Bakiru Izetbegoviću ima se štošta zamjeriti i prigovoriti, ali mu se nikako ne može osporiti da je dobro procijenio Nedžada Brankovića, premijera Federacije BiH u ostavci.
Pred kraj prošle godine na Brankovića su se obrušili gotovo svi. Nevladine organizacije tražile su njegovu glavu zbog kupovine neskromnog stana u elitnom dijelu Sarajeva za skromnih 900 KM. Iz HDZ BiH zahtijevali su da napusti premijersku poziciju zbog nagomilanih a neizvršenih finansijskih obaveza. Slične argumente za Brankovićevu ostavku iznosio je i lider SDA Sulejman Tihić, koji ga je prije tri godine i predložio za predsjednika Vlade FBiH.
Ako ignorišemo Stranku za BiH i HDZ 1990 koje su na Brankovićevom ostanku insistirale tek da bi napakostile šefovima SDA i HDZ BiH, u odbranu prvog čovjeka Vlade najodlučnije je stao Bakir Izetbegović. Zaboravne je podsjetio da premijer i njegovi saradnici nisu jedini krivci što je nemoguće namaknuti novac za sve nepotrebne obaveze koje im je nametnuo Parlament usvajanjem zakona čija je jedina svrha bilo dobijanje glasova na izborima. A onda je poentirao tvrdnjom da Nedžada Brankovića ne treba dirati jer je "poslušan, zreo i discipliniran". Koliko je ova kvalifikacija tačna, svjedoči najnovija politička drama koja se odigrava u Federaciji BiH.
Dan nakon što je njegov protektor i prijatelj Izetbegović Mlađi poražen u utrci za novog predsjednika SDA, Branković je podnio (neopozivu) ostavku na mjesto premijera. Tražili ste, gledajte - poručio je Tihiću, a svom zaštitniku vjerovatno ponovio jednu od poznatijih parola njegovog oca Alije Izetbegovića "promijeniti se ne mogu, ja izdati ne znam"! Treba li sada Bakiru čvršći dokaz da je govorio istinu kad je tvrdio da je Branković poslušan i disciplinovan dečko?! Treba li Tihiću precizniji odgovor na pitanje kome je premijer FBiH sve vrijeme polagao i još polaže račune?!
Ako je sebe uopšte i bio uvjerio da je friškom pobjedom na stranačkom kongresu preuzeo potpunu kontrolu u partiji, novi-stari lider SDA moraće bar malo posustati u tom svom uvjerenju.
Sama prednost od stotinak delegatskih glasova u odnosu na njegovog kongresnog protivnika Bakira Izetbegovića, Tihiću neće puno značiti narednih dana. Valja mu najprije privoljeti Stranku za BiH da prihvati Brankovićevu ostavku. Da bi ih pridobio mora sklopiti primirje s liderom ove partije Harisom Silajdžićem. Pođe li mu to za rukom, onda slijedi ispunjavanje pokoje Silajdžićeve želje sve dok ne legne i zadnji neophodni potpis na odluku o otkazu aktuelnom premijeru. Slaganjem ovih kockica opet ništa nije riješeno jer potom što prije treba isposlovati i tumačenje Ustava FBiH da li odlazak predsjednika povlači za sobom i cijelu njegovu Vladu.
Za razliku od Tihića koji je očigledno zaboravio onu "pazi dobro šta želiš, moglo bi ti se to i desiti", Nedžad Branković je na vrijeme o svemu mislio. Potpuno (ne)zrelo, disciplinovano i poslušno, dakako. Istovremeno je pisao tekst svoje ostavke i otvorio sebi godišnji odmor. Navodno će odmarati do kraja juna. Dok je na godišnjem, ne može biti završena procedura njegove smjene i zamjene novim premijerskim imenom. Nije napravio nijednu grešku u koracima. Zna da do 22. juna mora biti urađen rebalans federalnog budžeta, a bez rebalansa nema obećanog novca od Međunarodnog monetarnog fonda.
Ovu odluku o rezanju troškova i davanja Vlada FBiH može, tehnički, donijeti i bez premijera. Problem je što se jedan dopremijer već otvoreno usprotivio preuzimanju vrućeg krompira, a drugi dopremijer je iz Tihiću nenaklonjene Stranke za BiH. I ponovo slijedi pridobijanje naklonosti protivnika, što opet košta i zahtijeva ustupke. Sasvim je realno očekivati da Silajdžić, na primjer, kaže da će njegov čovjek u Vladi potpisati ispunjavanje uslova MMF-a ako zauzvrat dobije zakon o privatno-javnom partnerstvu krojen po svojim prohtjevima. Ovaj zakon, između ostalog, omogućio bi izgradnju hidro i termoelektrana u FBiH, odnosno sklapanje "posla stoljeća" kako to zadnjih godina tvrdi lider Stranke za BiH. Nije ovaj zakon popularan samo zbog Silajdžićeve "brige" za pošteno iskorištavanje energetskih potencijala nego i zbog njegovog kreatora.
Uoči izbornog kongresa SDA Bakir Izetbegović pohvalio se da je on, glavom i bradom, osmislio ovaj pravni okvir za privatno-javno partnerstvo i uputio ga Vladi. Komplikovano? Pa, i ne baš. Tihić jeste ostao šef stranke ali još nije postao i šef parade. Uzalud mu ponavljanje kako je njegovom pobjedom pobijedila BiH kad mu izvršnu vlast u dijelu države paralizira njegov još samo formalno poraženi protivnik Bakir Izetbegović. Od izjave o navodnoj pobjedi države, naivnija je i besmislenija jedino ocjena OHR-a da je premijer Federacije BiH svojom ostavkom pokazao moralnu odgovornost svojstvenu državnicima u zapadnim demokratijama.
Da smo prespavali zadnjih deset godina, još bismo i mogli povjerovati da se Branković povukao pritisnut optužnicom zbog kupovine stana i zahtjeva svog stranačkog lidera, a ne zato da bi slijedio onog što njegovu poslušnost zakiva u zvijezde.