Zapadni Balkan živi svoj evropski san, kroz noćnu moru. Ulaskom Hrvatske u EU sljedeće godine prvi put u istoriji BiH EU stiže na naše granice. Sve doskora EU je bila naša "balkanska droga", opijum za narod i "kapitalna ideologija".
Zasad smo samo na lakoj varijanti bijelog šengena. A onda je stigla globalna ekonomska i finansijska kriza koja je iz temelja uzdrmala evrozonu i EU. Evroskepticizam je sada dobio ogromna krila, dodatne argumente u stvarnosti i nove borbene pristalice. Angela Merkel, njemačka kancelarka, šokirala je sve izjavom da poslije prijema Hrvatske treba stati sa proširenjem EU. U svim zemljama bivše Jugoslavije evroskepticizam je u porastu, a trend podrške građana priključenju EU u konstantnom je padu. Zastava EU spaljena je prvi put na građanskim protestima u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, ali i Slovačkoj. U ovom trenutku EU prolazi kroz najveću krizu od svog nastanka, koja ima više pojavnih elemenata: ekonomska kriza evrozone, prijetnje pojedinih država za istupanjem iz EU, separatizam pojedinih pokrajina iz država članica, demokratski deficit političke Unije, nereprezentativnost tehnokratskih elita na vlasti, sve veća birokratizacija, socijalni raskol i porast nejednakosti, slabljenje njene konkurentne sposobnosti, političko nejedinstvo članica, porast nacionalizma, ksenofobije i desnog ekstremizma itd. Takva "agonija Evrope" izaziva pitanje: postaje li Evropa ponovo "mračni kontinent"? Od svog nastanka EU prate sumnje u njen uspjeh i političku opravdanost. Pedesetih godina cinici su govorili da je EU politički NLO. Za mnoge EU je od početka "neizvjestan savez", kako glasi naslov jedne knjige o EU. Još ima onih koji smatraju da je EU katolički projekat demohrišćanskih političara, pun nepoznanica i skrivenih pozadina prema pravoslavnim i drugim Evropljanima. Postoje mišljenja da je ujedinjena Evropa trebalo da predstavlja samo branu boljševizmu. Teoretičari zavjere dokazuju da je "Rimski ugovor, koji je doveo do stvaranja EZ, bio iznjedren na sastancima grupe Bilderberg". Treći opet smatraju da je "panevropska fatamorgana" sredstvo imperijalne ambicije Njemačke. Evropa je trebalo da bude "treća sila" između dvije supersile, SAD i SSSR u vrijeme hladnog rata. Najdalje u kritici je otišao britanski politikolog Rodni Etkinson (brat Crnog Guje), koji u svojoj provokativnoj knjizi "Začarani evropski krug: Korporativne elite i novi fašizam", tvrdi da je EU slična ideji "Evropske ekonomske zajednice" koju su nacisti planirali još 1941. godine i da se radi o zavjeri protiv nacionalnih država. U posljednje vrijeme pojavile su se mnoge "evroskeptične knjige" o EU, kao što je knjiga dvojice britanskih novinara, Kristofera Bukera i Ričarda Norta, "Velika prevara: Tajna povijest EU", u kojoj su iznijeli nepoznate detalje o manipulacijama ljudima iza leđa evropskog integrisanja, kojima su države navođene da se odreknu suvereniteta u korist neizabranih birokratskih evrokrata. Jesu li sadašnji problemu EU posljedica "integracione greške", globalizacije, proširenja ili prolazne faze globalne ekonomske krize? Kakva je budućnost EU? Mišljenja o njenoj budućnosti su oprečna. U pamfletu koji se pojavio 1992. godine Alfred Hajneken, proizvođač poznate marke piva, predlagao je stvaranje ujedinjene Evrope sastavljene od 75 država, od kojih bi svaka imala između pet i 10 miliona stanovnika, jer je sadašnja Evropa, mala za međunarodne odnose i prevelika za svakodnevni život. Prema drugim predviđanjima EU bi 2020. godine trebalo da broji 41 zemlju u svom sastavu, uključujući Rusiju i Tursku, čime bi izašla iz političke provincije, postala globalizovana "geoekonomija", globalni igrač i ravnopravan konkurent Americi. Njemački konzervativni političar Volfgang Šojble predlaže uvođenje drugog doma