Više u Bosni i Hercegovini nije vijest da se mjesecima, pa i godinama, ne izabere čelni čovjek neke državne institucije. To je u BiH postala gotovo normalna stvar na koju smo svi izgleda navikli i oguglali.
Ali, nismo navikli da nije moguće izabrati predsjednika nekog suda, a još manje da se oko kandidata Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) podijeli po nacionalnim, etničkim i entitetskim šavovima. Tako su pisali neki sarajevski mediji o sjednici ove "nezavisne" institucije na kojoj je biran prvi čovjek Suda BiH. Da podsjetimo, dva kandidata se bore za fotelju predsjednika pomenutog suda - aktuelna predsjednica Meddžida Kreso i sudija Davorin Jurkić.
Automatski se postavlja pitanje po čemu je predsjednica Kreso "ozbiljan" kandidat da se VSTS podijeli po pomenutim šavovima? Automatski se nameće i odgovor - zato što je instalirani kadar bošnjačke politike sa zadatkom da provodi politiku unitarizacije pravosuđa. Taj zadatak nametnuli su joj njeni politički mentori iz Bošnjačkog instituta kada su je usmjerili da sa pozicije tužioca u Tužilaštvu BiH konkuriše za predsjednika Suda BiH.
Njen osnovni zadatak koji je počela lagano da ostvaruje je ideja o osnivanju vrhovnog suda BiH. Prije izvjesnog vremena ona je tu ideju predstavila predstavnicima međunarodne zajednice, da bi je potom lansirala u javnost kako sudski sistem ne može efikasno funkcionisati bez vrhovnog suda BiH, zbog čega je neophodno njegovo hitno osnivanje. Nije bilo događaja a potom i izjava da ne govorimo o intervjuima koje je davala Kreso da nije spomenula neophodnost formiranja vrhovnog suda. Ali, kad je postala svjesna i zaključila da ta ideja nije naišla na plodno tlo, potegnula je rezervnu varijantu unitarizacije i zatražila osnivanje odjeljenja Suda BiH u svim okružnim i kantonalnim sudovima u BiH. Tim potezom je pokazala jasnu namjeru da kroz tobožnja odjeljenja Suda BiH treba ući i pravosudni sistem RS i tako funkcionalno osakatiti njeno pravosuđe. Njena politička uloga u državnom pravosuđu postala je očigledna kada su se za nju žestoko založili svi bošnjački članovi VSTS, predvođeni advokatom Zahidom Kovačem, visokim zvaničnikom SDA iz Zenice, koga je po drugi put za člana VSTS predložio parlament BiH (čitaj: SDA). Kovač je, tvrde izvori, bio najgrlatiji u lobiranju za predsjednicu Kreso. Podsjećanja radi, Kovač je za vrijeme rata bio glavni tužilac u Zenici i član SDA i zbog svoje političke uloge nije reizabran 2003. godine.
Politizacijom pravosuđa i ulogom Meddžide Kreso uticajniji dio međunarodne zajednice nije oduševljen. Zamjeri joj se česta kritika VSTS i manipulacija medijima, te skandali sa ambasadorima Velike Britanije i Švedske. Zbog toga je Kreso nedavno razgovarala s liderom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom. Zatražila je snažniju podršku i poziciju ministra pravde ukoliko ne bude izabrana.
Nakon tog razgovora mediji bliski Lagumdžiji "osuli su paljbu" po prvom čovjeku VSTS Miloradu Novkoviću. Tim potezom su mu jasno stavili do znanja šta ga čeka (čitaj: medijski linč) ukoliko Kreso ne bude ponovo izabrana za predsjednika Suda BiH. Novković, za koga kolaju priče da je sklon mešetaranju i da je naklonjen bošnjačkim političkim taborima, prije nekoliko dana mediju koji ga je "isprašio" dao je izjavu da će konkurs za predsjednika Suda BiH "najvjerovatnije biti poništen" jer niko od "kandidata neće dobiti većinu". Potom bi se aktuelnoj predsjednici Suda BiH Meddžidi Kreso produžio mandat u nedogled. Savršenu manipulaciju s produženjem mandata potkrepljuje slučaj Amora Bukića, glavnog tužioca RS, koji je već dvije godine u tehničkom mandatu. Očigledno je da je Novković ovakvu nagodbu napravio s predsjednicom Kreso i njenim političkim mentorima.
Sarajevski pravosudni scenario (ako Kreso i dalje ostane na čelu Suda BiH) otpočeće žestokim napadima na Milorada Barašina, glavnog tužioca, zato što ne podiže optužnicu protiv Milorada Dodika i njegovih ministara. To će se iskoristiti kao argument za rušenje VSTS i stavljanje tužilaštva pod kontrolu vlade i parlamenta. Ovaj cilj se već nalazi u političkoj platforni SDP-a. Već je puštena i priča da ima materijal o Barašinu i srbačkoj pravosudnoj mafiji montiran za objavljivanje, a izvori kažu da bi on mogao da odluči onako kako priželjkuje sarajevska politička čaršija.
Sve navedeno ukazuje da su karte definitivno bačene na sto i da je bošnjačka politika pokazala da ima odlučujući uticaj na sve državne pravosudne institucije, a VSTS je srušio sam sebe upavši u pipke sarajevske političke hobotnice.