Trenutno su svi mediji u svijetu zaokupljeni migrantskom krizom i novom seobom naroda sa područja Azije i Afrike prema Evropi.
Svi govore o dešavanjima u Siriji, Libiji, Avganistanu, Iraku i naglom pokretanju izbjegličkih kolona prema zapadnoj Evropi iz više pravaca. Osnovni pravci kretanja su preko Sredozemnog mora u pravcu Grčke, Makedonije, Srbije prema Mađarskoj, a sada i Hrvatskoj, a drugi najčešći pravac je preko Sredozemnog mora prema Italiji. Prostor sa koga se kreću migranti je prostor koji naseljava preko 350 miliona stanovnika. Jedan znatan broj lica koji se kreće u ovim kolonama su lica koja bježe od rata, dok drugi dio predstavljaju ekonomski migranti. I ovaj dio lica koja bježe od rata su u isto vrijeme i ekonomski migranti jer žele pobjeći u najrazvijenije evropske zemlje. Kako niko od ovih lica ne bježi u neku njima susjednu, bezbjednu a bogatu zemlju poput Saudijske Arabije i Kuvajta, postavlja se pitanje zašto je to tako i koji je krajnji cilj njihovog preseljenja, ko stoji iza toga, kao i ko ima neposredne koristi od toga? Postoji više teorija o tome, ali je potrebno vidjeti ko ima neposredne koristi od preseljenja naroda s ovih područja. Kad je prije nekoliko godina započelo takozvano arapsko proljeće, neki ga nazivaju i mrakom koji je zavladao u tim zemljama, jedan od ciljeva je bio i da se izvrši destabilizacija Sirije. Zašto baš Sirije, zapitaće se mnogi. Razlog je jednostavan... Sirija je saveznik Rusije i potrebno je Zapadnoj alijansi, na čelu sa SAD, da istisne rusku flotu iz Sredozemlja. Pokušano je tzv. arapskim proljećem, a kako je Rusija stala iza režima u Siriji, Zapadna alijansa nije mogla direktno da se uključi i da napadne Siriju pod parolom "zaštite demokratije i kršenja ljudskih prava". Kako ovaj model nije uspio, pribjeglo se oprobanom scenariju iz Avganistana kada je stvorena pod patronatom SAD tzv. Al Kaida. Sada je stvoren ISIL, koji treba da zauzme Siriju, a nakon što oni to urade, tada bi Zapadna alijansa preuzela tu teritoriju od njih i postigla prvobitni cilj, a to je istiskivanje ruske flote iz Sredozemlja. Pored dobiti koju bi imala Amerika na vojnom planu, kao i potpunom kontrolom naftnih polja u ovom dijelu svijeta, postavlja se pitanje ko još ima koristi od ovih dešavanja. To je u prvom redu posredno i Izrael, koji bi iseljavanjem muslimanskog i hrišćanskog stanovništva iz područja Sirije dobio mogućnost širenja na ovim prostorima od Golanske visoravni pa dalje. Istovremeno, destabilizacijom ovog prostora trajnije bi postali dominantna sila na ovom užem prostoru.
Ko je gubitnik?
Prevashodni gubitnik bi mogla biti Evropa. Kako Evropa, kad je ona saveznik Amerike? Jednostavno, Americi i Engleskoj ne odgovara stabilna i jaka zapadna Evropa, u kojoj trenutno prevladava katoličanstvo i koja je, u stvari, sada katolička. Planovi i Amerike, a i masona najbolje su opisani u knjizi Džordža Orvela "1984", a koja je napisana još 1949. godine. Ono što se nalazi u toj knjizi u stvari je perspektiva Evrope u skoroj budućnosti. Ujedno, krizom zapadne Evrope i otimanjem rudnog bogatstva od Rusije Amerika bi popravila svoj rejting i ujedno bi postala pravi vladar svijeta, što i jeste cilj.
Kakav je položaj Srbije i Balkana?
Zadržavanjem većeg broja izbjeglica na ovim prostorima došlo bi do promjene etničke slike na ovim područjima. Cilj je prevashodno Vojvodina, kako bi se ona na ovaj način oduzela od Srba zbog plodnih oranica. Trenutno ne postoji kritična masa stanovništva koja bi Vojvodinu odvojila od Srbije, ali dolazak 100.000 stanovnika koji nisu vezani za Srbiju olakšao bi referendum koji bi uz pomoć "zaštite ljudskih prava" odvojio ovu teritoriju od Srbije. I sadašnja politika davanja u dugoročni zakup obradivih poljoprivrednih površina strancima ("šeicima i ostalim") vodi istom cilju - da se u perspektivi otkupi, tj. oduzme zemlja od srpskog naroda. Ista perspektiva planirana je i u Hrvatskoj, a cilj je Slavonija sa Baranjom, a preko kojih teritorija se i odvija nova "seoba naroda". Kad se zatvore granice prema Austriji i Njemačkoj, znatan dio izbjeglica bi ostao na ovim područjima. Što se Bosne i Hercegovine tiče, cilj je u bliskoj budućnosti napraviti konglomerat naroda kojima će se lakše upravljati i koji neće imati jak nacionalni naboj. Šta učiniti?
Vjerovatno je samo da smo mi, kao što Njegoš reče "slamka među vihorovi" i da se u ovoj situaciji nas ništa ne pita.