Evropskog parlamenta, sastavljenog od predstavnika nacionalnih parlamenata i izbor predsjednika Unije na opštim izborima. Samir Amin, poznati egipatski ekonomista i ljevičar, smatra da će EU kolapsirati i na kraju se raspasti. Meri Kaldor, profesorica na Londonskoj školi za ekonomske studije, smatra da će se EU raspasti poput bivše Jugoslavije, kroz postepeni proces dezintegrisanja, porast kriminala i etničkog nasilja. Jedan od vodećih francuskih i evropskih geopolitičara Žak Rupnik smatra da Evropa nema drugog rješenja da opstane osim da stvori federaciju. Najpoznatiji holandski novinar i pisac Gert Mak u svojoj popularnoj knjizi "U Evropi" zagovara EU koja treba da bude čvrsta federacija. Danijel S. Hamilton, izvršni direktor Centra za transatlantske odnose, u svojoj knjizi "Evropa 2020: konkurentna ili umrtvljena?", smatra da je EU potrebno daleko više inovativnosti, ekoloških projekata, investicija u nove tehnologije i demokratije da bi opstala. Alan Vuds, neomarksistički politički teoretičar vjeruje da je jedini izlaz za EU stvaranje ujedinjenih socijalističkih država Evrope, koje bi preuzele banke i velike monopole i preraspodijelile bogatstvo na većinu stanovništva. Hoze Manuel Baroso, predsjednik Evropske komisije, je u Evropskim parlamentom u septembru 2012. godine, govorio: "O evoluciji EU u federaciju nacionalnih država, a ne u jednu superdržavu". U ovogodišnjem izvještaju "Globalni trendovi 2030: Alternativni svjetovi" američkog Nacionalnog obavještajnog savjeta, predviđaju tri moguća scenarija za EU: slabljene, kolaps i preporod. Autori izvještaja zaključuju: EU se neće raspasti, ona će zadržati značajnu ulogu na svjetskoj sceni, ali je njena budućnost veoma nesigurna. Sve ovo se dešava kada EU predsjedava nereformisani kiparski komunista, u kojoj je na čelu Italije bivši komunista, a na lokalnim izborima u Gracu KP postaje druga stranka po snazi, uz jačanje ekstremne desnice, što ponovo budi stare aveti zlokobne evropske prošlosti, za koju smo vjerovali da je prevladana. EU je nedovršena zajednica. Kad je zapadni Balkan u pitanju ne bi više trebalo koristiti termin proširenje EU, već dovršenje EU, jer se radi o preostalim zemljama koje teritorijalno nedvosmisleno pripadaju Evropi, ali ne i EU. EU je više od "zone slobodne trgovine", zajedničkog evra i "fleksigurnosti rada". Na nedavnim protestima u EU građani su zahtijevali da EU bude "solidarna, a ne samo konkurentna zajednica", koja više misli o ljudima, a manje o profitu. Ideja ujedinjene Evrope, koju sanjaju milioni ljudi sa njene periferije još nije mrtva, niti propala, ali je u ozbiljnoj krizi, koju kao i sve prije nje može prevazići snagom svih onih svojih dobrih osobina, zbog čega je viđena kao perspektivna zajednica njenih stanovnika, a ne samo političkih elita. Sadašnjoj EU u krizi nedostaje političke vizije, kreativnih ideja i utopijske energije da se posveti budućnosti, kao i na početku svoga nastanka. Često se u zemljama bivše Jugoslavije postavlja pitanje: Ima li EU alternativu? Norveška i Švajcarska i Island pokazuju da se mogu izgraditi uzorna društva i države bez članstva EU. Ali, veliko je pitanje da li balkanske zemlje mogu to napraviti same? Čini se da je u pravu Adam Mihnjik, poljski publicista i disident iz vremena komunizma, kada kaže: "Kad neko u našim tranzicijskim zemljama zagovara evroskepticizam mora da je idiot, licemjer ili demagog". Ipak, EU ostaje najpoželjnija politička budućnost za naše zemlje. BiH sa integracijama nije imala sreće u istoriji. Zato nije s goreg upozoriti, sva carstva i šire državne integracije u koje je BiH do sada ulazila su se raspale, od Otomanskog carstva, Austrougarske carevine do Jugoslavije. Za utjehu, treba dodati, da su sve te propale zajednice bile nedemokratske, što i nama i EU daje novu šansu.