Na primeru današnje Crne Gore se potvrđuje da se savremeni svet, posebno Zapad, rukovodi starim dobrim liberalnim pravilom koje glasi: "Pomozi sam sebi, pa ću ti i ja doći u pomoć!"
Od kada je Crna Gora postala nezavisna država prihvaćena od svih država - članica UN, ona predstavlja nedostižni san za "novorođenu državu Kosovo" i za zapadne mentore ove države. Naime, u primeru Crne Gore nije bilo glasa protiv, nije bilo uzdržanih. Ali, ona je i inspiracija uticajnim krugovima u Republici Srpskoj.
Posle parlamentarnih izbora i pobede koalicije DPS - SDP, podržane s nekoliko manjinskih partija, postalo je jasno da se pitanje državnosti više neće otvarati. Ali, otvorena su nova pitanja: jačanje unutrašnje stabilnosti, ubrzan ekonomski razvoj i uključivanje u integracione tokove. No, kako je vođstvo Crne Gore, predvođeno tadašnjim i sadašnjim premijerom Milom Đukanovićem, i sadašnjim a najverovatnije i budućim predsednikom Filipom Vujanovićem, u praksi, potvrdilo svoju ekonomsku otvorenost prema ruskim, ali i zapadnim investitorima uz nedvosmislenu opredeljnost da se što pre postane član EU i NATO, tako je Crna Gora postala "privlačna udavača".
Ovih dana prisustvujemo svojevrsnom otimanju o Crnu Goru. EU i NATO, ali i Rusija, pokazuju je kao svoj "dobar primer". Po svemu sudeći ne smenjuje se broj ruskih investitora i građana koji rade, posećuju ili borave u Crnoj Gori, mada se najavljuju i nove dobre vesti: početkom aprila iz Bukurešta će stići poruka o ubrzavanju prijema Crne Gore u NATO, s obzirom na to da je prezentacioni papir Crne Gore već sada dobro primljen; pre toga će stići potvrda o stavljanju Crne Gore na "belu šengensku listu" kao jasne znake da bi se ova država mogla naći u EU kad i Hrvatska, odnosno za dve do tri godine.
Naravno, to ne znači da u Crnoj Gori teku med i mleko, već samo da postoji uverenje da će biti bolje kao i da sledeći faktori deluju u pravljenju ove ružičaste slike o Crnoj Gori:
- u političkom životu Crne Gore i pored jasnih najava da će u narednim godinama doći do značajnih promena usled jačanja srednjeg privatnog kapitala, koji za sada svoje eksponete nalazi kako u vladajućim DPS-u i SDP-u, tako i opozicionom Savezu za promenu Nebojše Medojevića, još je neokrnjeno poverenje u vođstvo kome su na čelu Đukanović i Vujanović. Uz to, postavljeni su i mehanizmi mirnog prenosa vlasti ako i kada dođe do smene vladajuće garniture.
- Uspostavljen je svojevrsni politički balans među nacionalnim zajednicama koje žive u Crnoj Gori. Iako su Srbi nezadovoljni svojim statusom, oni nemaju dovoljno političkog jedinstva da bi mogli da se izbore za koncept "konstitutivnog naroda", te su hteli - ne hteli prihvatili ustavni koncept građanske države kao manje zlo. Mnogi Albanci bi hteli i "specijalni status" i neki vid "teritorijalne autonomije", ali se, u ime odbrane visokih prava koje su stekli, ipak opredeljuju za lojalnost državi i saradnju s vlastima itd. itd.
- Zapadni Balkan je već decenijama simbol nestabilnosti i nasilja, a na njemu je Crna Gora retko mesto gde se mogu videti vozila sa svim registracionim tablicama iz regiona; mesto gde mogu i žele da dođu i Albanci iz Albanije i sa Kosova, Makedonci, Srbi iz Srbije, Bošnjaci, Hrvati i Srbi iz Bosne i Hercegovine, Hrvati iz Hrvatske i naravno Slovenci. Zapravo, jedna od "malih tajni velikih kuvara" je u tome što se Crna Gora oslanja na znanje i ljude iz cele bivše Jugoslavije. Jednom rečju, mala Crna Gora je veliko mesto sastajanja ljudi iz čitavog regiona.
- Za Moskvu to je primer uspešnog "povratka na Balkan", posebno što su veliki izgledi da ovo malo parče Balkana ubrzo postane deo velike EU porodice, a ionako neće biti NATO baze s američkim raketama, što Moskva nikako ne bi volela.
