Predsjednik Vlade Federacije BiH Mustafa Mujezinović dobrano pretjeruje kad tvrdi da će biti ugrožen opstanak cijele države ako ne budu ispunjeni uslovi za dobijanje oko 300 miliona KM kredita.
Kaže da bez usvajanja reformskih boračkih i socijalnih zakona nema ni obećanog novca Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, a bez tog novca će Federacija finansijski propasti povlačeći u ponor i ostatak zemlje. Kaže to premijer i svjesno pretjeruje, da ne iskoristimo termin "cigančenje". Ovom izrazu puno je skloniji sekretar jednog ministarstva u Mujezinovićevoj vladi kada kritikuje gladne ljude koji se utrkuju da kupe hljeb po akcijskoj cijeni od pola marke. No, što je dozvoljeno sekretaru ne bi trebalo da bude dopušteno i premijeru, ako ništa zbog odgovornije funkcije koju trenutno obnaša.
Mujezinović ne pretjeruje jedino kad kaže da u budžetu FBiH nedostaje novca. To je bila jedina istina u njegovom dramatičnom obraćanju javnosti u četvrtak u sjedištu Vlade. Istina, ali vrlo bajata jer ministar finansija Vjekoslav Bevanda pune dvije godine upozorava da je "propuh" u federalnoj kasi. Upozoravao je i da se, bez obzira na svjetske kreditore i njihove uslove, mora uvesti red u zahvatanje iz budžeta, da se moraju početi naplaćivati dobiti svih državnih preduzeća, naplaćivati korištenje prirodnih dobara, eliminisati višestruki korisnici raznih davanja i smanjiti administracija... Opravdana upozorenja očigledno su otišla u vjetar. Dugo najavljivana revizija u boračko-invalidskom sektoru nije počela. Federacija BiH još gubi najmanje 200 miliona KM godišnje jer ne naplaćuje koncesije.
Vlast se hvali što je tek prošle godine prvi put, na primjer, dio dobiti Fabrike duhana Sarajevo uplaćen u budžet FBiH. U organima državne službe ima oko 7.200 uposlenih na čije plate tokom godine odlazi više od 200 miliona KM. Obećana racionalizacija administracije nije urađena, pa je u nekim ministarstvima u Vladi FBiH na platnom spisku po 30 savjetnika. Iz sindikata državnih službenika tvrde da i pomoćnici imaju svoje savjetnike.
Više od milijardu maraka ranije odobrenih kredita za puteve Federacija BiH još nije počela koristiti, jer se njeni vodeći ljudi ne mogu dogovoriti o prostornom planu - odgovarajućem i za bošnjačke i hrvatske nacionalne interese ili za placeve uz trasu zamišljenog autoputa.
I onda odjednom čudo neviđeno - premijer je shvatio da nema novca i da će država propasti ako njen jedan dio ne uspije iskamčiti tristotinak miliona KM. Nepošteno je prepadati građane najavama finansijskog sunovrata, posebno što značajan dio tih građana ne zna ni kako je imati 200 KM u novčaniku već desetog u mjesecu, a kamoli da si može predočiti zbog čega nam treba još jedno kreditno zaduženje. Nepošteno i bezobrazno je posebno zato što i prvi čovjek Vlade FBiH zna da novca ima dovoljno, druga je priča što on ne završava tamo gdje bi po zakonu trebalo.
Premijer i njegovi saradnici shvatili su i da su borci budući birači i da je ovo izborna godina. Rizik je ogroman. Podrže li se rigorozne izmjene boračkih zakona, izgubiće potencijalne glasače. Ne usvoje li ove zakone izgubiće inostrane kredite koji treba da napune kasu iz koje će finansirati predizbornu kampanju.
Zato je Vlada vruć krompir prebacila Parlamentu u kojem su glavni igrači iste one stranke čiji su ministri i kreirali "sporne" zakone. Parlamentarci će, vjerovatno, pristati na vađenje zdravih zuba i ispoštovati zahtjeve Svjetske banke i MMF-a. Ipak, borci su borci, a 300 miliona je basnoslovno puno novca u situaciji kad se vlastiti posao ne radi, a neko sa strane nudi te novce (s kamatama).
"Ove reforme mi vjerovatno ne bismo ni radili da to od nas nije traženo. Ukoliko ne dobijemo novac konsekvence će biti katastrofalne i to mora biti svima jasno", poručio je prekjuče premijer Mustafa Mujezinović, isti onaj predsjednik Vlade Federacije BiH što se od svog imenovanja prošle godine zaklinjao da su ovom entitetu reforme potrebne zbog nas i zbog vlastitog ekonomskog oporavka, a ne zbog stranaca.
Nije ova izjava samo potvrda premijerove neprincipijelnosti. Njome se, što bi rekao junak/sekretar s početka ove priče, "pravi i ruglo od države, ali i od građana".
"U tim redovima za hljeb od pola marke ima ljudi koji imaju četverosobne stanove. Ne radi se tu o gladnima, nego više o cigančenju velikog broja građana ove države. Nismo mi toliko gladni kako nas predstavljaju, a pogotovo da moramo jesti hljeb od pola marke", izjavio je nedavno Fehim Bekan, sekretar Ministarstva za rad i socijalnu politiku FBiH.
Ništa više nije jasno u Federaciji. Građani nisu gladni. Zna to jedan od onih 7.200 zaposlenih u administraciji kojima plate zarađuju ovi što foliraju da gladuju. Možda tu priču o siromaštvu izmišlja Svjetska banka koja nas prepada podatkom da milion ljudi u državi ima samo jedan obrok dnevno, a sve radi toga da se kod nje zadužimo. Zadužiti se moramo, kaže premijer, jer smo već na prosjačkom štapu. A možda i nismo. Možda samo svjetske finansijske institucije prave o nama pogrešnu sliku. Moguće i da su stranci u dosluhu sa šefovima narodnih kuhinja, pa ih huškaju da upozoravaju kako im svaki dan sve više ljudi traži po krišku hljeba i šolju mlijeka. Moguće je ovdje sve. I da se borcima vlasti više ne dodvoravaju, da se penzije potpuno ukinu ili zabrani prikazivanje mesa na televiziji. Nemoguće je samo dočekati da neko konačno položi račune za to što smo u dugovima dok milijarde godinama planski zaobilaze federalni budžet.