Vrijeme je blagdana, darivanja i lijepih želja a kod nas sve manje razloga za veselo raspoloženje koje bi praznike trebalo pratiti. Božić je, na primjer, simbol mira i pomirenja među ljudima, a u političkim vrhovima u BiH rade sve da posiju još koje zrnce sjemena razdora.
Kao da su se prethodnih 11 i kusur mjeseci iscrpili isijavanjem pozitivne energije pa se pred kraj godine vraćaju u ravnotežu pozivima na sukobe, na rat dvojice protiv trećeg, četvorice protiv dvojice. Sve pod izgovorom zaštite svog naroda.
A narod bi trebao biti sretan jer doba je praznika. Na pragu smo nove godine i red je ukoračiti u nju s puno dobre volje i vjere da nas neće dočekati repriza ove stare. Red je i drage ljude okupiti za bogatom blagdanskom trpezom i obradovati ih poklonom. Nakon svega bilo bi poželjno preživjeti bar prvi mjesec 2011. godine. Kalendar kaže da januar traje samo 31 dan, no ovaj bi sada mogao potrajati puno duže. Nagovijestilo je to najprije poskupljenje goriva, potom hljeba, šećera i ulja a i grijanje će za koji dan. Istovremeno su smanjene plate što je priznala čak i zvanična statistika. Penzije još miruju. Rasti neće sigurno. Neizvjesno je samo hoće li ih isplaćivati jednom mjesečno ili dva puta godišnje. Kad u prvoj ili drugoj nedjelji januara na račun legne onih 300 KM penzije, mogu biti mirna jedino komunalna preduzeća. Penzioneri su najurednije platiše i država neće ostati bez "svog" novca. Umirovljenicima-vjernicima preostaje da si čekanje 1. februara prekrate postom a nevjernici se mogu posvetiti nekoj drugoj vrsti meditacije. Šta da se radi?! Kriza je u cijelom svijetu. Sada je zvanično stigla i u Republiku Srpsku. Vlasti ovog dijela BiH zadnje dvije godine, ponesene novcem od dobro pazarenog telekoma, tvrde da im recesija ne može ništa. Na vijesti o finansijskom kolapsu Federacije BiH reagovali su likujući i ignorišući podatke koji su govorili da je stanje u cijeloj BiH alarmantno. Da su i sami svjesni koliko je zapravo sati u domaćoj privredi i entitetskom budžetu pokazali su ove sedmice povećenjem poreza i doprinosa. Kao što ranije nije bilo razloga da se naslađuju što Federacija tone u dugovima i gubicima, ni sada nije umjesno da odluku o većim finansijskim opterećenjima pravdaju tvrdnjom da su opet u mnogo boljem položaju od susjednog entiteta. Uzimanje FBiH kao primjera za poređenje prava je "mentalna štaka" kojom se koristi čovjek na samrti tješeći se činjenicom što je njegov komšija već juče umro.
Po logici koju zadnjih dana nameće ministar finansija Aleksandar Džombić, najstarija populacija u RS trebala bi biti zadovoljna što im još nije loše kao umirovljenicima u FBiH. A u kakvom blagostanju žive i jedni i drugi dovoljno se podsjetiti da je najniža penzija u "boljem dijelu BiH" 160 i prosječna 320 KM. Pravi bogatuni su i penzioneri u "većem dijelu BiH" jer imaju minimalac od 296, a mjesečni prosjek od 340 KM. Jednako su sumorni podaci i o primanjima onih što još rade i zato je sve njih neophodno zabaviti krupnim riječima i ispraznim političkim obećanjima. Jedino se tako neće previše baviti sobom, svojim životima i misliti šta sve nemaju iako zaslužuju. Već je prihvaćeno kao neminovnost da se nema tokom godine, ali sad su praznici i neće valjda kao zadnja bijeda štedjeti na ručku, piću i poklonima. Dobro bi došli zimnica od firme ili trinaesta plata, ali... Kriza je. Ni preduzeća nisu u puno boljem stanju od svojih radnika. Kakav regres i zimnica, da je bar izmiriti dugove za PIO pa skratiti platnu listu smanjenjem broja zaspolenih. Mogli bi privrednici tražiti pomoć vlada, parlamenti bi trebali prilagoditi zakone kriznom vremenu i rasteretiti privredu, ali... U krizi je i formiranje vlasti. Ministri iz starih saziva vlada nisu u poziciji da rješavaju krupna pitanja, novi se ne naziru a u parlamentima ne znaju da li su došli ili pošli. Već viđeno, najveći je kuršlus u Federaciji BiH. Stari ministri donijeli su odluku o privremenom finansiranju za prva tri mjeseca iduće godine, no nema je ko potvrditi. U Predstavničkom domu federalnog Parlamenta sjede i bivši i novoizbrani poslanici, a nema novog saziva Doma naroda.
Pravila nalažu da privremeno finansiranje moraju prihvatiti oba doma i to je jedina svima prihvatljiva odredba. Problem je s njenim tumačenjem. Eksperti za ustavno pravo koplja lome mogu li "stari" delegati aminovati odluku novih zastupnika ili će veterani u Domu naroda potvrđivati odluku o kojoj će glasati zajedno i novi i stari saziv Predstavničkog doma. Kakvo god da rješenje smisle, zavisiće od volje lidera HDZ BiH Dragana Čovića, čija stranka ima najviše delegata u sadašnjem Klubu Hrvata Doma naroda. Nažalost, on je zadnjih dana poprilično zlovoljan zbog namjere političkih partnera u FBiH da ga istisnu iz vlasti. Kako sad stvari stoje, uvrijeđeni Čović neće olako htjeti deblokirati onih 320 miliona KM od kojih bi korisnici budžeta FBiH trebali živjeti prvo tromjesečje 2011. Predsjednik HDZ BiH uporan je u svojoj namjeri da, kako kaže, ostane na zadnjoj liniji odbrane hrvatstva i Hrvata u BiH po svaku cijenu. Ti isti Hrvati takođe su korisnici federalne kase. Potpuno je nevjerovatno da bi htjeli da ih Čović brani uskraćujući im plate, invalidnine, naknade, a pogotovo u doba nakon praznika koji isprazne novčanike. Bez novca, u slučaju da lider HDZ BiH ustraje u blokadi, ostali bi i njegovi zastupnici i ministri. Isključivo zbog njih i zbog sebe Čović će se ipak odobrovoljiti, a politički oponenti i partneri uzvratiće mu prigodnim poklonom.