Parlament Federacije BiH počeo je juče sjednicu na kojoj je trebalo da izglasa nepovjerenje Vladi premijera Nermina Nikšića. U stvari, postojalo je većinsko raspoloženje da bude smijenjena, po izjavama premijera, najbolja vlada u istoriji Federacije, iako prva koja mandat nije izdržala do kraja.
Početak je to dugotrajnog procesa rekonstrukcije vlasti Federacije, koji tek treba da uslijedi kako bi bila formirana vlast po izbornoj volji građana iz 2010. godine.
Sam završetak tog procesa konstituisanja nove vlasti je veoma vremenski teško odrediv, ali se može pretpostaviti da će biti sve procedure privedene kraju do početka izborne kampanje za opšte izbore 2014. godine. Bilo bi dobro da se formira i ranije, ali nikad se ne zna na kakvu ustavnu ili zakonsku minu u proceduri može da se naleti.
Start dugo očekivane i najavljivane sjednice Parlamenta, o kojoj Dragan Čović već više od godinu dana priča, nije obećavao kratku i efikasnu raspravu već iscrpljujuće natezanje, a žestoka retorika krenula je i prije usvajanja dnevnog reda.
Ako pretpostavimo da je Vlada smijenjena, a trebalo bi da bude jer sadašnja vladajuća koalicija, koju čine SDP, SBB i dva HDZ-a, ima dovoljnu većinu u Parlamentu, uslijediće slična rasprava i na sjednici Doma naroda, koja je zakazana za kraj sedmice.
I tu dolazi do prvog većeg problema jer se očekuje da će bošnjački klub potegnuti pitanje vitalnog nacionalnog interesa jer SDA ima većinu u tom klubu. Konačnu odluku da li je ugružen interes Bošnjaka ili nije trebalo bi da donese Vijeće za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa Ustavnog suda Federacije.
I tu dolazimo do drugog problema, jer je to vijeće godinama nepopunjeno jer se Mirsad Kebo i Svetozar Pudarić, potpredsjednici Federacije, nisu nikako mogli usaglasiti o imenima kandidata. Ali i on samo na prvi pogled izgleda nerješiv.
Naime, nakon što je Miras Kebo, nezadovoljan izbacivanjem iz Predsjedništva SDA na stranačkoj konvenciji, odlučio da napusti stranku, ali ne i funkciju na koju je izabran uz podršku stranke, odustao je i od svog kandidata za Ustavni sud te predložio Šahbaza Džihanovića, pa je lista konačno formirana.
Sad je na potezu Živko Budimir, koji u posljednje vrijeme pokazuje poneki znak kooperativnosti, pogotovo nakon posjeta američkog ambasadora, da konačno potpiše tu listu da se popuni Vijeće za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa.
Pod ponovnom pretpostavkom da svi u ovom proceduralnom lancu urade što se od njih očekuje, možda bi do sredine marta mogla da bude Vlada Federacije i razriješena. Pa tek onda dolazi isto dugotrajan proces izbora nove vlade... Ali o tom potom.
Cirkuska predstava na političkoj pozornici u Federaciji se nastavlja, baš kao što se nastavljaju i sastanci političkih lidera "šestorke". Novi je zakazan za subotu, a domaćin je Fahrudin Radončić, a lideri bi trebalo da se dogovore o vojnoj imovini, što je bila jedna od tema razgovora s generalnim sekretarom NATO-a Andersom Fog Rasmusenom, koji je prošle sedmice boravio u BiH.
Tačnije, lideri bi trebalo da dogovore da će ispoštovati dogovor koji je o tom pitanju postignut još početkom prošle godine i da o tome obavijeste NATO, kako bi BiH mogla da napravi korak bliže tom savezu. Taman toliki da dođe do referenduma koji najavljuju predstavnici Republike Srpske, na kojem bi se građani izjašnjavali da li su za pristup NATO-u ili ne.
Pored vojne imovine, lideri šest stranaka trebalo bi još jednom da pokušaju da riješe pitanje "Sejdić i Finci", bez kojeg ne mogu ni korak bliže Evropskoj uniji.
Ništa nema od poziva u članstvo ukoliko ne bude ispoštovana presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu donesena prije više od dvije-tri godine, kojom je naložena izmjena Ustava i Izbornog zakona, a koja se odnosi na izbor člana Predsjedništva te na biranje delegata u Dom naroda.
Kako Sud nije rekao način na koji će presuda biti sprovedena, već samo dao zadatak da se omogući svima da mogu biti birani, što ne znači i izabrani, na bilo koju državnu fukciju, nastao je problem koji se godinama pokušava riješiti.
Poslije ove presude uslijedile su razne deklaracije, rezolucije i slični manifesti s gotovo svih evropskih adresa koje su presudu uvrstile među uslove svih uslova, ukoliko BiH i pomisli da podnese zahtjev Briselu za kandidatski satatus.
Možda bi ovaj problem i bio riješen da se stvarno krenulo od položaja Derve Sejdića i Jakova Fincija, odnosno pripadnika njihovih naroda koji se vode kao ostali. Ali kroz njihovu sudbinu pokušava se riješiti u stvari problem konstitutivnosti naroda u Federaciji, tačnije Hrvata, koji više ne žele da im Bošnjaci biraju člana Predsjedništva BiH.
Izrevoltirana izostankom dogovora lidera "šestorke", nedavno je Skupština Sarajevskog kantona promijenila Ustav, u kojem je omogućila i ostalima da budu birani, ali je opet zaboravila da kao konstitutivne narode navedu i Srbe. Tako su ostali završili u Ustavu, ali ne i Srbi.
Ustav tog kantona ne razlikuje se od devet ostalih kantonalnih ustava jer nikada nije uvedena odluka visokog predstavnika od prije petnaestak godina o konstitutivnosti naroda.
Kako su Amerikanci ozbiljno krenuli sa sređivanjem Federacije, možda u onim proširenim kantonima koji "prežive" rekonstrukciju uglave i Srbe pored Sejdića i Fincija.