Živko Budimir je glavna politička faca u Federaciji. Ne može mu niko ništa, uporno ponavlja da se drži Ustava i trenutno razmatra zahtjev premijera Nermina Nikšića za smjenu osam ministara kako bi bila stavljena tačka na političku krizu u tom entitetu.
Kako je izrastao iz nelogične koalicije, po mišljenju mnogih bludne platforme, jer je ignorisala izbornu volju Hrvata, koji ga ne prihvataju kao njihovog predstavnika, Budimiru ne pada uopšte na pamet da je upravo on glavni problem u Federaciji BiH.
Istina, njega danas štite Ustav, na koji se i poziva, te matematička činjenica da novoformirana skupštinska većina, koju čine SDP, SBB i dva HDZ-a, nema dovoljno delegata u Domu naroda, potrebna je dvotrećinska, da izglasa njegov opoziv zajedno sa još dvojicom potpredsjednika Federacije.
Ako će se Budimir baš, ono baš, striktno držati Ustava, onda je čitava predstava Nermina Nikšića u vezi sa slanjem zahtjeva za razrešenje ministara iz SDA, Narodne stranke Radom za boljitak i HSP-a bila čisto protokolarna.
Iako su u suštini opozicione stranke u parlamentu, imaju svojih osam ministara u Vladi, to ne znači da su oni tamo mimo Ustava, već mimo političke volje nove koalicije, kojoj nedostaje opcija kako da provede dogovor o rekonstrukciji federalne vlade.
Pitanje hoće li odjednom Budimir doživjeti političko prosvjetljenje, pogotovo nakon posjete Amerci, gdje je možda shvatio da igra koju igra nema neku stratešku, dugoročnu važnost, već čisto šeretsko poigravanje s postizbornom voljom tadašnjih platformaš, vjerovatno ima negativan odgovor. Naime, bilo bi potpuno iznenađenje da prihvati zahtjev premijera Nikšića.
Inače, Živko Budimir, koliko se može zaključiti iz njegovih medijskih nastupa, više vremena provodi razmišljajući o Republici Srpskoj i njenom ustavnom okviru nego o stanju u Federaciji.
Tako je prethodnih sedmica plasirao ideju da pet- šest opština u Posavini treba da se izdvoji iz sastava Republike Srpske i formira zaseban distrikt, po ugledu na Brčko, pravdajući je potrebom da se osigura bolji povratak u te opštine.
O toj ideji je razgovarao, lobirao te tražio političke pokrovitelje i tokom posjete Americi, ali, kako je sam priznao, istu je predložio i predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, koju je ovaj odmah odbacio kao neprihvatljivu.
Ali on ne odustaje, kaže, tek slijedi period ubjeđivanja, vremena ima koliko hoćeš. On bi mijenjao granice, on bi uvodio nova ustavna pravila i on u stvari ima želju da ga se nešto pita.
Kako je izrastao iz nelogične koalicije, po mišljenju mnogih bludne platforme, jer je ignorisala izbornu volju Hrvata, koji ga ne prihvataju kao njihovog predstavnika, Budimiru ne pada uopšte na pamet da je upravo on glavni problem u Federaciji BiH
Samo je zaboravio da nema izbornu bazu, njega građani Federacije nisu izabrali da ih predstavlja, hrvatske stranke ga ne priznaju za legitimnog predstavnika, pa čak i njegova matična stranka HSP ga se odrekla tvrdnjom Zvonka Jurišića da je on njegov najveći promašaj.
I stvarno, Živko Budimir je sam, greška sistema i političkih zabluda ranih platformaša, on je politički marginalac koji čitavu Federaciju drži u statusu quo. Tačnije, on svojim postupcima, izjavama pa i samom pojavom unosi političku nervozu u čitavoj BiH.
Treba da budete stvarno dovoljno bezobrazni da izigravate nekakvu bitnu političku facu, primate ambasadore i predstavnike međunarodne zajednice, putujete po svijetu i pričate o procesima i reformama koje je potrebno sprovesti da se BiH koliko-toliko vrati na taj evropski put, a znate da sve što kažete nema ama baš nikakvu političku težinu.
Sve što Živko Budimir može obećati, a da je sigurno sprovodivo svodi se na potvrđivanje svih tih protokola.
Trenutno jedini njegov saveznik je SDA, koja ga ohrabruje da ostane na istom kursu, hrani ga idejom o mogućem raspuštanju parlamenta, što uopšte nije realan scenario jer ne postoji nijedan razlog za to pošto parlament FBiH normalno radi i donosi odluke.
Teško je stvarno procijeniti u kom smjeru će se kretati dalji procesi u Federaciji BiH jer je potpuno nepredvidivo ponašanje Živka Budimira. Jedna od posljednjih opcija je da premijer Nikšić podnese ostavku pa da se ide na sastavljanje nove vlade, koja će se sastojati od ministara koje predloži sadašnja koalicija i koja bi uključivala i dva HDZ-a.
Tek nakon toga moguće je i otvoriti ozbiljnije razgovore o ustavnoj i unutrašnjoj rekonstrukciji same Federacije BiH jer bi tu odluku trebalo da donesu legitimni predstavnici konstitutivnih naroda.
Činjenica je da je Federacija kao zbir deset kantona veoma skup sistem za održavanje, među najskupljim u svijetu, jer se za javnu potrošnju troši više od 60 odsto budžeta, da nije pružila putpunu ravnopravnost svih konstitutivnih naroda te da su Hrvati potpuno nezadovoljni mogućnošću da ne mogu izabrati svog predstavnika u zajedničke organe BiH.
To su ključne političke i nacionalne teme koje treba rješavati u Federaciji, a ne baviti se time šta će ili neće uraditi Živko Budimir.