Kilometarske kolone ljudi stajale su pred sarajevskom "Zetrom" čekajući svoj tretman kod tuniskog iscjelitelja Mekija Torabija. Čak je u tom dijelu grada bio otežan saobraćaj, a uredovala je i policija. Toliko interesovanje za čovjeka koji samo svojom rukom pogladi čovjeka po trbuhu i glavi iziskuje mnoga pitanja, a tačnih odgovora možda i nema. Kao prvo, hiljade i hiljade ljudi stoji u redu, što znači da svi bolesni ljudi nisu u bolnicama. Ima li među nama uopšte zdravih ljudi?
Ti "pacijenti" plaćaju jednu marku, a ispostavilo se da ima i falsifikovanih ulaznica. Mnogi su do "Zetre" došli svojim kolima, pa plaćaju i parking. Neki od tih ljudi koji satima stoje u redu žale se da među njima ima i zdravih osoba. Vjerovatno su to umišljeni bolesnici, a i to na neki način spada u nervne bolesti. Zaista, da li smo mi bolestan narod? Moguće da su na naš život uticali i dani provedeni u ratu, a možda je i razlog što se nezdravo hranimo, što nismo pažljivi kod ishrane?
Krucijalno pitanje je zar toliki narod vjeruje da će biti izliječen samo jednim dodirom od modernog vrača, ignorišući u cjelini medicinsku nauku. Toga je bilo od kako je svijeta i vijeka: ljudi se uzdaju u čudotvorce, a posebno se nadaju u njih kada ih nevolja natjera. Poslije tretmana izjavljivali su da se osjećaju bolje, mada ja smatram da bi se bolje osjećali i kada bi im se plate i penzije poduplale.
Među tim ljudima, koji se nadaju ozdravljenju poslije posjete Mekiju Torabiju, velika većina je nedovoljno obrazovanih i neukih. Što ne znači da među njima nema fakultetski obrazovanih, što je ipak rijetkost. To dokazuje da naši ljudi vjeruju u nadnaravne sile, mada je poznato da se iscjeljenje može ostvariti i bioenergijom, koju valjda Torabi posjeduje. Ali kakva je to energija u ovom čudotvorcu koji za jedan sat "pregleda" na hiljade ljudi? Valjda i takvi ljudi imaju neke baterije koje se prazne?
E sad, kad ljudi vjeruju da jedan čovjek jednim pokretom ruke liječi, sasvim je moguće da takvi ljudi vjeruju i mantrama naših političara kako će život naroda u cjelini popraviti. S takvim narodom može se operisati kako se hoće, varati ga i vući za nos u svakoj prilici. Ako kod Torabija djeluje autosugestija, onda će tako nešto slično djelovati i kod mnogih glasača. Pa se postavlja pitanje: ima li razlike između naših ljudi i onih divljih afričkih plemena koja su potpuno uvjerena da su njihovi vračevi svemogući, pa čak i da prizovu kišu.
S druge strane, eto imamo naše medicinske ustanove kojima ljudi okreću leđa. Ne vjeruju savremenoj medicini. A mnogi govore da su neki naši ljekari, primjerice u sarajevskoj Kliničkoj bolnici "Koševo", izvanredni specijalisti, a i oprema kojom raspolažu sve je modernija. Ono što ovoj medicinskoj ustanovi nedostaje jeste organizacija, pa se ljudi u čekanju na red lako mogu još više razboljeti. Također se govori da nepotizam vječitog upravitelja ovog kliničkog centra djeluje na zaposleno medicinsko osoblje, jer se za šefove odjeljenja promoviše po babu i stričevima, a ima slučajeva da i penzioneri obavljaju ovdje važne funkcije. To sve utiče i na pacijente, jer se na medicinskom osoblju vidi nezadovoljstvo, koje ne može a da ne utiče na njihov odnos prema bolesnicima.
Kao i u svim našim društvenim segmentima, tako i u zdravstvu na sceni je korupcija, kao i kadrovska rješenja, koja su više politička i rodbinska. U svim našim partijama prioriteti su ulazak u Evropsku uniju i NATO, borba protiv kriminala, pravosudni sistem i finansijska stabilnost države, a nigdje se ne pominje zdravstvo. To je prepušteno pojedincima, koji se nalaze na čelnim pozicijama medicinskih ustanova, a tek kada nekog od političara zaboli drob saznaju da i u ovoj oblasti mnogo šta ne štima. Mada političari u tom slučaju uspostavljaju svoje veze i vezice, a imaju i dovoljno novaca ako je u pitanju komplikovaniji slučaj, pa mogu skoknuti i u inostranstvo. A raja neka se gura u redu za jednu marku kod čudotvorca Torabija.
Nažalost, nema takvih nekih čudotvoraca da nam dođu i da riješe radničke probleme i štrajkove, kao što nema čudotvoraca da ljudima podignu standard. I dok čekamo da se takvi nekakvi pojave, svi ćemo osijediti ili nas više neće biti.
Naravno da sam skeptičan da se bilo šta može povoljno riješiti pokretom ruke, ali sam uvjeren da se mnoge stvari mogu dovesti u red ako se na pravi način pokrenu sive ćelije naših političara. Izgleda da većina njih više vjeruje u čudesa, nego u svoju pamet, koju izgleda nemaju.