Bosna i Hercegovina je stupila u CEFTA, zonu slobodne trgovine centralne i jugoistočne Evrope. U ovu su organizaciju uz BiH ušle sve zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije (izuzev Slovenije, koja je članica EU), te Alabija i Moldavija.
Sporazumom o proširenju CEFTA predviđeno je da 2010. godine tržište ovih zemalja bude u potpunosti liberalizirano. BiH, Hrvatska, Srbija, Albanija, Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Moldavija za četiri godine postupno će ukidati carine ali, što je mnogo važnije, i sve vancarinske barijere, kako bi 2010. na teritoriji svih ovih zemalja nastupila ista tržišna pravila. Praktično će nastati novo, veliko tržište, s nekoliko desetina miliona potrošača. Potpuno je jasno da ulazak u ovu organizaciju za BiH donosi niz beneficija. Navest ćemo samo dvije.
BiH ima nesređeno unutrašnje tržište, u kojem se različiti nivoi vlasti svađaju ko je nadležan za privlačenje investitora. BiH ima oko 4,5 miliona stanovnika. To je veoma malo tržište, koje velikim investitorima uopće nije interesantno. Kada tome dodamo ogromne administrativne barijere, te unutrašnju rascjepkanost tržišta. Međutim, ulaskom u CEFTA počinju potpuno nova pravila. Tržišna konkurencija uradit će sve ono što domaći političari, čija su razmišljanja ograničena granicama entiteta i kantona, nisu mogli, znali ili htjeli. Konkurencija će uništiti sve unutrašnje granice. Domaće kompanije morat će pritisnuti vlasti da formiraju istinsko jedinstveno tržište u cijeloj zemlji. U suprotnom će kompanije zemalja potpisnica Sporazuma o proširenju CEFTA preplaviti tržište BiH, te uništiti domaću proizvodnju. Političari će u ovom slučaju uraditi sve da do toga ne dođe. Naravno, neće to učiniti kako bi pomogli domaćim privrednicima. Njihov je rezon vrlo jednostavan. Poreze mogu ubirati samo ako jačaju privredu, a jedino budžetskim sredstvima u izbornim godinama mogu krpiti ceste i popravljati javnu rasvjetu, odnosno kupovati još jedan mandat.
Druga veoma važna beneficija koju BiH dobija ulaskom u CEFTA jeste značajno bolji rejting kod stranih investitora. Ilustrovat ćemo to jednim primjerom. Gradeći fabriku u BiH, strani investitor proizvode te fabrike može prodavati na jedinstvenom tržištu CEFTA. Dakle, na raspolaganju mu je tržište od nekoliko desetina miliona potrošača umjesto bosanskohercegovačkih četiri i pol miliona siromašnih građana.
U cijeloj priči o CEFTA ne smijemo zaboraviti i domaću poljoprivrednu proizvodnju. Ona bi trebalo da bude zaštićena do potpune liberalizacije 2010. godine. Vlasti naredne četiri godine moraju iskoristiti kako bi domaću poljoprivrednu proizvodnju pripremile za jedinstveno tržište CEFTA. Poljoprivrednici, također, moraju uraditi svoj dio posla jer je CEFTA samo trening za jedinstveno evropsko tržište.