Ministar finansija i trezora BiH, njegov zamjenik i pomoćnici imali su nedavno kratak kurs na temu planiranja budžeta. Edukacija je održana u prostorijama Parlamentarne skupštine BiH, gdje su im poslanici nesebično prenijeli svoja znanja iz javnih finansija.
Tako su se mogle čuti pohvale na račun "štedljivih" institucija koje su potrošile samo 50 odsto svog budžeta, a kada dođu na red revizorski izvještaji ti će poslanici shvatiti da će ove institucije dobiti kritike revizora zbog lošeg planiranja budžeta i neutrošenih sredstava.
Bilo je i onih koji su se ljutili na čelnike bh. institucija što višak svog novca ne daju nekoj drugoj instituciji ako im tokom godine zatreba, ali su zaobišli ulogu Ministarstva finansija i trezora BiH u ovom lancu, pa i samog parlamenta koji usvaja zakon o budžetu. Mnogi su u najvišem zakonodavnom tijelu zaboravljali da je zakonski regulisano planiranje, usvajanje i trošenje iz budžeta pa se većina govornika držala populističkih nastupa koji se mogu svidjeti novinarima i širokim narodnima masama, a nemju veze sa realnošću.
Neko od poslanika otkrio je i toplu vodu konstatacijom da budžet za 2011. godinu nije razvojni i da će administracija progutati novac. Kao da je ikad ovaj budžet bio razvojni i kao da ne postoje entiteti i njihove nadležnosti, a time i entitetski budžeti koji moraju biti razvojni, ali i socijalni. S jedne strane, argumenti da se ne može preuzeti isplata penzija otpuštenim vojnicima, jer su penzioni fondovi u nadležnosti entiteta, a sa druge priča o socijalnim kategorijama, armiji nezaposlenih i poplavama.
Među novim poslanicima bilo je i ekonomista sa friškom diplomom, pa su u svoje diskusije ugradili i legislativu Evropske unije, što je oduševilo nekoliko poslanika zaposlenih na ekonomskim fakultetima, ali i čelnike Ministarstva finasija i trezora. Nažalost, obavijestili su ambiciozne poslanike da će na to još sačekati i da taj posao tek slijedi u raznim fazama procesa pridruživanja Evropskoj uniji.
Iz ove radionice na temu javnih finansija, održane u Bijeloj sali bh. parlamenta, neki su stekli nova iskustva, jer za osam mjeseci, koliko su čekali da počne parlamentarni rad, nisu pročitali ni Poslovnik o radu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Da su to učinili, ne bi im se desilo da se kod kolega raspituju mogu li se na toj sjednici ulagati amandmani, te kakva je razlika između hitne i redovne procedure, otkud prvo i drugo čitanje i još niz dosadnih i obaveznih pravila što sadrži taj podzakonski akt. Plata od oko 5.000 KM, koju primaju poslanici, isto je otrcana priča kao i ulizivanje građanima pričom da budžet nije razvojni i da se BiH guši od vlastite administracije poput Grčke, članice Evropske unije.
Ono što su poslanici mogli uraditi i što je njih nekoliko i učinilo jer se vidjelo da znaju o čemu govore, je da predlože gdje se mogu praviti uštede i da insistiraju na poštivanju zakona. Doduše, ove godine zakonitost i budžeti pali su na prvom koraku kod usvajanju budžetskog okvira u Fiskalnom savjetu BiH. Poslije toga krenula je stihija po principu sila boga ne moli, pa su entiteti, koji na grbači vuku socijalne kategorije, posrnulu privredu pa i državu, usvojili budžeta, a državne institucije životare na privremenom finansiranju. Podatak da je javna potrošnja u BiH iznad 12 milijardi KM bio je zastrašujući, ali mnoge je više zabrinula najava da krajem godine na nivou BiH neće biti novca ni za plate ako se nastavi privremeno finansiranje. Ova taktika zastrašivanja nije prošla kod poslanika, ali strah se osjetio u kancelarijama mnogobrojnih državnih službenika.
Krajnje je vrijeme da bude analiziran učinak više od 70 institucija BiH, pa zvali ih u parlamentu zajedničke ili državne, što se ispostavilo kao najveći problem.
Revizorski izvještaji nisu više nikakvo mjerilo, niti efikasna kontrola utroška javnih sredstava, jer i revizori, kao i čelnici tih institucija, uvijek nađu neki član zakona po kojem je namjenski potrošen novac. Nisu im više problem ni milionski iznosi putnih troškova, goriva i telefonskih računa, jer postoje pravilnici koji to regulišu ili su u pripremi. Problem je gomilanje institucija čiji učinak niko ne vidi. Svaka od ovih institucija iz godine u godinu traži veći budžet, a isti ti poslanici im to dozvole. Ukoliko iz Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH vrate budžet Presjedništvu BiH, koje je po Ustavu predlagač, biće to dobra prilika da se vidi može li se usvajanje budžeta u BiH od spiska želja pretvoriti u ozbiljan plan prihoda i rashoda, što mu je, valjda, osnovna svrha. Formiranje Fiskalnog savjeta BiH očigledno nije pomoglo da problemi sa budžetom budu riješeni. Ono što, na osnovu zahtjeva institucija, isplanira resorno ministarstvo obično napravi razdor prvo u Savjetu ministara, zatim u Predsjedništvu BiH i na kraju u parlamentu. Obično se problem sa budžetom zataška sa nekoliko kompromisnih amandmana, plate budu isplaćene, institucije se umnože i novca nestane. Jedino rješenje je da stopa PDV-a bude podignuta na nekih 30 odsto da se građani ne brukaju što im država nema novca.