Tek završeni opšti izbori otvorili su niz pitanja od kojih će u potpunosti definisati političku scenu u narednom periodu. Osnovno pitanje je ustavni status Hrvata i njihovo sistematsko i brutalno preglasavanje u Federaciji, što je nedvosmisleno pokazano ponovnim izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, za kojeg je glasalo više od 300.000 birača.
Izbor Komšića je potpuno legalan čin, ali ostaje onaj gorak utisak da su građani uglavnom bošnjačke nacionalnosti, simpatizeri SDP-a, izabrali čovjeka koji bi trebalo da zastupa interese Hrvata u najvišem nivou državne vlasti, čiji se politički i životni stavovi u potpunosti razlikuju od ogromne većine ljudi koji tradicionalno svoj glas daju strankama sa hrvatskim predznakom. Na ovim izborima to je ubjedljivo HDZ predvođen Draganom Čovićem.
U kakvu je Zlatko Lagumdžija političku igranku uveo čitavu državu bilo je jasno u izbornoj noći kada je proglašavao izbornu pobjedu, poručivši da je "BiH dobila predsjednika svih građana", valjda ponesen euforijom prisutnih crvenokošuljaša, siledžijski gazeći Ustav koji ni u jednoj riječi ne spominje predsjednika države, već samo članove kolektivnog predsjedništva.
Dragan Čović, kao izborni pobjednik u kantonima sa hrvatskom većinom, sasvim opravdano istu tu noć izrazio je ogorčenje Lagumdžijinom ustavnom diktaturom, poručivši da je treći entitet neminovnost.
Ovo pitanje sasvim sigurno će uticati i na formiranje vlasti kako u Federaciji, tako i na državnom nivou, jer ako SDP ima takav vezirski odnos prema malobrojnom narodu, kako može očekivati da će HDZ pristati da bude dio nekakve šire koalicije. Teško.
Kako SDP može očekivati da na državnom nivou za partnera dobije SNSD, koji je i na ovim izborima pokazao da je dominantno najjači politički pokret u Republici Srpskoj, ako na primjeru zatiranja Hrvata u Federaciji jasno pokazuje Srbima kakvu im budućnost nudi ukoliko se odreknu ili samo malo redukuju entitetske ili nacionalne mehanizme zaštite koje im garantuje sadašnji ustav mameći ih pričom o svijetloj evropskoj budućnosti.
No, nije samo izbor Željka Komšića problematizovao ukupne odnose koji će usporiti implementaciju izbornih rezultata i formiranje izvršnih organa vlasti. Tu su i postizborne poruke, kao neka vrsta prijetnji, koje je Lagumdžija direktno uputio građanima i predstavnicima vlasti Republike Srpske, osvrćući se na jasan stav SNSD-a da neće praviti nikakve, ni tehničke koalicije na državnom nivou sa SDP-om, pa makar se ta vlast uopšte ni ne konstituisala. Crveni lider isto obećava da će se on i stranka fokusirati na Federaciju, riješiti njene nagomilane finansijske probleme, ekonomski je ojačati i od nje napravi "zapadnu" Njemačku koja će u potpunosti usisati "istočnu" Njemačku (čitaj: Republiku Srpsku), u kojoj, usput rečeno, i vlada nenarodni režim ogrezao u pljački i kriminalu.
To su sasvim prirodne stvari, tvrdi bliskoistočni Zlatko, kockice će se same sklopiti i eto nam države, samo treba vremena, a ukoliko oni neće s nama da se dogovaraju i da to brzo riješimo, mi ćemo raditi i čekati. Čekati da se taj režim istopi sam od sebe, kaže socijaldemokrata koji je prije četiri godine zajedno sa nekim međunarodnim mešetarima pokrenuo najprljaviju kampanju prvo preko sarajevskih medija, a onda i političku kroz internacionalne kružoke, protiv konkurentske partije iz Republike Srpske, koji je jednostavno odbio da bude dio priče o socijalnoj, ali unitarnoj državi u kojoj će važiti pravilo "jedan čovjek jedan glas".
Danas, kada su izborni rezultati takvi da se državna vlast ni teoretski ne može konstituisati bez SNSD-a, koji bi trebalo da ima isto poslaničkih mandata kao i SDA i SDP, po osam, Lagumdžija ponovo uvredljivo priča o nenarodnom režimu kao da su SNSD birali ugnjetavani i zatucani seljaci, a SDP evropski orijentisani građani. Ovakav uvredljiv stav u stvari prikriva strah da bi mogao i naredne četiri godine biti zaobiđen u formiranju vlasti, što bi SDP vjerovatno nekako i preživio, ali ne bi i on na njegovom čelu.
Otuda ide i vapaj kako je došlo vrijeme da se formira "velika koalicija" koju bi "crveni" napravili sa ojačanom "zelenom" SDA nakon iznenađujuće pobjede Bakira Izetbegovića u trci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH koji je pobijedio favorizovanog Harisa Silajdžića, kao i Fahrudina Radončića, čija stranka predstavlja svojevrsno osvježenje na političkoj sceni i bitan dio političke kombinatorike za formiranje vlasti, kako u kantonima i Federaciji, tako i u Savjetu ministara.
Otežavajući položaj SBB-u predstavlja odlučan stav Sulejmana Tihića da ni po koju cijenu SDA neće ulaziti u koaliranje s njom, prvenstveno zbog predizbornog masakra koji su nad Tihićem provodili mediji pod Radončićevom kontrolom.
Međutim, kako se nije računalo da će Izetbegović proći u Predsjedništvo, a samim tim on je bitno ojačao svoj unutarstranački status, izgledna se čini i mogućnost da bi zbog ranijih "prisnih" odnosa Izetbegovića i Radončića, upravo Tihić mogao da proguta ono svoje "nikad SDA i SBB" i pokuša da preživi na čelu stranke do sljedećeg kongresa. Možda se sad čini neprincipijelna, ali je i to matematički moguća kombinatorika za Federaciju koja bi dobila podršku i Čovićevog HDZ-a prije nego priča sa SDP-om.
Što se tiče Republike Srpske, stvari su se posložile po očekivanjima. Buduću vladu činiće sadašnja koalicija predvođena SNSD-om koja će imati sasvim komotnu većinu u Narodnoj skupštini. Jedino malo iznenađenje ovih izbora predstavlja rezultat novoosnovanog DP-a Dragana Čavića, koji će, ako se pokažu tačne računice osvojenih glasova, moći formirati stranački klub od četiri poslanika. Ostali favoriti stranaca Nova socijalistička partija i Naša stranka su bukvalno oduvane sa političke scene, što i ne predstavlja nekakav demokratski gubitak pošto se radi o bezličnim političkim projektima naduvanim sa nekoliko hiljada američkih dolara.
Sve u svemu, izbori su bili i prošli. Strasti su se stišale, gubitnici prvenstveno Mladen Ivanić i njegov PDP imaju pravo da se ljute i traže nekakve provjere, ali i pored toga neće moći da ospore izborni legitimitet pobjednika, tako bitan kako bi snažnije ušli u političku i ustavnu bitku koja ih tek očekuje u Sarajevu sa "nabrijanim" SDP-om i ostalim unitarističkim snagama, lokalnim i stranim.