Nije više pitanje hoće li se Federacija BiH raspasti nego kada će to biti, za mjesec, dva ili tri, i hoće li taj raspad biti krvav ili je moguć politički dogovor. Možda čak i na sastanku u Butmiru. Ova tvrdnja je u stvari izvedena iz izjave Sulejmana Tihića, koju je lider SDA izrekao u nedjelju gostujući na sarajevskoj televiziji OBN dva-tri sata prije navijačkog rata u Širokom Brijegu.
Tihić je tada ustvrdio da nije pitanje hoće li u BiH doći do sukoba već kada, za mjesec ili dva. Istina, Tihić je tvrdnju o mogućim sukobima plasirao odmah nakon stranačkog kongresa, samo što je sada rok svojih procjena tempirao uoči otvaranja pregovora o mogućoj ustavnoj reformi.
Gledano iz ovog ugla, nedjeljni ulični rat u Širokom Brijegu, u kojem je život izgubio mladić iz Sarajeva, simbolično - dijete iz miješanog braka Bošnjakinje i Hrvata, ima političku pozadinu, a ona isključuje huliganstvo, slučajnost, i pokazuje da se radi o dobro isplaniranom incidentu u kojem su navijačke skupine tek puki izvršioci, i koji ima za cilj potpunu radikalizaciju stanja u državi.
Tragično, bolno je prihvatiti činjenicu, prvenstveno porodici, da je Vedran Puljić prva žrtva morbidnih ciljeva koje proteklih mjeseci uporno promoviše SDA, stranka koja je odlučila da umjesto dogovora krene s promocijom nasilja, prvo kroz institucije vlasti, a sada i fizičkog prema pripadnicima hrvatskog i srpskog naroda. A prema procjenama iz SDA, kako kažu, ovo je tek početak. Ta matrica neodoljivo podsjeća na devedesete godine prošlog vijeka, kada je Miloševićev režim u kuhinji DB-a patentirao "Delije" i "Grobare" kao izvozni proizvod namijenjen prvenstveno Hrvatima. Tačno je i da je sa druge strane taj navijački proizvod dočekan s velikim oduševljenjem, prihvaćen objeručke s bejzbol palicama i lancima, a rezultat te količine mržnje ispoljavane na stadionima veoma je dobro poznat svima.
Danas, za nas u BiH, jedino nejasno pitanje je ima li SDA, ili možda neki drugi sarajevski faktor, za takvu politiku podršku međunarodne zajednice ili ne? Na odgovor ne bi trebalo dugo čekati jer će vjerovatno biti sadržan u paketu ustavne reforme koji su već spremili zvaničnici SAD i Evropske unije. Ukoliko u tom paketu bude ponuđeno nešto više od onoga što je sadržavao aprilski paket, tipa redukcije ili ukidanja načina odlučivanja u parlamentu BiH, biće sasvim jasno da SDA, kao najjasniji promoter sarajevske političke scene, ima jaku zaleđinu u Vašingtonu i Briselu, te da Srbi i Hrvati treba dobro da se zamisle nad svojom ne samo političkom budućnošću u BiH već bukvalno i nad fizičkom.
One koji se još sjećaju kako je propao taj aprilski paket, a koji je predviđao veći broj poslanika iz jednog od entiteta, jednog predsjednika BiH sa dva potpredsjednika koji bi bili birani u parlamentu, kao i jednostavnije izglasavanje zakona u Savjetu ministara, znaju da su predstavnici SAD i EU bili mudro izigrani od strane sarajevskih političkih krugova. Tada je i promovisan Haris Silajdžić kao lider koji će napokon ukinuti Republiku Srpsku i uspostaviti građansku državu zasnovanu na demokratskom načelu vladavine većine, odnosno srušiti sadašnju strukturu koja omogućava manjini da vlada većinom, kako se entitetsko glasanje doživljava u Sarajevu.
