Ministarstvo obrane opet je u središtu pažnje. Kao i obično, povod je jedan skandal, a fenomenalni samozatajni vojnici ostat će anonimni.
Pripadnici borbene skupine što operira na golemim prostranstvima Afganistana, kompatibilna s formacijama najboljih profesionalnih armija svijeta, neće se pojaviti ni u jednoj televizijskoj emisiji nacionalne televizijske kuće, čak ni u "Plesu sa zvijezdama". Umjesto toga davat će se repriza morhovske sapunice o uzbudljivim doživljajima kriminalaca u odorama i njihovim intimnim vezama s političkim pokroviteljima… Glavni junak tu nije romantični pozitivac turskih sapunica poput Murata Yilderima, nego stereotipni negativac iz nekoliko posljednjih "ratova podzemlja". Glavnu ulogu igra, naime, poznati slavonski kavgadžija, general-pukovnik Mladen Kruljac.
Da je general Mladen Kruljac umiješan u sve najgore svinjarije u Slavonskom Brodu, ondje godinama znaju i babe na placu. O njegovim kriminalnim vezama, nasilništvu i ispadima pisalo je, uostalom, u svim hrvatskim novinama. No, koliko javnost u Hrvatskoj zaista ima utjecaja na hrvatsku politiku? Usprkos svemu, pa i različitim intervencijama, Kruljčeva pozicija u vojnoj hijerarhiji, gdje je bio zapovjednik roda Kopnene vojske, ostala je čvrsta kao tvrđavna fortifikacija. Zašto?
Četrdesetipetogodišnji Mladen Kruljac postao je genaralom sa 29 godina. Zatim je silno napredovao dok je načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske bio plašljivi, inferiorni general Ivan Lučić, bivši profesor fiskulture. Lučić se udvarao političarima, a vojska je skroz otišla dođavola - što možda i nije loše, jer će nove oružane snage koje tek valja uspostaviti biti sto posto natovske i afganistanske, umjesto ove balkanske bulumente lopova i švercera, koja je ionako odavna istjerala većinu sposobnih, kompetentnih ljudi iz zapovjedništva u Zvonimirovoj ulici, odakle će, uostalom, uskoro svi zajedno seliti u "Maršalku", zagrebačku periferijsku vojarnu "Kralj Tomislav", budući da se ta bivša zgrada "Hrvatskog radiše" treba dekomisionirati. Najbolju sliku banditske udruge u uniformama koju je stvarao Šušak, a zatim je očuvali Mesić i hadezeovski režim, radi posebnih interesa, metaforički pruža romaneskna pojava general-pukovnika Mladena Kruljca, zapovjednika Kopnene vojske i predsjednika nacionalnog Boksačkog saveza.
Bivši štemer, kafanski nasilnik, on se još u doba demonstracija na Kosovu prijavio u rezervni milicijski sastav, pa se toliko istakao u pendrečenju Albanaca da su ga zadržali u JNA kao dočasnika. U ratu u Slavoniji našao se pak u svom elementu - barem se tamo palilo, požarilo, ubijalo, pljačkalo i rušilo spomenike… U akciji "Bljesak", optužuju ga dragovoljci, naredio je da se srpskim civilima puca u leđa! U poraću, postao je autoritet iza kojega se zaklanjao vinkovačko-vukovarski kriminalni klan, najjači u zemlji, što kontrolira istočnoslavonski krak balkanske heroinske magistrale. U Osijeku ti su gangsteri bili pod Glavaševim okriljem, a u Slavonskom Brodu pod lokalnim HDZ-om, dok HDZ ondje nije 2000. izgubio izbore, pa se više osjetila moć predsjednika Mesića. Kruljac je tada unaprijeđen u zapovjednika Kopnene vojske, pa je, da pokaže moć, pošao u kaznenu ekspediciju po mjesnim kafićima. Redom ih je demolirao praćen svojim ljudima u vojnim odorama ili uniformama mafije, bilderima u crnim majicama, sa crnim naočalama. Prebijali su svakoga tko im stane na put, a Kruljac je pritom oteo muža jedne svoje intimne prijateljice, pa ga odvezao na osamljeno mjesto, gdje su ga tukli i maltretirali. Gurao mu je u usta pištolj marke PHP s posvetom Gojka Šuška i prijetio da će ga ustrijeliti ako ne obeća da će mu kupiti i u stan instalirati jacuzzi kadu, gdje će Kruljac moći na prikladan način uveseljavati njegovu ženu. Premlaćen i ponižen, čovjek je sve uredno prijavio policiji i to je ekstenzivno prikazano u štampi, sa svim detaljima što bi mogli poslužiti kao predložak za hrvatski film - da tu, naime, ima netko poput braće Coen, a ne samo intimisti i lirici, koji snimaju magareće basne i slične tople ljudske priče... U jednoj od posljednjih epizoda svoje birtijaške ofenzive, Kruljac je u kasnim noćnim satima upao u narodnjački klub u Zagrebu, u Veslačkoj ulici, gdje su njegovi pratioci iz obijesti isprebijali sve nazočne.
