Kao građani odgajani u sekularnom duhu Evrope, čija se moderna demokratija naslanja na grčkorimsku antičku civilizaciju, učeni smo da pravdu utjelovljuje rimska božica Justicija.
Na obično mramornim statuama Justicija je predstavljena kao zanosna mlada dama (jedna dojka joj je čak zavodnički otkrivena), koja u lijevoj ruci drži vagu, u desnoj mač, dok je najinteresantniji detalj (ako izuzmemo otkrivene dijelove) povez preko očiju božice pravde, tako da je ona de fakto slijepa.
Nekad, kada smo učili o grčkoj i rimskoj mitologiji, nam nije baš najjasnije bila ova simbolika. Međutim, čovjek s vremenom shvati da vaga treba da predstavlja pravičnost, nepristrasnost, pa čak i moral. U desnoj, važnijoj ruci Justicija snažnim mačem pokazuje moć. Neminovni zaključak je da su sudije i svi ostali koji dijele pravdu istinoljubivi, moralni i pravični koji svoju pravdu crpe iz mudrosti, a tu istu pravdu, ukoliko nekome ne bila po volji, provode mačem koji je nadvijen nad glavama prestupnika.
Zašto je božica pravde slijepa teško da je kome jasno.
Sudeći po ponašanju većine reformisanih sudija u Bosni i Hercegovini, koji se ponašaju kao svojevrsni mahalski `bogovi` pravde, Justicijino `neviđenje` u stvari je sljepilo za patnjama i potrebama običnog čovjeka. Božica pravde je elegantno slijepa, dok su naše sudije često bezočno ćorave na elementalnu ljudsku težnju za pravdom i pravičnošću.
Nedostatak dokaza, svjedoci koji neće da daju iskaz, nelegalni dokazi, nepoštivanje procedura samo su neki od izgovora kojima se sudije, uljuljkani masnim platama i ostalim beneficijama reformisanog pravosuđa, pravdaju prilikom puštanja okorjelih kriminalaca na slobodu, silovatelja i napasnika na uslovne kazne i koji okorjelim kriminalcima `iz naftalina` izvlače olakšavajuće okolnosti. Moralnost sudija najbolje ocrtava jučerašnja presuda kojom je Vlado Adamović, sudija Suda BiH, osuđen uslovnom kaznom zbog napastvovanja djevojke u cvjećari. Da Justicija zna koliko su moralni njeni današnji nasljednici u BiH, vaga bi joj sigurno ispala iz ruke.
Trenutno u Sarajevu postoje najmanje dva suđenja za teške zločine koja se već nekoliko puta vraćaju na početak jer usred skupog glavnog pretresa jedan od sudija na volšeban način ne bude u Vijeću i onda `haj' Jovo nanovo`. Suđenje će se valjda ponavljati sve dok žrtvama i svjedocima izblijede sjećanja, ili dok im se ne ogadi da svjedoče.
No, zna pravda u BiH biti neumoljiva... Ukoliko kao dobri građanin prođete kroz crveno budite sigurni da će vam sudija strogo i mudro, bez imalo sljepila, `odrezati` 300 KM i oduzimanje vozačke. No, ako ste malo opasniji i imate deblji dosije pa vam sudije uspiju pronaći `olakšavajuće okolnosti`, možete sakupiti i od 97 teških saobraćajnih prekršaja (u MUP-u Kantona Sarajevo postoji lista sa više desetina osoba koje imaju više od 50 prekršaja), a da se i dalje vozikaju ulicama.
Tako je moguće da dedo koji se slučajno zadesio u kombiju u kojem je pronađena `trava` drakonski bude osuđen na višegodišnju robiju, ali i da kriminalac koji je trebao biti u zatvoru u po bijela dana u Bijeljini ubije člana Helsinškog komiteta za ljudska prava. `Pravda je spora, ali dostižna`. Jeste. Ali da je malo brža i temeljitija danas bi Dušan Kondor bio među živima, a mnogo `krivih Drina` bilo bi bar malo `pravije`.