Bosna i Hercegovina je krajem prošle godine podnijela formalni zahtjev za Akcioni plan za članstvo - MAP generalnom sekretaru NATO saveza. Iako učešće u MAP ne znači istovremeno i garanciju za članstvo u tom vojno-političkom savezu, BiH je, naročito od strane bošnjačkih predstavnika, burno reagovala što su Njemačka, SAD, Velika Britanija i Holandija glasali protiv ulaska BiH u MAP.
Ministar odbrane BiH Selmo Cikotić je odbijanje priključenja BiH u Akcioni plan za članstvo u NATO savez vezao za neuspjeh butmirskog paketa ustavnih promjena, te da BiH neće pristupiti NATO-u sve dok ne bude funkcionalna država?! Zanimljivo razmišljanje ministra, posebno ako se postavi pitanje šta podrazumijeva pod funkcionalnom državom. Nije jasno na šta je ministar precizno mislio i da li se pod funkcionalnom državom podrazumijevaju procesi unitarizacije i mehanizmi slabljenja Republike Srpske, odnosno jačanje centralne vlasti u Sarajevu, što potenciraju njegovi politički mentori, suprotno odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Alibi sa butmirskim procesom čini se posljednji je neuspio pokušaj ministra Cikotića da prikrije blamažu sa slanjem BiH vojnika u mirovnu misiju u Avganistan. Kako drugačije protumačiti činjenicu da više od godinu dana traju "pripreme" za odabir kontingenta oružanih snaga zemalja članica NATO-a u čijem sastavu će biti pripadnici oružanih snaga BiH.
Da stvari nisu bezazlene, pokazale su i nedavne packe koje je dobilo Ministarstvo vanjskih poslova BiH kada je prezentovana netačna izjava generalnog sekretara NATO-a. Naime, komentarišući razloge zašto BiH nije pozvana u MAP, Ministarstvo vanjskih poslova je prenijelo izjavu generalnog sekretara NATO-a, koja jednostavno nije odgovarala istini.
Naime, generalni sekretar Anders Fog Rasmusen je navodno izjavio "da BiH nije napravila potreban napredak u političkim reformama, reformi Ustava i u kreiranju jedne jedinstvene vlade koja je u stanju donositi teške odluke i sprovoditi neophodne reforme". Ova rečenica kao da je izašla iz kuhinje Harisa Silajdžića, što naravno nije isključeno, pošto je Ministarstvo vanjskih poslova pod direktnom kontrolom Stranke za BiH.
Upravo kada je javnost trebalo da se upeca na ovu "izjavu" i otvori diskusiju na temu blokiranja evroatlantskih integracija od strane Republike Srpske, stigao je demant u kome stoji da je generalni sekretar NATO-a faktički izjavio "da će Bosna i Hercegovina pristupiti Akcionom planu za članstvo kada postigne dovoljan napredak u reformskim naporima".
Umišljenost u ispravnost uvjerenja pojedinih bošnjačkih političara otišla je tako daleko da se i riječi drugih prepoznaju kao vlastite bolesne ambicije. Ne treba previše mudrosti da se između redova pročita da bi famozna "jedinstvena vlada" na nivou BiH vojnu jedinicu OS BiH odavno odvela u mirovnu misiju u Avganistan. Podrazumijeva se, u sastav turskog kontingenta.
U Briselu još čekaju odluku Predsjedništva BiH o učešću pripadnika Oružanih snaga BiH u mirovnoj operaciji u Avganistanu. Sa ništa manje neizvjesnosti u NATO-u očekuju rješavanje pitanje pokretne i nepokretne vojne imovine. To su, čini se, rebusi čije rješavanje zasad nije na vidiku, jer bošnjačke političke partije vide svu nepokretnu imovinu kao vlasništvo BiH, koja bi jednom, gle čuda, mogla postati vlasništvo entiteta pod uslovom da SDA i Stranka za BiH u Parlamentarnoj skupštini BiH glasaju za to. Srpski predstavnici u institucijama BiH, Savjetu ministara i Parlamentarnoj skupštini BiH znaju da bi to bilo - nikad!
Prije nego što je donesena odluka Savjeta ministara o ekonomskoj opravdanosti i prije konačne odluke Predsjedništva BiH o slanju jedinice OS BiH u mirovnu misiju u Avganistan, u Ministarstvu odbrane vođeni su pregovori o stacioniranju jedinice iz BiH u okviru turskog kontingenta. Nepoštovanje procedura, neovlašteno pregovaranje i konačno pokušaj nametanja Turske kao jedine zemlje partnera usložili su cijelu situaciju i odgodili slanje jedinice OS BiH u Avganistan.
Insistiranje da vojnici iz naše zemlje budu pod komandom turskog bataljona očigledno nema dovoljnu podršku srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama. To je svima jasno, osim ministru Cikotiću.
U Ministarstvo odbrane BiH pristigli su brojni prijedlozi, među kojima su ponude za smještaj jedinice OS BiH u vojnim kontingentima Danske, Njemačke, SAD, a nedavno Velike Britanije i Norveške. Ponovna analiza svih ponuda u ovom ministarstvu pokazala je da bez Turske ne možemo ni u Avganistan, ali izgleda ni u NATO. Vrlo zanimljivo i indikativno. Krug se time zatvorio. Turska na početku. Turska na kraju.
Akcioni plan za članstvo u NATO savez podrazumijeva postizanje političkog konsenzusa o mnogim ključnim pitanjima u BiH. Jedan od uslova za članstvo u MAP traži da država aplikant ostvari određeni napredak na polju rješavanja međunarodnih, etničkih ili teritorijalnih pitanja. Znamo koliko smo učinili na tom planu. Takođe, tu je i važan uslov vezan za demokratsku kontrolu Oružanih snaga, ali i mnogi drugi. Ministru Cikotiću bi svakako moralo biti jasno da je članstvo za MAP u suprotnosti sa nepoštovanjem procedura i ovlaštenja, a posebno sa samovoljom i vođenjem uskostranačke politike u državnim organima. Jer, sve dotle će BiH biti na čekanju. S razlogom!