakla, nameću se u primamljivom obliku. Hrvatskim autentičnim partijama ponuđena su tri ministarska mjesta u Federaciji. Ako bi to prihvatile, poraz hrvatskog naroda u BiH bio bi potpun.
Prvo, prihvaćanje ove ponude značilo bi i prihvaćanje platforme SDP-a (čitaj: prikriveno bošnjačke partije), koja izričito znači centralizaciju BiH i konačnu dominaciju jednog nad ostala dva konstitutivna naroda, kao i stavljanje u mat poziciji kršćanske civilizacije.
Drugo, u Europi se stvara neformalna krišćanska koalicija koja sve više objedinjuje sva tri pravca krišćanstva i koja se, odbacujući dosadašnji multikulturalizam, suprotstavlja, ne islamu kao vjeri, već islamu kao političkoj ideologiji koja, u ime univerzalnih ljudskih prava, želi da agresivno nametne krišćanstvu svoja civilizacijska obilježja. Istovremeno, ova se neformalna koalicija snažno suprotstavlja islamizaciji Balkana koju promovira jedan utjecajan dio američkog establišmenta.
Treće, a što proističe iz prethodnog, ući sada u koaliciju sa bošnjačkim partijama radi par ministarstava ("za šaku dolara"), značilo bi krajnje nisko i neodgovorno raditi protiv aktuelnih interesa hrvatskog naroda. U trenutku kada krišćanske zemlje ohrabruju Hrvate u BiH da oforme vlastitu teritorijalnu jedinicu, čime bi bila postignuta ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda, ova nanovo (ne baš prikrivena) muslimansko-hrvatska koalicija bila bi podmukla i antipovijesna.
Živimo u trenucima kada snage apokalipse u obliku glasnogovornika dijela međunarodne zajednice, a slijedeći upute "velikog brata" koji se protivi europskoj Europi, agresivno zagovaraju "funkcionalnu unitarno-građansku državu" i (bošnjačku) državnu imovinu, koja bi (po Bošnjacima) trebalo da sadržava 54% teritorija BiH (!?), što je na očiglednu štetu dvaju konstitutivnih naroda. Zbog toga, autentične političke stranke hrvatskog naroda treba da zadrže zdrav razum, povijesno poštenje, hrabrost i demokratičnost. Ovo posljednje je neophodno kako bi se raspršile svake sumnje o tome kako bi Hrvati htjeli rušiti Bosnu i Hercegovinu. Naprotiv, njima je stalo kako do suživota triju konstitutivnih naroda, tako i do teritorijalnog integriteta BiH. U tu svrhu neophodno je organizirati referendum SVIH GRAĐANA BiH kako bi oni svi zajedno, u duhu europskih tradicija, odlučili o konstituiranju trećeg entiteta (federalne jedinice, autonomne oblasti i slično) hrvatskog naroda. Ako bi bošnjačka strana ovu demokratsku formu izjašnjavanja odbila, onda bi hrvatski narod imao legalno i legitimno pravo da se konstituira kao samostalan entitet, u prvi mah, u granicama nekadašnje Herceg Bosne.