Potpuno opravdano, više udruženja koja okupljaju poljoprivrednike iz oba entiteta nakratko je blokiralo granične prelaze i magistralne puteve kako bi na taj način upozorili predstavnike vlasti, prvenstveno zajedničkih institucija u Sarajevu, da ih konačno počnu ozbiljno shvatati i da su dovedeni na ivicu propasti. Kažu, bilo je to samo upozorenje, dalje ne može ovako.
Mnogo muke se prethodnih godina zakonski natovarilo na leđa ovdašnjih seljaka, još od uvođenja PDV-a, pa i ranije, ostali su bez jeftinijeg "plavog dizela", poticaji su mali i po pravilu se oteže sa isplatama, vječno natezanje sa cijenom otkupa sedmicama poslije žetve dovedi ih u poziciju da pristanu na bilo šta samo da troškove pokriju...
Putem CEFTA nametnuti su im tržišni uslovi poslovanja, što ih je bez interesa države da ih zaštiti, tačnije institucija i ministara koje kontrolišu uvozni lobiji, dovelo u bezizlaznu situaciju da prodaju proizvode i do 20 pa i do 30 odsto skuplje od onih iz uvoza.
Zašto i kako, godinama pitaju po Savjetu ministara, ali bez konkretnog odgovora?
"Ko može obrađivati zemlju i biti konkurentan na tržištu sa gorivom koje plaćamo od 2,5 KM po litru, ovakvim akcizama i poticajima koji kasne mjesecima", pitanje je koje su u ponedjeljak postavili poljoprivrednici vlastima, tvrdeći da neko želi da uništi domaću poljoprivredu.
"Na selima živi oko 200.000 domaćinstava i oni stvaraju dohodak, ako i oni prestanu proizvoditi, sve će propasti", kaže povišenim tonom predsjednik Udruženja poljoprivrednika Republike Srpske Vladimir Usorac, koji već mjesecima upozorava da se ugovori o slobodnoj trgovini ne poštuju u potpunosti i na štetu ovdašnjih seljaka te da vlasti još nisu obezbijedile izvozne brojeve za plasman proizvoda u Evropsku uniju.
Konkretno, to znači da će proizvođači mlijeka iz Republike Srpske biti dovedeni pred svršen čin kad Hrvatska sljedeće godine uđe u EU, jer nemaju rješenje šta uraditi sa viškom koji danas plasiraju u tu susjednu zemlju. Ovdje je tržište malo, a Rusija daleko...
Ni vrijeme im u posljednje dvije godine nije išlo naruku, pa ako ih nije sustigla poplava, onda im je urod spržila netipična ekstremna suša. Pričaju stariji da je ova područja pogodila slična nepogoda i početkom pedesetih godina prošlog vijeka, te da su i tada seljaci klali krupniju stoku, preživjelu iza Svjetskog rata, jer nisu imali čime da je prehrane, ljetina izgorjela, a vode presušile.
I ove godine najavljuju domaćini da će dio od ono malo stočnog fonda što je i ostao u štalama morati prodati ili poklati jer nema dovoljno hrane, pogotovo kukuruza, koji je uglavnom uništen.
Sudeći po prvim reakcijama, politička elita, zaokupljena predizbornom kampanjom, nije baš posvetila mnogo vremena razmišljanju o problemima na koje seljaci upozoravaju.
Prioritet svake ozbiljne politike i vlasti bi bio da sistematski riješi problem poljoprivrednika i obezbijedi dovoljno što jeftinije hrane za građane, dok pitanja tipa "Sejdić i Finci" mogu čekati neka bolja i manje stresna vremena
Istina, Vlada Republike Srpske predložila je još prošle sedmice neke mjere kako pomoći da se prevaziđu posljedice suše, a između ostalog, produžen je rok za otplatu regresiranog mineralnog đubriva, dok je sa bankama dogovoreno da poljoprivrednicima bude omogućen vanredni grejs period od 12 mjeseci.
Vlada je ponovo uputila i inicijativu Savjetu ministara kojom se traži da donesu odluke o oslobađanju plaćanja obaveza za putarine i akcize za dizel-gorivo i o diferenciranoj stopi PDV-a od sedam odsto za repromaterijal u poljoprivredi. Naravno, od ove inicijative teško šta može i biti jer je de fakto nema ko ni donijeti ni sprovesti pošto se ne zna ni ko je vlast ni ko opozicija u Savjetu ministara.
U ponedjeljak su se ponovo sastali Zlatko Lagumdžija i Dragan Čović te dogovorili da se sve priče o rekonstrukciji vlasti i u Federaciji odgađaju zbog predizborne kampanje za mjesec-dva, da se sačeka konačna odluka Ustavnog suda u vezi sa Desnicom Radivojevićem kako bi se mogla sabrati i većina u Vladi Federacije.
Koliko su mediji prenijeli, bar na tom sastanku ni Čović ni Lagumdžija nisu se zamarali radom federalnog ministra poljoprivrede Jerka Lijanovića, kojeg tamošnji seljaci prozivaju za teški kriminal i zloupotrebe prilikom dodjele podsticaja, te da je blagajnu Ministarstva pretvorio u kasu porodične "fiktivne" stranke za rad i boljitak.
Eto, tako zabavili se političari u vezi sa rekonstrukcijom vlasti, ustavnim promjenama, a sad i izbori nameću svoja standardna, vruća nacionalna pitanja. Stisli ih, kažu, i rokovi Stefana Filea u vezi sa briselskom "mapom puta", koji im preko svog portparola poručuje da i ako nisu ispunili tu prvu obavezu o presudi "Sejdić i Finci", ta obaveza i dalje ostaje.
File je duboko razočaran neodgovornošću lokalnih političara te poručuje kako vjeruje da građani zaslužuju mnogo bolje i da treba užurbano raditi na ispunjavanju uslova za podnošenje aplikacije za punopravno članstvo u Evropskoj uniji.
Međutim, bez obzira na ove univerzalne diplomatske fraze iz Brisela o odgovornosti lokalnih lidera, prioritet svake ozbiljne politike i vlasti bi bio da sistematski riješi problem poljoprivrednika, obezbijedi da na jesen građani imaju što jeftinije i pristupačne osnovne namirnice za život.
Pitanja kao što su "Sejdić i Finci" mogu čekati neka bolja i manje stresna vremena, sada je puno, puno bitnije da vlast iz nekih budžetskih rezervi obezbijedi dovoljno hrane u rezervi i podijeli sirotinji da lakše prezimi zimu, da bude što manje gladnih. Teška su vremena, a boljih nema na vidiku.