Republika Srpska je realnost i niko je više ne može razgraditi jer to ne želi srpski narod, rekao je nedavno Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH.
Nije bilo ni tako davno kada Republika Srpska nije bila realnost za Čovića, pa je u razgovorima o srednjem nivou vlasti, što je bilo kodno ime za treći entitet, često pominjano kako Hrvati imaju pravo na Posavinu koja se, sudeći po još neobilježenim entitetskim granicama, nalazi u RS.
Da se imalo slažu sa Čovićem Bošnjaci bi rekli kako je "došao tobe", a Srbi bi to trebalo da shvate kako se dozvao pameti. Šta će Hrvati reći na ove najnovije Čovićeve stavove trebalo bi da bude poznato do kraja mjeseca kada će lider najjače hrvatske stranke obaviti razgovore sa sestrinskim strankama iz hrvatskog korpusa koje je potukao na nedavnim opštim izborima.
Čović je tačno, čak precizno, odredio vrijeme kada Hrvati treba da se ujedine. Da se hrvatsko jedinstvo desilo prije izbora, on i njegov HDZ ne bi bili apsolutni pobjednici kod Hrvata, a ni manevar SDP-a sa hrvatskim članom Predsjedništva BiH ne bi bio tako očigledan i ne bi poslužio kao odličan alibi za formiranje trećeg entiteta. Sada, kao pobjednik, Čović može da upire prstom na sve megalomanske zahtjeve Bošnjaka u državi gdje su u većini, može taksativno da nabroji mnogo primjera gdje su Hrvati u podređenoj i neravnopravnoj poziciji i time odobrovolji i međunarodnu zajednicu koja u ustavnoj reformi neće ostati po strani.
Uvijek oprezan u izjavama, Čović je otvoren ovih dana kao nikada do sada, ali svaka njegova odlučna rečenica praćena je naglašavanjem podudarnih stavova sa Miloradom Dodikom, sad već jedinim srpskim liderom u BiH.
Mudro Čović uvlači Dodika u svoju priču nakon što je ovaj preživio sve unutrašnje i vanjske udare posljednjih godina koliko je na vlasti u RS i BiH. Nije baš kristalno jasno koliko Čović može Dodiku pomoći u očuvanju Republike Srpske uvlačeći u ustavnu priču hrvatsko pitanje u BiH.
Dodik već ima prilično komotan položaj jer ni međunarodna zajednica ni ostale političke partije u BiH nemaju recept kako ignorisati nekoga ko već dugo ima apsolutnu podršku birača. Uz to, Dodika će pozicija predsjednika RS relaksirati svakodnevnog donošenja odluka u izvršnoj vlasti koje, uz stalnu medijsku pažnju, proizvode različite vrste reakcija zbog čega se morao baviti svim i svačim. Odlaskom sa čela Vlade RS u predsjedničku palatu Dodik će se moći ozbiljno pozabaviti izbornim sloganom SNSD-a "Srpska zauvijek" i tu Čovićeve zamisli mogu biti upotrebljive.
Kada za stolom sjede trojica naravno da je lakše kada dvojica imaju iste ili slične stavove, što Bošnjaci i Hrvati vrlo dobro znaju poučeni razgovorima iz prethodnih godina. Sada bi situacija trebalo da se promijeni jer bi Hrvati trebalo da drže stranu Srbima (i obratno), što ne bi ni bilo čudno jer su Bošnjaci najbrojniji narod u BiH, koji, pokazalo se na proteklim izborima, značajno može da utiče na izborne rezultate druga dva naroda.
Bošnjacima, dakle, preostaje savezništvo sa međunarodnom zajednicom, što je budući član Predsjedništva Bakir Izetbegović već naglasio u svojim (post)izbornim intervjuima. Čoviću i Dodiku za sada Izetbegović nije problem, što ne znači da će tako i ostati, dok je miljenik međunarodne zajednice i predsjednik SDP BiH Zlatko Lagumdžija glavna spona između sadašnjeg srpskog i hrvatskog lidera. Bez SDP-a je gotovo neizvodljivo formirati vlast koja će u naredne četiri godine voditi sve reforme i nije čudo što se već sada moraju sklopiti savezi koji će se ovog puta zasnivati isključivo na nacionalnim interesima. Koliko sada uđu jaki u buduću vlast, toliko će jake pozicije imati i kada budu dogovarali promjene Ustava BiH koji mora biti korigovan ako ni zbog čega drugog onda zbog presude Evropskog suda za ljudska prava.
Stanovnici RS čuli su od Čovića ono što jedino podržavaju, a to je realnost entiteta u kome žive, a Čovićevi birači mogli su čuti od Dodika ono što nisu ni od užeg rukovodstva HDZ BiH - predsjedavajući Savjeta ministara mora biti Hrvat, dobro bi bilo da to bude baš Čović, jer i hrvatski narod mora imati ista prava u BiH što je bolje i za Bošnjake da prihvate. Upravo je ovim riječima Dodik nakon sastanka sa evropskim komesarom Štefanom Fileom opisao svoj stav o formiranju vlasti, dok je zamjenik predsjednika HDZ BiH Niko Lozančić mucao o nekakvoj saradnji, kompromisu i uvažavanju. Hrvati će se konačno morati izjasniti šta hoće u ovoj zemlji i da se sami za to izbore počevši od formiranja gradske vlasti u Mostaru, preko kantonalnih skupština, do federalne vlade jer su to institucije gdje se rješavaju životna pitanja ovog naroda i potpuno su odvojena od ustavne pozicije u BiH. Srbima u BiH ne treba Čović objašnjavati kakva im je pozicija jer za njih ima ko da priča, a i da zagalami ako baš zatreba. Mnogo će teže Čoviću biti da raspetlja odredbe Vašingtonskog sporazuma, a tu se niko iz Palate predsjednika Republike Srpske ne može i ne treba miješati jer se čvrsto drže jednog drugog sporazuma - Dejtonskog.