Danas je normalno da NN osoba izađe na pres-konferenciju i u lice, što kamera, što novinara, ispali da je druga NN osoba naručila njegovo ubistvo, da je za to djelo izdvojila 300.000 maraka (sve po Zakonu o javnim nabavkama) i isposlovala putne isprave krvniku, kako bi po učinjenom, dakle ubistvu, otputovao na zasluženi odmor, recimo u Egipat ili u Libiju.
Da nas ima, pa da pitamo - halo, vi momci sa značkama, potomci Vajata Erpa i Eliota Nesa, je li to može baš tako? Imate li vi kakvih obaveza, privođenja, saslušanja, suočavanja, kakvih istražnih radnji, dok, hvala bogu živ, NN ovako priča u medijima i u centralnim TV dnevnicima? Ako ne vrijedi zakon, vrijedi li bar praksa iz "SiEsAj Majamija" ili "Las Vegasa", u kojem se i za prijetnju ubistvom i za obznanjivanje istog, odgovara i Horejšiju i Grisomu. Riječ je riječ. Ubistvo je ubistvo. A plava uniforma i značka je značka i plava uniforma! Prevencija. I sankcija.
Danas je normalno da NN osoba kojoj je država (sve po konkursu) podarila pravo, ali i obavezu da našim majkama i očevima, a i nama samima, obračunava penziju iz mršavog državnog budžeta, odluči i sprovede naredbu da se baš njegovom tati i stričevima, dok je on u mandatu, tj. dok su oni u životu, isplaćuje veća penzija nego što su zaslužili i nego što to zakon dozvoljava.
Da nas ima, da odemo do tih penzionera, sve sa miloštama, pa da ih priupitamo - je li čiča i čičina braćo, kako ste vi to sina i bratića odgajali i vaspitavali? Znate li vi onu da je od dobrog kvasca dobar hljeb, da iver ne pada daleko od klade..., sve onako po narodnom, starinski, kako se i u vaše vrijeme, za obraz živjelo? Je li čiča i čičina braćo, pa zar vas nije sramota sela, ili velegrada, gdje li već živite, da ta jabuka, što je sa vašeg vitog stabla o(t)pala, nosi orden na junačkim prsima, a junaštvu nije ni do koljena? Ej, čiča, čiča i braćo čičina!
Danas je normalno da jedan akademski obrazovan čekić, profesor na jednom fakultetu i direktor jednog instituta javno kaže da je jedan narod fašistoidan, genocidan, po živote drugih naroda opasan. Taj bi čekić satirao, protjerivao, iskorjenjivao, sa Mengelovom diplomom čekićao, a ovim bebama što se i oko mene i oko njega, rumene rađaju, žute trake na benkice vezivao.
Da nas ima, pa da se svi fakulteti i instituti oglase. Da se svi akademici, profesori, rektori, docenti, asistenti.., svi oni na budžetu, što i po tri plate primaju, (pri)dignu pa da mu podviknu, da mu lekciju očitaju. Neće moći, kolega, horski da mu otpjevaju. A našim novinarima da kažu - odmorite malo, niste vi jedina moralna armija u ovom društvu, ima i nas doktora i magistara, mi smo elita, nije naše samo da se slikamo i pamet djeci da prosipamo, mi smo intelektualci, savjest ovog društva, mi ne spavamo, nego i čujemo i vidimo, pamet je naša velika. Kao što branimo svoje plate, privilegije i titule, sad ćemo i vas i nas malo da (od)branimo.
Danas je normalno da ljudi fantomi, pod maskama, bez lica, bez očiju, pod pseudonimima, ljudi hijene, po raznoraznim portalima i fejkbucima analiziraju, seciraju, obznanjuju, pljuju i raščerečuju ljude sa imenima i prezimenima. Rugaju se neistomišljenicima, kao da oni mišljenje imaju. I sve to, onako mučki zakamuflirani, kukavički obespoljeni, mali, mali kao gnjide u svemiru.
Da nas ima, pa da kažemo tim kretenima pod maskama, izađite na svjetlo, pokažite svoja gubava lica, da se vidimo, da se odmjerimo. Pa da im, džentlmenski bacimo u lice svilenu rukavicu, da na dvoboj izađemo. Tako se to nekad radilo. I pod svijećama se vidjelo!
Danas je normalno da neka nezadovolj(e)na žena zaustavi jednu fabriku. Da drugih stotinu žena ostanu bez crnog hljeba.
Da nas ima, pa da im kažemo stan'te ljudi, ne sudite. Ohladite glave. Da vidimo ko je kriv, gdje je pogriješio, pa da greške ispravljamo. Nemojte da nam fabrike staju, zbog jednog slučaja. Gladni smo. Nemojte da gladujemo. Hajde da radimo.
Danas je u našim školama normalno da učenik pretuče učitelja. Tačnije, profesora. Normalno je da se po učionicama snimaju raznorazni video-materijali i da se isti distribuišu, naočigled roditelja.
Da nas ima, pa da tim učenicima uši povučemo. Da ih naučimo redu, pristojnosti i lijepom ponašanju. Da roditelje postidimo.
Danas je normalno da ljudi žive na farmama i na dvorovima i da mi sve to gledamo - dok oni dane ubijaju, dok piju, pa povraćaju, presvlače se, plaču, pričaju, ogovaraju, psuju, dok se tuku, tucaju, flašama glave razbijaju.
Da nas ima, pa da vrisnemo - halo, voajeri, egzibicionisti, sadisti, mazohisti, evo vama malo doktora, pa da vas pregledaju.
Danas je normalno da veliki direktori sa velikim platama zovu male direktore sa malim platama, preko sekretarica. Sekretarica zovne, pa najavi direktora, pa se onda javi direktor i još se predstavi, sve sa funkcijom.
Da nas ima, pa da naredimo - slušaj ti direktore, što ti tamo glumiš ludilo! Znaš li ti da je kriza i da para nema, a da ti nije ćaća dao ni taj telefon, ni tu stolicu. O sekretarici da i ne govorimo. Štedi malo. Skraćuj. Je l' ti se i deda tako, preko sekretarice, sa brda na brdo dozivao?
Danas je normalno da neki mali, zalizani japi, sa rokabili frizuricom, tek što se ispilio, tek što se liftom, umjesto pameću, četvrtog sprata domogao, i u fotelju boje bijele kafe, od brušene kože zasjeo, ponižava i prijeti dobrim ljudima koji dobro rade svoj posao.
Da nas ima, pa da njegovom i svom šefu kažemo - nemoj nam, šefe, to raditi. Nemoj, šefe, da se u muci kusuramo. Šalji, šefe, i policiju i inspektore, šalji inkviziciju, pa ako smo krivi, da stradavamo. Ne daj da nas kao ovce prebrojavaju. Imamo mi dušu. To što imamo kredite i jedva preživljavamo, da ti ne spominjemo.
Danas je normalno da prozivaju Onog koji je za slobodu javno izgovorene i napisane riječi jedini od nas stradao! Da ga prokazuju, vrijeđaju, omalovažavaju, etiketiraju, da mu prijateljstva prisjedaju, a neprijatelje stvaraju, zlo prizivaju.
Da nas ima, pa da im kažemo - ma, dosta!!! Sram vas bilo!
Malo li je!
Nema nas danas. Da. Nas!*