Naravno, policija ga nije mogla uhititi jer je vojnik, a Vojna policija i Stožer bili su garancija te Kruljčeve čudne nedodirljivosti. Ali, svi su znali kako mu to ne bi bilo dovoljno - ako te na taj način štite, mora da imaš pokrovitelja na višem, najvišem mjestu. Predsjednik Mesić ga je, zna se, stvorio, no predsjednik Josipović nije ništa učinio da ga maknu, iako je stalno dobivao policijska izvješća koja su procesirale obavještajne službe. Kako je to moguće?
Kruljac je očito stekao moć veću od obične fizičke sile. Predratni podoficir koji se u Slavoniji borio u ratu, završio neke vojne tečajeve i zatim magistrirao na Prometnom fakultetu, nastavio je vojevati i u miru, što znači da je pripadao skupini hadezeovskih ratnih poglavica, većinom umirovljenih generala koji su svaki u svom provincijskom gnijezdu, kao predsjednici braniteljskih udruga i politički eksponenti, utjecaj pretvorili u ekonomsku snagu te kontrolu nad podzemljem. Zato su sve slavonske varošice i propale - privreda je uništena, poduzeća rasprodana špekulantima, a živi se od ilegalnih aktivnosti, te od prihoda iz državnog proračuna - lažni poljoprivrednici dobivaju poticaje za svoje neproduktivne usjeve, a lažni branitelji svoje lažne invalidnine. Drvna industrija, papirna industrija, poljoprivredno-industrijski kombinati s krupnim kooperantima, cijela infrastruktura jedne potencijalno napredne ekonomije, razorena je. Otvaraju se jedino kladionice i kafići. Krovna politička organizacija u cijelom području bio je i ostao - HDZ, s tim što stranka u posljednje vrijeme tu opasno gubi od svoje dvije idejno srodne desničarske konkurentske firme - HSP-a i nepopravljivih glavaševaca iz HDSSB-a.
Uspon u vojni vrh Kruljac je postigao kad su otpali svi hercegovački generali blisko povezani s tuđmanovskom političkom strukturom. Dok je potpisivao dokument o umirovljenju tih generala koji su otkazali poslušnost državnom vrhu, predsjednik Mesić dobio je umirujuće poruke generala Kruljca - on će, javljao je, ustreba li, dići svoje gardiste i specijalce, pa spriječiti vojni udar ili pobunu... Bio je to početak jednog lijepog prijateljstva.
U Slavonskom Brodu imao je Kruljac, zaista, poveliku skupinu svojih ljudi, aktivnih pripadnika Hrvatske vojske te "razvojačenih branitelja" koji su kontrolirali promet narkotika. Na čelu su im bila braća Prgomet, heroinisti, visoki po dva metra, teški skupa skoro četvrt tone. Oni su organizirali šverc droge preko Save malim radio-upravljanim brodovima-maketama, pa bi se poslije, izmjerena i prepakirana, ona odvozila u Zagreb službenim automobilima jedne važne državne ustanove. Krim-policija je to provalila, pa poslala u glavni grad odgovarajuća izvješća, koja su se ondje pravodobno i pravomoćno izgubila. Poslije toga više nitko nije postavljao pitanja o moći Kruljčevih pokrovitelja. Bila je, pokazalo se, neupitna.
Braća Prgomet posvuda su pratila Kruljca, primjerice kao izvršitelji sankcija kod prebijanja muža one njegove ljubavnice, koju je bio zaposlio kao blagajnicu u robnoj kući, pa joj se zakoniti nastavio javljati SMS-ovima, što je malenog, ćelavog generala, čudno iskompleksiranog nasilnika, dovelo do usijanja. Braća Prgomet su vodili i ugostiteljski pogon lokalne mafije, pa u gradu držali disco-klubove koje inače nitko drugi nije smio otvarati. Kad bi im neki lokal loše išao, zapalili bi ga, naplatili osiguranje i otvarali novi. No, na ulici su se sukobili s neugodnim likovima, kakvi zaostanu iza svakog rata - kao u westernima, namjeriš se na nekog čudaka s nisko pripasanim pištoljem, koji ne priznaje aritmetiku u rasporeda snaga... Tako su neoportuno nasrnuli na Antuna Blaževića, ne naročito visoka čovjeka, namještenog na naplatnim kućicama na ulazu na auto-cestu, koji, kako je poslije tvrdio na sudu, pritom uopće nije bio naoružan. No, Blažević je bio ađutant generala Prkačina, ratnog zapovjednika HOS-a, a oni koji su ga vidjeli u ratu, znaju da ima svojstva koja upućuju na oprez. Svemoćni gospodari brodskog mraka prepriječili su mu ipak put i odmah zatim našli se na ulici mrtvi, izbušeni mecima, a malo podalje, pao je još jedan pripadnik njihove bande. Blažević je osuđen zbog prekoračenja nužne obrane, odležao je godine robije, ali braća Prgomet, završili su na finalnoj destinaciji, pa je moć Mladena Kruljca u Brodu ipak unekoliko umanjena...
