Dragan Kalinić, bivši lider SDSa, na putu je mogućeg povratka iz prisilne političke ilegale nakon odluke Ustavnog suda BiH kojom se dovodi u pitanje odluka visokog predstavnika o njegovoj smjeni.
Poslije sedam mjeseci odlaganja od objavljivanja odluke, Ustavni sud je ovih dana, stavom o povrijeđenim ljudskim pravima Kalinića, čini se na prvi pogled, pružio priliku za njegovu rehabilitaciju.
Ustavni sud tvrdi da su njegova ljudska prava prekršena kad mu nije pružena prilika za žalbu na odluku o njegovoj smjeni. To je prvi put da se Ustavni sud uopšte određuje o izuzetno osjetljivoj materiji koja se tiče prava visokog predstavnika.
Realno, niko ne smije da ostane bez prava na mogućnost žalbe. To se svugdje u svijetu tretira kao osnovno ljudsko pravo i u kakvom god sistemu živjeli takva pravila i ovdje moraju da važe, bez obzira na tvrdnje o nužnom intervencionizmu.
Priča o starom političkom vuku, kakav je Kalinić, ima međutim mnogo dublje konsekvence, s obzirom na moguću političku perspektivnost i jak bekgraund. Prije svega, biće zanimljivo vidjeti ko će biti taj koji će u bh. organima pokrenuti pitanje `Kalinić`. To će zadirati direktno u odluke možda malo uspavanog, ali po potrebi budnog Švarc-Šilinga. Veliko je pitanje kako to uopšte učiniti jer su, do sada, odluke visokog predstavnika bile poput svetog slova.
Kako ispoštovati njegovo pravo da se žali na odluku visokog predstavnika ako se ne zna ko o tome odlučuje?
Teoretski, to bi mogli da urade državni parlament ili Savjet ministara izmjenom zakona. Ali, kako je SDS minorna stranka u državnom parlamentu sa svega tri poslanika, bez pozicije u Savjetu ministara, teško je očekivati da stranačke kolege mogu da mu pomognu. Mogu pokrenuti inicijativu, ali trenutna konstelacija političkih odnosa ne bi joj išla u prilog.
Zato ne bi bilo nerealno očekivati da bh. institucije neće poslušati nalog Ustavnog suda. Takav zadatak, jednostavno, niko neće ni željeti da sprovede.
I, zato, Kalinić i njemu sklono aktuelno rukovodstvo SDS-a ne treba previše da se raduju. Jeste da je ova odluka iskrica moguće političke rehabilitacije, ali i ništa više od toga. Doduše, mnogi od njih ga žele u svojim redovima s obzirom na Kalinićevo politikantstvo, jer u njemu vide priliku za povratak na stare staze. Sve su prilike, dakle, da se uskoro neće ispuniti ona njegova proročka rečenica od 30. juna 2004. godine, kad je, opraštajući se od fotelje, poručio kako je `potrošio samo drugi od svojih devet političkih života`.
Stanje prinudne vegetacije u beogradskom egzilu, po svoj prilici, još će dugo potrajati.