Austrijski diplomata Valentin Inzko će tokom predstojećeg zasjedanja Vijeća za implementaciju mira preuzeti funkciju visokog predstavnika i predstavnika EU u BiH. Na ovog austrijskog diplomatu slovenskog porijekla, sa bogatim iskustvom na Balkanu - Inzko je bio prvi poslijeratni ambasador Austrije u BiH - i odličnim poznavanjem naših jezika čeka definitivno najveći izazov u njegovoj dosadašnjoj karijeri.
Već duže vrijeme smo svakodnevno suočeni s lošim vijestima iz BiH. Razvoj zemlje stagnira, nacionalistički političari se iscrpljuju u svakodnevnim političkim prepucavanjima i igrarijama, a akutni problemi zemlje su iz dana u dan sve veći. Proces hitno potrebnih ustavnih reformi je blokiran, isto kao i proces pridruživanja EU, gdje od potpisivanje SAA pa do danas nema gotovo nikakve dinamike. Istovremeno se stiče utisak da međunarodna zajednica i EU prilično bezidejno i bespomoćno posmatraju događaje u BiH.
Promjena na vrhu OHR-a i EUSR-a mora biti iskorištena za hitno repozicioniranje internacionalne politike prema BiH. Trenutačna dilema je jasna: pozicija OHR-a je oslabila, bonske ovlasti su postale mač bez oštrice, a istovremeno je i EU zaostala iza datih obećanja na samitu u Tesalonikiju 2003. godine, tako da nije bila u stanju - ili nije bila spremna i voljna - da ofenzivnije i konkretnije pomogne BiH na putu ka Briselu. Šta i kako dalje? Postoji li izlaz iz ove dileme?
Na današnjoj sjednici Vijeća za implementaciju mira EU i USA bi u okviru jedne dobro akordirane transatlantske akcije morali svim akterima u BiH dati na znanje da će uložiti sav svoj politički kapital da zaustave kriznu spiralu u zemlji. Sve političke snage, koje zbog nacionalnih i drugih ličnih interesa blokiraju reformske procese, moraju biti upozorene da će svaka blokada reformi u budućnosti biti sankcionirana, pa, ako je u sljedećih nekoliko mjeseci potrebno, i uz upotrebu bosnkih ovlasti. I još jednom se mora naglasiti da je podjela BiH kao politička opcija isključena.
Potom bi za period do kraja 2009. trebalo uspostaviti sistem transparentnih i jasnih kriterija za reforme - kako za domaće politicare tako i za predstavnike internacionalne zajednice. Ti kriteriji bi bili osnova da se odgovorno mjere konkretni potezi i reformska dinamika domaćih elita, isto tako kao što bi trebalo da omoguće provjeru konzistentnosti i dosljednosti predstavnika internacionalne zajednice pri provođenju njihovih politika.
U središtu ove nove transparentne i obavezujuće strategije u slijedećih nekoliko mjeseci mora biti reforma Ustava BiH. Jasno je da je država sa preko 160 ministara i megalomanskom, a pored toga i neefikasnom javnom upravom koja troši preko 60% bruto socijalnog produkta neodrziva. Upravo princip funkcionalne uprave kao i princip supsidijariteta trebalo bi da budu vazni principi reforme Ustava. Pitanje akomodiranja različitih nacionalnih interesa mora biti riješeno van neeficijentnog sistema vitalnih nacionalnih interesa. A sama reforma mora biti povezana s reaktiviranjem i ubrzanjem procesa EU integracije. Samo funkcionalna država sa eficijentnom i transparentnom upravom, konsolidiranim budžetom i odgovornim političarima može postati članica EU.
OHR se do kraja 2009. godine, pored procesa ustavnih promjena, mora fokusirati na implementaciju tzv. 5+2 plana i stvaranje pretpostavki za zatvaranje Ureda, odnosno za eficijentno predavanje preostalih agendi novom jakom EUSR-u. S početkom 2010. godine i uz jaku podršku SAD, EUSR treba da bude promoviran u onu instancu koja bi transformirala BiH iz protektorata u punoporavnu članicu EU.