- Za Vašington i Brisel je "pouzdani saveznik" koji se ne koleba u euro atlantskoj orijentaciji, a odmereno se ponaša u delikatnim situacijama. Primer jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova je potvrdio ovu odmerenost. Naime, vlasti Crne Gore su na vreme i ubedljivo ukazale Vašingtonu, Briselu ali i svojoj javnosti na unutrašnje političke razloge, među kojima je i činjenica da u Crnoj Gori žive i Srbi i Albanci koji potpuno oprečno doživljavaju Kosovo, koji nalažu da se ne žuri u odgovoru na pitanje priznavanja jednostrano proglašene nezavisnosti.
- Pritajeni strah da bi ostajanje Crne Gore izvan okvira EU i NATO moglo u budućnosti, posebno ako dođe do komplikovanja kosovske krize, moglo da načne i Crnu Goru, čini od nje i bolji primer nego što ona stvarno jeste.
Nažalost, za političko vođstvo Srbije Crna Gora je, još, jedna neiskorišćena prilika. Posle opiranja referendumu preko podrške Koaliciji za zajedničku državu i uspeha referenduma, za Koštunicu i mnoge druge Crna Gora je prava trauma i dugoročna frustracija. Bio je to još jedan poraz neartikulisane državne i nacionalne politike dosovsko-radikalske Srbije. No, i pored svega nema neprijateljstva, a postoji i obostrano očekivanje da će, uskoro, Srbija i Crna Gora raditi kao najbolji saveznici. Da bi se to dogodilo potrebno je i sazrevanje političkog vođstva Srbije, ali i postizanje unutrašnjeg političkog dogovora crnogorskih vlasti i srpskih političkih predstavnika.
U ovakvom miljeu kampanja za predsedničke izbore, koji će se održati početkom aprila, protiče mirno uz sve veće šanse da kandidat DPS-a i SDP-a Filip Vujanović pobedi u prvom krugu. Tajna ovog uspeha je u sledećem:
- Ličnost i političko delovanje Vujanovića može se odrediti kao odmereno u rečima i gestovima, uz visok takt i spremnost na saradnju.
- Bliskost i dobra saradnja s Đukanovićem, možda najumešnijim posttitovskim političarem u regionu, čiji povratak na mesto premijera označava izuzetnu važnost naredne dve godine u borbi Crne Gore za privlačenje investitora i poboljšanje standarda. Veruje se da samo Đukanović može da donese tako važnu odluku kakva je izgradnja Jadransko-jonske magistrale ili privatizacija TE Pljevlja. Vujanović se, pak, vidi kao saradnik, a ne kao neko ko će blokirati ovakve odluke.
- Ukoliko na narednim parlamentarnim izborima dođe do drugačijeg komponovanja vladajuće koalicije Vujanović može, zbog dobrih odnosa sa brojnim opozicionim političarima pa i sa SPC-om, biti dobar most i kišobran.
- Vujanović je političar sa izuzetno bliskim odnosima s predsednikom Srbije Borisom Tadićem i brojnim drugim političarima iz Srbije. To je izuzetno važan ulog za buduću saradnju sa Srbijom koja će uskoro biti vodeći činilac u regionu.
- I pored pokušaja bošnjačkih političara poput Silajdžića i nekolicine bošnjačkih intelektualaca da se umešaju u izbornu trku time što će samo Vujanoviću u predizborno vreme ispostaviti pitanje o deportacije iz Crne Gore Bošnjaka koji su bili izbegli iz Bosne i Hercegovine potvrdilo je da Vujanović nije meta za odstrel. Naime, Vujanović je lično, a i kao predsednik Crne Gore, pokrenuo ovo pitanje 2004. godine, dakle godinu dana ranije nego ova bošnjačka grupa. Što je još važnije crnogorske vlasti sarađuju sa Sudom u Hagu, po ocenama ovog suda izuzetno dobro. Takođe, poznato je da je Crna Gora sporazumno s Hrvatskom razrešila sporno pitanje ratnih zločina i napada na Dubrovnik, kao i pitanje granice na Prevlaci, a da nema otvoreno nijedno bolno pitanje ni s jednom od susednih zemalja, u čemu je velika zasluga i Vujanovića.
Nije tačan zaključak da dolazeći predsednički izbori u Crnoj Gori nisu važni, jer nisu dramatični. Značaj ovih izbora je upravo u tome da se bez rizične dramatizacije pripreme ozbiljne promene u političkom vođstvu Crne Gore. Tandem Vujanović - Đukanović imaće najveću odgovornost da se ove promene odvijaju u okvirima parlamentarne demokratije i jačanja bezbednosti u Crnoj Gori i na zapadnom Balkanu.