Ne mogu da poredim s ostalim dijelovima svijeta, ali mi se čini da nema većih lažova i obmanjivača nego što su kod nas. Ne mislim što se malo lažucka po kući i kolegama na radnom mjestu, to je folklor koji nam dobro paše, nego su mi na umu ovi naši političari. I u drugim državama političari narodu prosipaju folove, naročito u izbornim kampanjama, međutim, naši vodeći ljudi lažu o najkrupnijim stvarima, o sudbonosnim pitanjima za cijelu zemlju.
Svi do jednoga naši mudri stratezi govore kako su zdušno okrenuti ka Evropskoj uniji, kako je jedini naš put prisajedinjenje evropskim integracijama. Govore, a lažu.
Ako se zaista hoće uključiti u Evropsku uniju, onda treba ispuniti uslove koje ova asocijacija pred nas postavlja. Nisu valjda maloumni da to ne znaju. A naši izabranici prekrstili ruke i ništa ne čine. Tri godine se naduravaju oko jedne reforme, policijske. A predstoji nam inovacija bezbroj. Pa ili će naši političari sve to činiti kako nam Evropa daje naloge ili neka ne pričaju kako su za prisajedinjenje toj Evropi. Što nas obmanjuju?
Ne moramo se priključiti ostalom civiliziranom evropskom svijetu, niko nas na to ne tjera, naša volja. Sjećate se koliko je bila Albanija pod Enverom Hodžom izolirana, pa opet su nekako preživjeli, većina. Šta fali da i mi budemo na sličan način mimo ostalog evropskog svijeta? Nekako ćemo preživjeti. Sjećam se jednog Foknerovog romana o životu na američkom jugu, koji se završava rečenicom: `A crnci su izdržali`.
Dakle, ako nećemo prihvatiti evropske norme, kojih ima mali milion, onda znači da nismo na putu ka Evropi. O.K. Ali onda neka nam naši političari ne lažu kako su svim srcem i dušom da uđemo u evropsko okrilje. U tom društvu ima dosta pogodnosti, posebno je fino što se onda možemo bliže priključiti finansijskim izvorima, posebno za poljoprivredu, pa za zdravstvo, pa za obrazovanje. Otvorena su nam vrata na svim graničnim prelazima u Evropi. A naši odugovlače, svađaju se, prepiru. Evropski voz prolazi, a psi laju.
Nije bez veze što naši političari ništa ne čine da se priključe široj evropskoj zajednici, nego nas samo muntaju kao da hoće. Ujdurma je u tome što naši vrhovnici ne mogu stisnuti pa kazati da ih ne interesuje Evropa, bilo bi mnogo grubo i neprikladno. Zato su izabrali laž i obmanu. Jedno pričaju, a ništa ne rade.
Treba shvatiti naše čelnike zašto se ne trude da usvoje te mnoge reforme, treba se zavući pod njihovu kožu, treba pokušati razmišljati na njihov sitnosopstvenički način. Šta sami političari dobijaju ulaskom naše države u sastav Evropske unije? Ništa. Zapravo nije da neće dobiti ništa, nego će vrlo vjerovatno izgubiti i od onoga što danas imaju. A imaju neograničenu vlast, raspolagaju budžetima kako im se svidi, putuju po zemlji i svijetu razglabajući o koječemu, imaju privilegija kakve nisu imali ni kraljevi i carevi, raspolažu životima drugih, jer im je kadrovska politika najdraža oblast u kojoj se potpuno snalaze. Ako im nestane love, oni časkom prodaju neko strateško preduzeće. Ne odgovaraju nikome ni za šta.
I zašto bi onda mijenjali ovakvu situaciju? I dok su na Zapadu političari pod neposrednim budnim okom medija, sindikata, glasača, nevladinih organizacija, kod nas svi oni rade za dobrobit naših političara. Ako treba podrška vodećim stranačkim prvacima, eto boračkih organizacija da ih podrže, eto nevladinih asocijacija da sakupljaju potpise u korist naših mudrih vođa. A to što se ponekad događaju štrajkovi, to je samo našim političarima dobrodošlo da pokažu kako u nas cvjeta demokratija, kako ima različitih mišljenja.
Naši političari se ne plaše ni izbora, jer im je potpuno jasno da će narod izabrati opet iste ljude, odnosno ljude slične orijentacije. Samo malo narod isprepadati na nacionalnom planu, kazati im da treba zbiti redove, biti jedinstveni, jer oni iz druge nacije nam prijete, pa će se izbori završiti na isti način kao i toliko puta do sada. Nema bojazni da će birači promijeniti ćud, svejedno što je prag siromaštva ozbiljno snižen jer neuki narod (oko 20 % nepismenih) ogradiće se od ostalih, napraviće tor, izolirati se.
Međunarodna zajednica, visoki predstavnik, mogu da rade što im je volja, mogu da kažnjavaju, mogu da donose nepopularne mjere izolacije, ništa to ne pije vode za naše političare. Narod mora biti još više kažnjen, ali naše glavešine putovaće svijetom sa diplomatskim pasošem, primaće dobre plaće i dobre provizije za korupcijske poslove, slikaće se za novine, mudrovati na televiziji. Našim političarima je bolje nego onima u Evropi, pa zašto bi se mučili da tamo i odemo?