Tamo gdje je zlo počelo, tamo će i da završi. A sa Rafinerijom Brod počelo je zlo od Dušana Kozića i njegovog ministra policije Žike Rakića, gdje se upravo ovih dana pokušalo i skončati. A evo kako:
Nekadašnji premijer RS Dušan Kozić 28. februara 1995. godine stavio je potpis na hipotekarni ugovor težak 60 miliona dolara između Vlade i poznatog trgovca oružjem liberijske firme `Orbal marketing servis`.Time je rasprodaja Rafinerije nafte Brod praktično počela odmah po njenom ponovnom stavljanju u pogon nakon rata.
Milionske afere sa i oko Rafinerije potom su se deset godina redale jedna za drugom. Sumnjivi i štetni ugovori sa firmom `Co produkt`, vlasništvo hrvatskog generala Čermaka, pa onaj sa čečenskim `Devinom`, britanskim `Galaksijem` i firmom `Petrocamak Europa Ltd` za koju se na kraju ispostavilo da od cijele infrastrukture i kapitala posjeduje jedno poštansko sanduče u Londonu. I tako sve do posljednje afere sa `Vitolom`, koji na osnovu štetnog ugovora sa Rafinerijom danas od RS potražuje 115 miliona dolara.
Naravno da svih ovih afera i aranžmana nikada ne bi bilo da u njima nisu učestvovali i kumovali im ljudi iz najvišeg vrha vlasti RS. Dobro skriveni iza njih, u drugom ešalonu, bili su pripadnici naftnog lobija koji nisu žalili novca ni snage da spriječe oživljavanje Rafinerije i sačuvaju monopol na uvoz nafte i svoj milionski biznis.
I kada je izgledalo da je Rafinerija zauvijek uništena i da joj spasa nema, pojavio se `Zarubežnjeft`, koji je za kupovinu Rafinerije nafte Brod, Rafinerije ulja Modriča i banjalučkog `Petrola` ponudio famoznih 979 miliona evra. Protokol o tome premijer RS Milorad Dodik potpisao je s ovom kompanijom u avgustu u Moskvi, a iza ruskog giganta stala je Neš ekonom banka, čiji godišnji profit iznosi nekoliko desetina milijardi dolara.
Nekoliko mjeseci poslije, upravo ovih dana, za preuzimanje ista tri preduzeća iz sistema naftne industrije RS javila se trgovačka firma `Elvag enerdži`. Ova firma, čiji osnivački kapital je `težak` dvije cisterne nafte (70.000 evra), ponudila je za preuzimanje čak 146 miliona evra više od velikog ruskog giganta `Zarubežnjefta`, ali i prugu od Modriče do Broda koju će pokloniti `Željeznicama RS` i vraćanje svih dugova Rafinerije...
Neven Petrović, `misteriozni` predstavnik kompanije, donedavno zaposlen kao čuvar u Rajfajzen banci u Prijedoru, objasnio je novinarima da je ponuda `Elvaga` `odobrita` i da će koliko je sutra dostaviti garanciju za milionsku investiciju Paribas banke, u kojoj, naravno, za `Elvag` nikad čuli. Petrović je od Vlade zatražio samo `neka rekne` u koju banku treba, pa da prebaci milijarde maraka, garancije, a ako treba i zlatne poluge.
I tako se priča vrati na početak - pravo do Žike Rakića, skrivenog glavnog predstavnika `Elvaga` u RS. E, pa, iako je od Žike - previše je! Ako su na vitalni ekonomski interes ovog naroda nepoznati magnati `Elvaga` odlučili da udare preko Žike i Žikica zaključak o ozbiljnosti cijele priče izvedite sami.
Mada se moglo očekivati da će Vlada RS naići na opstrukcije istog trenutka kada se osmjelila da pokrene Rafineriju i u budžet donese milione maraka, niko nije mogao da predvidi da će `akcija miniranja` posla biti izrežirana na tako mizeran način.
Žika, koji je u cijeloj ovoj priči slikovita ilustracija, samo je dokaz da uz veliku energiju i šansu koja se ukazuje uvijek pokušava da se ubaci niotkud iznikao šljam. Taj šljam ima dva cilja - da na brzinu `zavrne` koje milionče i uruši nadu.
Zato Milorad Dodik mora veoma oprezno da nastavi putem kojim je pošao, ne dozvoljavajući šljamu da uruši pozitivnu energiju koju posjeduje i da se ugasi nada koju je probudio. Dodik mora da sačuva zdravu snagu i konačno demontira ološ koji bi i američki budžet opustošio za manje od tri mjeseca. A takvih je, brate, mnogo.