Tri godine kasnije Silajdžić je gotovo politički mrtav, a naredni izbori za njegovu stranku mogli bi biti samo zvanična dženaza. Sarajevska politika nema odgovor, odnosno način da dogovorom slomi političke predstavnike iz Republike Srpske kako bi se postepeno i u dijelovima odricali entitetskih nadležnosti, dok se istovremeno suočavaju sa sve glasnijim vapajem Hrvata da ih Federacija uguši kao konstitutivni narod.
Sulejman Tihić, nakon pada aprilskog paketa, predstavljao je Silajdžića kao radikalno krilo bošnjačke politike, pričao je o kompromisu, dogovoru, trpio javne uvrede i kritike od vjerskih zvaničnika do nezavisnih analitičara, pokupivši pritom simpatije i podršku međunarodne zajednice i predstavnika Srba i Hrvata. U takvoj atmosferi izborio je pobjedu na stranačkom kongresu. Danas da bi i ostvario svoj cilj, a to je da u punom kapacitetu zauzme poziciju bošnjačkog lidera, iz temelja je promijenio stavove povlađujući stranačkim radikalima, procijenio je da promocijom nasilja i sukoba može puno više profitirati.
SDA je proteklih mjeseci potpuno zaoštrila ili prekinula odnose u gotovo svim institucijama gdje se dodiruje s predstavnicima Hrvata u Federaciji, Srba u Republici Srpskoj, odnosno i jednih i drugih na državnom nivou. Prvo se Tihić povukao iz prudskog procesa, a kasnije je krenula kampanja u pokušaju blokiranja institucija Republike Srpske kroz Vijeće naroda, kada su predstavnici Bošnjaka nakon gotovo sedam godina shvatili da Ustavni sud RS, gle čuda, odluke donosi neustavno. Sa druge strane, u Federaciji BiH SDA je iskoristila komplikovanu situaciju u Mostaru da potpuno blokira izbor gradonačelnika, kršeći prethodne dogovore s HDZ-om. Stanje u Vladi Federacije je više nego tragično, hrvatske ministre redovno preglasavaju, a kriza odnosa te dvije stranke nastavljena je odbijanjem predsjednice FBiH Borjane Krišto da imenuje novog ministra prometa i komunikacija. Savjet ministara već mjesecima postoji i radi onako po inerciji, od slučaja do slučaja, a sve zbog nerazumnog zahtjeva SDA da sve ključne državne institucije moraju voditi Bošnjaci, tvrdeći da su svi drugi krivi i ruše državu, a oni je brane. Ako na sve dodamo tešku ekonomsku krizu koju osiromašeni narod sve teže podnosi, tu smo gdje smo. Ubijen je mladić iz Sarajeva u Širokom Brijegu. Pala je krv zbog politike.
Stoga butmirski sastanak neodložno mora da otvori pitanje odnosa Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH prije nego što se uopšte i dotakne ustavne reforme i odnosa dva entiteta. Hrvati bi dogovorom morali spriječi krvavi scenario koji, prema procjenama SDA, već postoji.
Što se tiče pozicije predstavnika Republike Srpske, pred sastanak u Butmiru stvari su se zakomplikovale kada su Mladen Ivanić i Dragan Čavić politički naivno nasjeli na priču iniciranu od međunarodnih mešetara o navodnoj zloupotrebi entitetskog glasanja. Izgleda da su organizatori igrajući na tu kartu i zaobišli SDS, kao najaču opozicionu stranku, pokušavajući da to pitanje stave na dnevni red.
Stvar su potpuno jasne. U Butmiru se ništa epohalno neće desiti, ali će biti savršeno jasno koji će kurs u BiH u budućnosti zvanično zauzeti međunarodna zajednica - mogućeg dogovora i politike kompromisa ili će nastaviti duvati u leđa sarajevskoj politici, koju zasad predvodi SDA, koja uveliko trasira put za buduće sukobe.