Ono što je napisano u butmirskim papirima svojim izjavama je potvrdio turski ministar spoljnih poslova Ahmet Davutoglu, ocijenivši da je kucnuo čas da kaže da je za Tursku "bosansko pitanje - pitanje života i smrti". Valjda je po "strateškoj dubini" ocijenio da treba iskoristiti poziciju Turske u odnosu na SAD, pa ponovo podsjetiti čija je BiH.
Time potvrđuje ono što godinama govore bošnjački prvaci - od Silajdžića do reisa Cerića. Obraćajući se bosanskim muslimanima u Sarajevu kao turskoj braći i sestrama, na skupu "Osmansko nasljeđe i muslimanske zajednice Balkana danas", turski ministar je rekao da je Sarajevo naše (tursko), te da su njihova braća i sestre "vlasnici Sarajeva i Bosne i Hercegovine". U tekstu pod naslovom "Turci se vraćaju sebi i nama", bošnjački "Dani" pišu da turski ministar balkansku istoriju u periodu od 15. do 20. vijeka proglašava uspješnom, te tvrdi da Turci mogu obnoviti ovaj uspjeh. Ispada da je 500 godina turske okupacije bio humanizam i renesansa, a da su zvjerski progoni hrišćanske raje bili crtani film. Ministar dalje kaže da BiH ima zajedničke karakteristike sa Afganistanom i Irakom, pa "ako upravljate pravilno njima, upravljate regionom, ako ne upravljate pravilno, imaćete regionalne krize". Drugim riječima, BiH nije nikakva država, ne treba imati suverenost, već je isključivo objekt za upravljanje, pravi i neskriveni Davutogluov poučak, samo ne znam da li to podrazumijeva i svakodnevni terorizam u BiH, kao što je u Iraku i Afganistanu.
Nakon završetka razgovora u butmirskoj vojnoj bazi koja nije pod ingerencijom nijednog organa ove zemlje potpuno je ogoljena priča o stranoj zabrinutosti za Bosnu i Hercegovinu. Neskrivena pristrasnost u predloženom paketu ustavnih promjena definitivno potvrđuje odnose među političkim akterima. Neshvatljivo povlađivanje zahtjevima bošnjačkih političkih struktura poruka je Srbima da još odlučnije, a Hrvatima da što jasnije i, naravno, odlučnije progovore o svojim viđenjima uređenja zajedničke države. Papir je očigledno nastao u američkim lobističkim krugovima dobro plaćenim novcem i medijskom pažnjom. Pojačana hajka na Republiku Srpsku, propali Sadovićevi zakoni, blokada rada Narodne skupštine Republike Srpske od strane Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS, mali su dio istoga scenarija. Ako nije moguće u Republici Srpskoj napraviti krizu, onda će se kriza praviti u FBiH, samo da bi u svijet išle loše priče iz BiH. A to onda zahtijeva pojačani angažman međunarodne zajednice i tako unedogled.
"Butmirski paket" bi bio drastična revizija Aneksa IV, kojim bi u potpunosti bio promijenjen karakter države Bosne i Hercegovine - iz države koju sastavljaju dva etnička entiteta, u građansku državu čije bi organe birali Bošnjaci, bilo neposredno bilo posredno. Ako je zahtjev Slobodana Miloševića u tadašnjoj SFRJ za princip jedan čovjek - jedan glas bio poziv na rat, šta onda isti takav poziv znači u današnjoj BiH. Ranije su taj zahtjev ispostavljali Bošnjaci - Silajdžić, Tihić, reis Cerić, a sada za njihove interese to čine sastavljači "butmirskog paketa". Postavlja se pitanje - kako ono što je srušilo Jugoslaviju može da očuva BiH. Namjera onda nije očuvanje BiH, već njen raspad pod firmom neophodnih reformi za "normalnu funkcionalnu državu".
"Butmirska ustavna rješenja" koja nose potpis stranaca, propala bi i kao nekonzistentan seminarski rad početnika na ustavnom pravu. Očigledno, namjera je bila važnija od znanja ustavoklepaca. Zato će "TO" ostati kao primjer neodgovornosti koju će spominjati po demokratskom ambijentu vojne baze u kojoj su htjeli praviti najvažniji zakon jedne zemlje. Prilog teatru apsurda koji spada u dosije rastavljanja, a nikako sastavljanja višenacionalne države. Dugogodišnja praksa stranih upravljača više ne može skriti namjeru kreiranja nestabilnosti i privremenosti Bosne i Hercegovine. Kada je u pitanju OHR, ništa novo: i dalje su u strahu da će se morati vratiti u svoje predohaerovske živote, kada su bili malo više od niko i ništa, a najgore - ostaće bez primanja koje nikada prije nisu imali. Zato stalno viču: živjela kriza, živjeli sukobi. Tihić ih dobro čuje.
Cilj "butmirskog paketa" je bio u Ustav BiH ugurati sve one nadležnosti koje su otete Republici Srpskoj nametanjima zakona od strane OHR-a, čime bi se legalizovala nepravna revizija Ustava kao Aneksa IV Dejtonskog međunarodnog ugovora. Time bi se Republika Srpska zauvijek odrekla nadležnosti koje joj pripadaju po Dejtonskom sporazumu i po Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora. Entitetsko glasanje kao ustavni mehanizam ostvarivanja zaštite interesa entiteta bila je meta, ali ne i cilj aktivnosti prije butmirskih sastanaka. Mladen Ivanić i Dragan Čavić su (ne)smotreno podržali napad na entitetsko glasanje izjavom da ga Republika Srpska zloupotrebljava, što je protumačeno kao očigledna koordinacija u butmirskoj uvertiri. "Butmirskim paketom" i prenosom nadležnosti trebalo je obesmisliti položaj Republike Srpske, pa onda entitetsko glasanje ne bi bilo bitno. Otuda "neukidanje zasad" kako je velikodušno poručio američki ambasador, bila je samo dimna bomba za ono što su bili pravi ciljevi butmirskih sastanaka. Takođe je trebalo spasavati Federaciju BiH koja funkcioniše po inerciji rasula, pa je navrat-nanos sklepan sastanak na što višem nivou da bi se skrenula pažnja na propast tvorevine Vašingtonskog sporazuma. Hrvati su neizvršenjem sporazuma o formiranju Muslimansko-Hrvatske Federacije, kojim je predviđena konfederacija sa Republikom Hrvatskom, ostavljeni na cjedilu, podvrgnuti bošnjačkom preglasavanju. Na stranu očekivana štetnost po status i prava Republike Srpske, zapanjujuća su butmirska rješenja koja bi eliminisala bilo kakav politički uticaj Hrvata. Zato ne čude naslovi tipa "Hrvati živi pokopani", jer bi se to i desilo usvajanjem predstavljenog "paketa", dostavljenog samo dan uoči sastanka od 22. oktobra.
Za SNSD i njegovog predsjednika Milorada Dodika ovakva nepristojna ponuda dala je priliku za odgovor: Taj papir ne može biti ni osnova za bilo kakve razgovore o ustavnim promjenama. Nema butmirskog papira, kao što nema aprilskog paketa. Ostavili ih strancima.