Ljubav prema BiH bila je u Ganićevom slučaju jača od administrativnih trica i kučina kakve su upis u knjigu državljana BiH
Još jedna sedmica u BiH protekla je u znaku hapšenja člana ratnog Predsjedništva BiH Ejupa Ganića, kojeg pravosuđe Srbije tereti za ratni zločin nad vojnicima JNA.
Ove sedmice Ganić je pušten iz pritvora, ali će konačnu odluku o izručenju Srbiji sačekati u Londonu, gdje ga je posjetio prvi čovjek Predsjedništva BiH Haris Silajdžić. Ganićeva pravna bitka, koju mnogi iz FBiH usmjeravaju u politčke tokove, otkrila je niz propusta i nelogičnosti koje se dešavaju u BiH. Prva od nevjerovatnih činjenica je da je Ganić bio u državnom vrhu Republike BiH sa državljanstvom Srbije, a kao državljanin ove zemlje bio je i predsjednik Federacije neposredno nakon rata. Neizmjerni patriotizam, ljubav prema BiH bila je u Ganićevom slučaju jača od administrativnih trica i kučina kakve su upis u knjigu državljana BiH.
Tako su mnogi mudžahedini koji su se obreli u BiH tokom rata prije dobili bh. državljanstvo nego član ratnog Predsjedništva i vrhovni komandant armije u kojoj su se borili. Očigledno je da se u proteklom ratu niko nije izborio za ono što je htio i da se borba raznim sredstvima nastavlja do dana današnjeg u dejtonskoj BiH. Tako Ganića, koji je po rođenju državljanin Srbije a po popisu iz 1991. godine Jugosloven, najčešće napadaju po rođenju državljani BiH, po nacionalnosti Srbi, a po ubjeđenju protivnici raspada i izlaska iz bivše SFRJ. Ganić je na čistoj ekavici popunio svoj zahtjev za državljanstvo BiH, gdje se prijavio sa radnog mjesta "Predsedništvo FBiH", dok su se te 1998. godine mnogi Srbi iz BiH upinjali da već jednom "utuve" ekavski izgovor.
Ovo preklapanje prošlosti i sadašnjosti stalna je prepreka zajedničkoj budućnosti. Poslanik SNSD-a Drago Kalabić, kojeg je sredinom sedmice u parlamentu BiH poželio pljunuti poslanik i predsjednik SDP-a univerzitetski profesor Zlatko Lagumdžija, kazao je kako je licemjerno uvođenje slučaja "Ganić" u dnevni red bh. parlamenta. Licemjerno je i što su poslanici ove stranke dozvolili da se to uvede u dnevni red, jer i oni glasaju, a od tri mogućnosti, odlučili su se da budu suzdržani, bar tako kažu izvještači iz parlamenta. Licemjerno je i što poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH tri i po godine tolerišu samovolju ministra inostranih poslova Svena Alkalaja koji radi isključivo po nalogu Stranke za BiH i koji je preko bh. ambasada i MIP-a dao svu logistiku Ganiću. Na uporna upozorenja Ane Trišić-Babić, zamjenika ministra, bh. parlament se nikada nije ni osvrnuo kao ni Savjet ministara BiH. O Alkalaju su poslanici glasali pet puta i svaki put su mu dali povjerenje. Silajdžić i njegovi kadrovi stavili su Ganićevoj odbrani na uslugu sve institucije kojima su mogli prići bez većeg otpora od svojih kolega u vlasti iz drugih partija. Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH iz RS, zbog svega ovoga nakon sedam dana obavijestio je predsjednika Srbije Borisa Tadića da diplomatska nota njima upućena nije stav države nego državnog službenika MIP-a. Radmanović je zbog ponašanja bošnjačkih kadrova i privatizovanja države nagovijestio mogućnost povlačenja predstavnika RS iz bh. institucija. Predstavnici RS u institucijama BiH ne bi trebalo da se povlače u ovakvim situacijama već da idu u napad svim institucionalnim sredstvima koja su im na raspolaganju ako već jednom žele da pokažu da Srbi u BiH imaju ista prava kao i ostali narodi. Ukoliko bi se povlačenje i desilo, međunrodna zajednica, kojoj je "maca odrgizla jezik" u slučaju "Ganić", odmah bi se okomila na "rušitelje" države BiH ni ne pitajući se po čijoj mjeri se ova država zapravo pravi i čemu služe njene institucije uključujići i neefikasno pravosuđe koje su nam oni napravili.