A što se tiče procesa evropeizacije BiH, u međuvremenu je potpuno jasno da obično retoričko i prilično difuzno obećanje EU integracije nije dovoljno kao tzv. pull faktor. Hitno je potrebna redefinicija i unapređenje dosadašnjih odnosa između EU i BiH, koje bi išlo korak dalje od uobičajenog integracionog okvira EU i bilo prilagođeno specifičnom kontekstu u BiH.
Kao prvi korak u okviru jednog takvog novog partnerstva bilo bi potrebno da EU još jednom - i to ne samo retorički - potvrdi spremnost i odlučnost za integraciju BiH u EU i da tu spremnost poveže sa konkretnim planovima i programima. Konkretne reformske korake ili, ako hoćemo, "domaću zadaću" za bh. političare bi trebalo u partnerskom maniru evaluirati i po potrebi redefinirati: još jednom moraju jasno biti sagledani očigledni bolni i nefunkcionalni elementi bosanskohercegovačke državne konstrukcije i prepoznate greške na obje strane - i lokalnoj i internacionalnoj, kako bi na kraju bili definirani jasni institucionalni standardi i sve druge pretpostavke za jačanje evropske BiH. Implementacija i rad na ostvarivanju zajednički definiranih evropskih standarda bi morali biti izloženi konstantnom procesu evalucije i kontrole od strane jakog EUSR-a, koji bi, pored toga, trebalo da posjeduje mogućnost sankcioniranja u slučaju opstrukcija od snaga koje koče napredak BiH ka EU.
A, sa druge strane, EU bi zauzvrat morala napraviti iskorak prema BiH i ponuditi joj jednu formu "juniorskog" članstva. Takvo članstvo bi - naravno pod pretpostavkom konsekventnog i predanog provođenja neophodnih reformi od strane domaćih elita – značilo brzo ukidanje viznog režima, članstvo u finansijskoj eurozoni i mogućnost lakšeg i bržeg učešca BiH u strukturnim fondovima EU. Osim toga, takav bi paket od strane EU morao - u suradnji sa SAD i svjetskim finansijskim institucijama - sadržavati sredstva za suzbijanje ekonomske krize, poboljšanje infrastrukture i samim time i stvaranje novih radnih mjesta. Evropa bi, dakle, pratila i kontrolisala ispunjenje evropskih kondicionaliteta, čije ispunjenje bi otvorilo put ka punopravnom članstvu BiH u EU.
U jednoj od prvih reakcija na izbor za novog OHR šefa Valentin Inzko je govorio o Bosni kao jednoj "čudnovatoj zemlji" i "zemlji predivnih ljudi". Nažalost su nacionalistički ekscesi, rat kao i godinama potencirana igra domaćih nacionalnih elita od čudnovate zemlje napravili zemlju (do sada) propuštenih mogućnosti i frustriranih građana.
Krajnje je vrijeme da se odlučno, partnerski i sa jasnom vizijom započne sljedeća - evropska - etapa u BiH, koja će biti ofenzivna i popraćena jasnim i transparentnim mjerama za izlazak iz krize. Pri tome bi bonske ovlasti dosadašnjeg visokog predstavnika trebalo transformirati u kreativne "inteligentne ovlasti" ("Smart Powers") novog EUSR-a, koje bi BiH trebalo da odvedu od protektorata do članstva u EU. Jedna takva kreativna i inteligentna politika, naravno, zahtijeva usaglašen, odlučan i "smart" stav EU i SAD, koji zajednički moraju ojačati leđa Valentinu Inzku. On sigurno posjeduje potrebnu kontekstualnu inteligenciju i iskustvo da zajedno sa svim građanima BiH - kako političarima tako i akterima civilnog društva, ekonomskim djelatnicima te svim drugim snagama spremnim za promjene - probudi BiH iz dubokog zimskog sna i povede je u evropsku normalnost.