Prvo smo uživo gledali kako naoružani muškarac puca usred bijela dana u Sarajevu na Ambasadu SAD u BiH. Kasnije tog istog muškarca slušamo kako nam poručuje da ne priznaje sud države u kojoj se usudio napasti na teritorij najjače svjetske sile.
Mevlid Jašarević, vehabija prijeklom iz Novog Pazara, sa svojih osam razreda osnovne škole odlučuje čiji sud i zakone priznaje i prosipa pamet koju je sakupljao po bosanskim vrletima učeći o izvornom islamu, ma šta to značilo. Bez pretenzija da se ulazi u vjerska tumčenja (i pored nešto više obrazovanja nego je osmogodišnja škola) nemoguće je ignorisati mlaku reakciju Islamske zajednice u BiH u vezi sa napadom na Ambasadu SAD u BiH. Uobičajeni izrazi osude nasilja i hronologija preduzetih aktivnosti Islamske zajednice u BiH u kontrolisanju vehabijskog pokreta nisu zvučali pretjerano ubjedljivo ni odlučno. Mnogo je više saopštenja emitovano iz kabineta reis-ul-uleme Mustafe efendije Cerića kada se ukidala obavezna nastava iz vjeronauke u Sarajevskom kantonu nego kada je neko ko se zaklinje u islam pucao na Ambasadu SAD i izložio opasnosti živote policajaca i građana Sarajeva.
Uz riječi osude i zloupotrebe vjere iz Rijaseta Islamske zajednice u BiH "najoštrije osuđuju instrumentalizaciju napada na Ambasadu SAD radi ostvarenja političkih interesa ili stvaranja i produbljivanja podjela među ljudima". Ni ovog puta reis se nije uspio sasvim odmaći od dnevne politike.
A, da mu se ne bi imalo šta prigovoriti što vehabije bombastično promovišu svoja viđenja života u BiH, nabrajaju se usvojene rezolucije iz 2006. i 2007. godine u kojima je Islamska zajednica sprečavala pogrešnu interpretaciju vjere, te izazivanje mržnje i nasilja.
Sjećamo se vehabije Jusufa Barčića, koji je ispred Careve džamije u Sarajevu zabavljao narod sličnim pričama da ne priznaje ovaj sud i državu, sjećamo se protesta ispred sjedišta bh. institucija prilikom najave izručenja Abu Hamze Siriji, a sličnih skupova bilo je i u Zenici. Izvještaji sa suđenja Harisu Čauševiću nakon terorističkog napada u Bugojnu podsjećaju da nije Jašarević jedini koji ne priznaje sud ove i drugih država, što smo gledali i u slučaju Rustempašić. Ne bi reis Cerić trebalo da bude odgovoran za zlodjela osoba sumnjivih svjetonazora da se umjesto državi, zakonima i sudu oni ne povinuju isključivo Allahu. Kao duhovni vođa muslimana u BiH, a sa pretenzijama da djelokrug proširi i na zemlje regina i Evrope, od njega se očekuje da iz stada istjera "zabludjele ovčice" ili bar da ih javno i oštro kritikuje dajući tako primjer drugima. Umjesto toga reisovi saradnici prave spisak islamofoba u BiH i javno ih izlažu ruglu, ali i raznim opasnostima. Proteklih godina imali smo priliku slušati i kako se vehabijama protive i mnogi profesori sa Fakulteta islamskih nauka i traže akciju Rijaseta, ali bezuspješno. Vjerovatno se i njihovi apeli svrstavaju u "ostvarenja političkih interesa ili stvaranja i produbljivanja podjela među ljudima".
Dan nakon što smo obaviješteni da je reis održao sastanak sa saradnicima radi konsultacija o nastavku aktivnosti Islamske zajednice u suzbijanju nasilja, stiglo je saopštenje da je Mustafa Cerić primio delegaciju Inicijative za novu akciju. Čelnici opozicionih partija iz FBiH, multinacionalnog sastava, obavijestili su reisa o neformiranju vlasti i potrebi izmjene Ustava BiH. Kakve veze ima Rijaset sa neformiranjem vlasti nije jasno, isto kao što nije jasno kako Rijaset nema veze sa radikalnim islamistima u BiH.
Moguće da je Jašarevićevo mjesto rođenja, Novi Pazar, van reisovih ingerencija pa to spada u nadležnost imama u Srbiji. Ipak, to je malo vjerovatno sudeći i po nekim bizarnim stvarima, poput reisovih bajramskih čestitki u kojima se može vidjeti da se posebno čestita muslimanima u Sandžaku, Srbiji, Kosovu i Crnoj Gori. Tada je, valjda, Novi Pazar u Sandžaku, a ne u Srbiji.
Za građane Sarajeva, a posebno za stanovnike BiH, nije važno gdje se rodio muškarac koji je usred bijela dana pucao na zgradu američke ambasade u BiH koliko je važno kakve će posljedice nastati nakon svega. Nadležne institucije moraće se pozabaviti stanjem bezbjednosti, saradnjom policijskih agencija, radom obavještajne službe i zakonodavstvom, ali se tumačenjem i prakticiranjem islama može pozabaviti samo vrhovna institucija muslimana u BiH. Uostalom, jedana od aktivnosti koju je Rijaset preduzeo i kojom se hvali u saopštenju je donošenje Kućnog reda u džamijama, a to je, ako je vjerovati medijima, izazvano upravo neslaganjem sa vehabijama prilikom obavljanja vjerskih obreda. Nikom normalnom ne bi trebalo da smeta kako se neko Bogu moli, niti da li su mu kratke pantalone a duga brada osim ako se to više puta ne pokaže kao opasnost za one koji razmišljaju na drugi način ne ugrožavajući nikoga. Vjerski poglavar muslimana u BiH, a i šire, trebalo bi da se uhvati u koštac sa onim što je u domenu njegovog djelovanja i tako pomogne državi u koju se zaklinje ili bi se moglo desiti da mu nadležne institucije te države s pravom postave neugodna pitanja ako problem eskalira.