Bakir Izetbegović, glavni arhitekta u Sarajevu, kaže da u ovom gradu živi više od 100.000 Srba. Možda ih ima čak i 150.000, procjenjuje Izetbegović.
Odlična prilika da Izetbegović potvrdi ove argumente i da SDA, čiji je umalo postao predsjednik, podrži popis stanovništva u BiH 2011. godine.
Ova priča, nikome ko prati stanje u BiH, niti je nova, niti iznenađujuća. Izetbegović se arhitekturom Sarajeva nije bavio samo kao dugogodišnji direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, već i kao najuticajniji političar SDA poslije svog oca Alije Izebegovića.
Srba u Sarajevu ima najviše kada dođu diljem BiH na posao u bh. institucije gdje, bez obzira na lična ubjeđenja o državi za koju rade, mogu da zarade dobru platu.
Vikendom u Sarajevu Srbi su prava rijetkost, jer i oni koji tu žive skoknuli su do familije u Republiku Srpsku ili malo dalje. Sarajevski Srbi iz najnovijeg doba ni po čemu se ne ističu, ni po čemu ih ne možete primijetiti, osim što taksistima govore stare nazive ulica. Nema ih ni u rubrici rođeni, a sve ih je manje i u osmrtnicama sarajevske štampe. Oni se tu više ne rađaju, ne upisuju u škole, ne vjenčavaju se, samo još rijetki umiru u rodnom gradu s posljednjim mislima o bivšem životu. Ne bi se sa izrečenim složio prof. dr Mirko Pejanović, istaknuti kadar SDP-a BiH, dekan Fakulteta političkih nauka i predsjednik Srpskog građanskog vijeća. Vjerovatno mu sve funkcije ovdje i nisu pobrojane jer u Sarajevu ima desetak reprezentativnih Srba koji ispunjavaju formu pa se kloniraju po raznim pozicijama.
Svu ovu muku sarajevski Srbi sačuvali su za sebe, a njihovi bivši životi su u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, jedinom mjestu koje svjedoči ko su bili Srbi iz Sarajevskog polja. Ne bi bilo loše ni poslanicima i ministrima iz RS da pređu 150 metara iz zgrade institucija BiH u ovaj muzej i pogledaju izložbe starog Sarajeva i vide inserte bivšeg života onih koje zastupaju.
Umjesto toga, mnogi su jedva dočekali izjavu premijera RS Milorada Dodika, da zbog Izetbegovićevih izjava Istočnom Sarajevu treba iz naziva izbrisati - Sarajevo! Tako će sarajevski Srbi i definitivno ostati trag prošlosti, izložba u Zemaljskom muzeju. Oni su dali kuće, imanja, naselja, a neki i živote odlazeći iz Sarajeva prvo 1992, a poslije 1996. godine. Kroz snijeg, u blatnjavim kamionima, raselili su se po vrletima tek stvorene Republike Srpske i jedina veza s njihovim bivšim životom u kome su imali ime, ponos, prošlost, tradiciju i dostojanstvo, postalo je Istočno Sarajevu gdje su se najvećim dijelom skoncentrisali. Sada treba da zaborave na mjesto rođenja, zavičaj, maglu pod Igmanom i postanu geografski pojam - Istočno.
Izetbegović zna da je, prema popisu, 1991. godine u Sarajevu živjelo 157.143 Srba i, ako je važno, 56.470 Jugoslovena. Zna on vrlo dobro i kako je sada. Mnogo je važnije, što bi Dodik morao znati, da većina ovih ljudi sada živi u RS i da su izgubili sve zbog pogrešnih politika i oni više nemaju da daju ništa osim imena.
Odlična je ovo prilika za dugo najavljivani referendum. Neka generalna proba bude u Istočnom Sarajevu i neka se građani sada izjasne hoće li mijenjati ime grada jer ih to niko nije pitao prošli put kada je "srpsko" postalo "istočno". Referendumsko pitanje neka smisle poslanici iz ove izborne jedinice koji su odmah potrčali da podrže šefa stranke, u nadi da će biti visoko na izbornim listama. Ipak, na kraju ne bira šef već birači.