Manju zemlju, a više nepismenih, od naše - teško je naći. Barem u Europi! Manju zemlju, a više univerziteta, od naše - teško je naći. Barem u Europi! Samo još jedan u nizu apsurda koji nam daju za pravo da prekomplicirano i veoma složeno ime zemlje svedemo na jedno lakše pamtljivo i daleko bliže njezinoj istini i njezinoj biti - Apsurdistan!
Današnja BiH jedva da ima stanovnika koliko neki od srednje velikih europskih glavnih gradova, npr. Berlin, Madrid, Rim ili upola manje od onih velikih, npr. London, Pariz, Moskva, a gle, ima univerziteta koliko vjerojatno zajedno nemaju svi ovi pobrojani gradovi zajedno.
Samo Sarajevo i Mostar imaju po dva! A tek Banjaluka, Tuzla, Bihać! Ima li ono i Zenica? I svi su oni "državni", dakle na proračunu, na budžetu. Manji bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika, a više univerziteta po glavi stanovnika, a više nepismenih u nekoj zemlji, a više... od naše - teško je naći. Barem u Europi! Manje po svim standardima kvalificiranih sveučilišnih profesora u nekoj zemlji, a više univerziteta, od naše - teško je naći. I izvan Europe!
A koliko je tek, na sve to, tzv. privatnih univerziteta! Travnik, Bugojno, Bijeljina, Brčko, Kalesija, Selo Veselo... Smiješno ili tužno!? Oboje!
Intelektualac je zlo! - kaže jedan junak u romanu Mirka Kovača "Vrata od utrobe". Ovo je svatko od nas tko ima više od pedeset godina barem jednom mogao čuti u prethodnom sustavu. Ako nigdje, onda u JNA, koja je kao čuvar ideologije zazirala od svega što nije pod konac, tj. po PS-u (za mlađe - po pravilu službe). Jedan od tadašnjih generala (Slovenac!) na moje je uši rekao da su stvarni neprijatelji "našeg sistema - intelektualci, i to oni s filozofskih fakulteta".
Lijek protiv njih bila je proizvodnja, masovna proizvodnja nekih drugih "intelektualaca". Za njih je intelektualac postao svatko tko ima fakultet, makar studirao, magistrirao i doktorirao sedam ofenziva, općenarodnu obranu, nesvrstanost, samoupravljanje, zaštitu na radu... ili kako li su se sve zvali razni fakulteti, odsjeci, katedre... Tako je proizvodnja kvantitete, tj. omasovljenje izvršilo svoju temeljnu zadaću.
Rečenica "Pa i ja imam fakultet" krajnji je proizvod "štancanja" na visokoškolskim radnim akcijama, tako omiljenim u SFRJ! One su udarnički (jedino tu!) nastavljene i u našem posljednjem ratu, ovaj put s bombom oko pojasa i u maskirnoj uniformi, a nakon rata na fakultetskim analfabetskim tečajevima ili večernjim instant fakultetima. Očito, nije važno završiti fakultet, nego imati diplomu.
Tako se "imaoci diplome" uvode u društveni sustav ravnopravno s onima koji su "imaoci fakulteta" i pogotovu s onima koji su "imaoci fakulteta" u nekim drugim vremenima i na ozbiljnim univerzitetima i - još dalje - s onima koji su istinski intelektualci! Intelektualac je zlo. Tako smo i tom zlu konačno doskočili! Ta nas je novonaštancana "inteligencija" uvela i u rat!
"Ti ćeš mi reći? Imam i ja fakultet!" - možda još i funkcionira u sportu, seksu, politici... u što se svi razumiju, ali kad odete liječniku pa vam dade krivu dijagnozu (a koliko ih je!) ili kad odete u školu i vidite što sve nastavnici uče djecu (znate li za to?) ili inženjeru arhitekture, urbanizma, prometa ili građevine (o tome govori sva nakaznost naših gradova!) ili...
Čemu toliki univerziteti? Kome trebaju? Društvu? Što se njima dokazuje i kome? Univerzitetskim profesorima? Mnogi od njih su poznatiji u drugim branšama. U politici.
U policiji ili na sudu. U crnim kronikama novina. U žutom tisku. Na mnogim mjestima, osim tamo gdje bi trebali biti: u učionicama i znanstvenim krugovima! Koliko njih je od 1992. objavilo relevantnu knjigu? Jesmo li prezahtjevni? Ok - onda barem "samo" relevantan znanstveni rad kojim su promovirani u viši akademski status ili kojim su postali relevantni u oblasti za koju su ili bi trebali biti eksperti i u svom gradu, u BiH, a kamoli izvan nje.
Dakle, relevantni bilo gdje osim na svom ćepenku ili samo nakratko u krevetu svoje ljubavnice. No, nisu izgleda ni tamo, jer ne bi pomiješali ocjenu i ucjenu. Pa, oni čak ni do najprizemnijih stvari, do seksa, ne mogu doći vlastitim kvalitetama, i tamo im treba "bomba oko pasa ili maskirna uniforma". Kako su sami završavali fakultete (ti imaoci diploma, a nerijetko i magistarskih ili doktorskih titula!), tako bi sad vraćali uloženo, prodajom za novac, seks, za neku drugu uslugu.
Njih je lako poznati, ako se već sami nisu razotkrili. Otkrivaju ih ne samo neznanje i netalentiranost za struku kojom se bave, nego su netalentirani čak i za kriminalne radnje (i manji kriminalci od Ala Caponea imali su više kriminalnog genija!). Otkrivaju ih i usta puna vjersko-nacionalnih ideoloških floskula! Oni naprosto frcaju općom nenaobrazbom, skučenim vokabularom i stručnom nekompetentnošću. Njima je već i banalni logički silogizam nedokučiva apstrakcija, a kamoli...
Kome to i zašto danas i ovdje, "u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu", trebaju sva ta Potemkinova sela, sve te Augijeve štale naših univerziteta?