U postmodernoj filozofiji razvijen je pojam dekonstrukcije. U filozofskoj upotrebi on je jedan od instrumenata oslobađanja našeg mišljenja od dotrajalih ideja i pojmova. Ova tendencija u mišljenju danas je najviše zastupljena kod nekih francuskih postmodernih filozofa, ali je u široj, posebno u političkoj praksi i u odnosu na ukupne odnose u svijetu, u naše vrijeme glavni protagonista dekonstrukcijske aktivnosti u stvari američka politika i posebno ona koju vodi njen predsjednik Buš.
Da ova metoda nije samo stvar apstraktnog mišljenja i filozofije uopće, pokazuje ono što se zbivalo u Europi i svijetu u zadnjih dvadeset godina, a što je obuhvatilo i naš balkanski prostor. Izvršena je dekonstrukcija jednog društveno-historijskog sistema - komunističkog i iz njega se izvodi jedan novi-stari sistem - kapitalistički.
To obimno preuređenje svijeta u kojem su ljudi živjeli, osamdeset ili pedeset godina, trebalo bi da omogući da se naš svijet normalizira i izgradi na prirodnim svojstvima čovjeka - privatnovlasničkom instinktu i efikasnosti odnosa čovjeka i ljudskih zajednica prema svijetu u kojem živimo.
Cijeli ovaj veliki eksperiment izveden je uprazno i samo na osnovu negativnog stava prema onome što je bilo, ali bez koncepta o tome šta se želi i šta se uopće može postići rušenjem svijeta u kojem su mnogi odnosi i načini života, te mnoge stvari u životu bili adaptirani. Osim toga, nije uopće bilo selektivnosti u odnosu prema institucijama ranijeg društva, nego je ono rušeno totalno.
Za posljedice takve dekonstrukcije i za pravce konstrukcije novog svijeta, oni koji su rušili prethodni naš svijet nisu se brinuli, ako su se i brinuli ta je briga bila selektivna i sadržavala je različit odnos prema objektima tih promjena. Neki su rušeni totalno, a nekima je samo promijenjen nazivnik.
U našem svijetu, tj. u ukupnosti ekonomskih, državnopravnih, društvenih i kulturnih odnosa, u kojima smo u nekadašnjoj Jugoslaviji živjeli, mnogo bolje nego građani nekih drugih zemalja tranzicije, nije izmijenjen samo društveni i politički odnos, nije vraćen privatnosopstvenički svojinski sustav, nije samo uvedena višestranačka demokratija, nego je izvršena dekonstrukcija svih političkih struktura koje su živjele osamdeset godina, tj. od dvadesetih do devedesetih godina našeg vijeka.
Sve ono što je stvarano generacijama i sva energija mišljenja i osjećanja koja je bila u to uložena, bilo je historijski poništeno i diskvalificirano i politički i ustavnopravno i moralno i emotivno, a nastalo je jedno stanje koje nije ni najmanje verificirano kao autonomno i samozadovoljavajuće, koje se održava političkom, vojnom i finansijskom silom onih koji vrše dekonstrukciju svijeta. Nijedna druga zemlja u Europi nije bila podvrgnuta tako obimnoj i tako surovoj dekonstrukciji stanja kao naša bivša zemlja.
To što se nama zbivalo nije, međutim, ograničeno na naš svijet niti na svijet bivšeg komunizma, nego je dio svjetskog eksperimenta koji je našao svoj izraz u Bušovoj svjetskoj globalističkoj politici i akciji uređenja globusa po volji i želji vodećih finansijskih i vojno-političkih krugova Amerike i njenih glavnih saveznika, a ta akcija podrazumijeva svođenje svijeta na operabilno stanje, u skladu s teorijama menadžmenta globalizma, kojem će onaj ko gospodari svijetom moći da operira namećući svoju volju, uz upotrebu dominirajućeg političkog, finansijskog, a, ako treba, i vojnog pritiska, kao što se danas događa i obećava da će se dogoditi svugdje gdje ljudi ne pristaju na ono što im se nalaže i na nove konstrukcije svjetsko-političkih odnosa.
U tom svjetlu treba gledati i na proces stvaranja nove situacije na Balkanu i na uvođenje novog strateškog faktora - albanskog, u ovaj prostor, koji, zajedno s rumunskim faktorom, treba da donese potpuno novu stratešku situaciju koja će djelovati od Jadranskog mora do Vlaške u Rumuniji i to poprijeko, a ne uzduž Balkana i po do sada glavnim strateškim linijama, koje su išle od sjevera ka jugu tokovima rijeka Dunava, Morave, Vardara i Marice. To je nešto što bi zaslužilo kompletniju analizu u ovom kritičkom momentu stanja kada se uspostavlja jedno novo stanje na centralnom Balkanu.