Promjena na čelu države ipak nije dovela do njegove demisije, kako su očekivali svi upućeni. Bilo je neformalnih intervencija, a javila se i policija s novim podacima o nasilništvu ljudi iz generalove pratnje. Naposlijetku, njegov je šofer počinio ubojstvo, ali ni to još nije bilo dovoljno, jer, objašnjeno je, "vozač nije djelatna vojna osoba", pa se njegovo postupanje ne može dovesti u vezu s generalovim aktivnostima. Očito je Kruljac na Pantovčku još uživao zaštitu svemoćnog trijumvirata ljenosti, sebičnosti i podlosti, koja je zadržala utjecaj u onom dijelu Josipovićeva savjetničkog zdruga koji se bavi vojnim poslovima.
Teško je alocirati ta svojstva ključnim ljudima zapovjednog ustroja kojim nominalno upravlja Predsjednik Republike.
Novi načelnik Glavnog stožera, general Drago Lovrić, ima izliku da je na poziciju došao prije samo pet mjeseci. To je, doduše, bilo dovoljno dugo da ustanovi kako je izravno mu podređen zapovjednik Kopnene vojske po moralnim i profesionalnom profilu potpuno nepodoban za tu funkciju, sramota za odoru koju obojica nose i potencijalni uzrok teške kompromitacije, do koje je naposlijetku zaista i došlo. Bit će da Lovrić nije htio riskirati, samostalno se konfrontirati, jer je, kako se čuje, predan karijeri i uvijek pažljivo kalkulira svaki potez, a na najvišu dužnost izabran je kompromisom - Josipović je možda priželjkivao Darka Grdića, zapovjednika Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, ali je Lovrić imao neusporedivo jači curriculum vitae. Predratni oficir, ratni zapovjednik pješadijske brigade koji je potom prošao školovanje u Americi, pa dotjerao do predstavnika u NATO-u, on se na svakom koraku pokazao kao uspješan, dobar i sebi najbolji... Lovrić pripada širokoj, politički slabo polariziranoj interesnoj skupini - lobiju - s Fakulteta političkih znanosti, gdje je dekan bio bivši Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost, dr. Vlatko Cvrtila. Cvrtila je odnedavna postao premijerkin savjetnik i dobio zadatak da napiše novi zakon o sigurnosnim službama. No, te Lovrićeve odnose ne treba precjenjivati - ovaj će se načelnik Glavnog stožera idealno prilagoditi političkim okolnostima što će nastupiti ako dođe do promjene vlasti.
Darko Grdić, pak, već je tri godine na čelu Vojno-obavještajne sigurnosne agencije, koja je prva morala pokrenuti postupak protiv zapovjednika Kopnene vojske, a nije. Štoviše, čini se da su sve dojave civilne obavještajne službe koje su se odnosile na Kruljčeve izgrede relativizirali, prikazujući ih kao politikantske insinuacije. U svakom slučaju, u svojoj su bitnoj funkciji vojni obavještajci zakazali, što znači da bi sad zbog toga trebali podnijeti odgovarajuće konzekvencije.
Treći neaktivni dužnosnik koji je nepostupanjem uzrokovao kompromitaciju predsjedništva je Zlatko Gareljić, savjetnik za obranu, esdepeovski bivši doministar iz doba Račanove vlade, prilično neuočljivi zamjenik neusporedivo energičnije Željke Antunović. Umjesto da se pozabavi ključnim personalnim pitanjima u izravnoj domeni predsjednikovih ustavnih ovlaštenja u kadroviranju vojnog vrha, Gareljić je, čini se, odabrao birokratsku rutinu pa se posvetio pripremanju Strategije nacionalne sigurnosti, o čemu zbilja nema pojma, jer je po profilu niži stranački SDP-ov dužnosnik iz provincije, koji je ondje imao puno uspjeha u organizaciji obrane od požara. U ured je doveo neke cure koje su ranije radile po esdepeovskim povjerenstvima pa skupa pišu domaće sastavke o tome kako velika opasnost za državu prijeti od "narušavanje njene energetske stabilnosti", te predlažu "suzbijanje širenja nasilničkih ideja i pokreta preko Interneta". Zaista, daj ti ljudima lijep ured, auto i šofera, pa nema konca besmislicama koje ti mogu proizvesti u dovoljno dugom odsječku vremena. Nije li to milijun puta lukavije nego da se natežeš s opasnim Kruljcem? On ti može poslati nekoliko neugodnih tipova da te dočekaju i izdevetaju iza kuće, ne obazirući se na tvoj visok čin savjetnika za obranu od mračnih sila...
Tako je, na kraju, sve ostalo na policiji, koja je išla tragom novca i preko klasične korupcije došla do Kruljca, koji se, naravno, u gradu koji je kontrolirao, upleo i u najunosnije špekulacije sa zemljištem. Kad su dobili policijske podatke, u USKOK-u su morali pokrenuti istražni postupak i uskoro je VSOA dobila zadatak da generala uhiti. To je dovelo do happy enda, ali ipak ostaje gorak ukus zbog totalne nespremnosti i nepoduzimljivosti u političkim sferama od kojih bi se očekivalo više dosljednosti i nešto angažmana.